B.Bu. [ Klix.ba ]

U INDONEZIJI

Što je “đavolje zlato” i zašto je toliko opasno?

U pokrajini Java, u Indoneziji, nalazi se vulkan Kawah Ijen, koji je posljednjih godina postao svojevrsna turistička tačka. To je zato što se noću na njegovim zamračenim padinama pojavljuju vanzemaljska plava svijetla. Ove sablasno blijede vatre uzrokuju velike količine naslaga sumpora na površini vulkana. Kada visoke temperature iz unutrašnjosti vulkana zagrijavaju te naslage sumpora, one izgaraju u plavi plamen.  

No koliko god ovi prikazi bili impresivni i tajanstveni, oni skrivaju mračniji aspekt ovog vulkana, onaj koji se odnosi na ljude koji iskopavaju njegove resurse. Ovi rudari rade u opasnim i neizvjesnim uslovima kako bi došli do sumpora ili onoga što nazivaju “Đavoljim zlatom”, piše IFL Science.

Sumpor je važan prirodni resurs i ljudi su njime fascinirani vjekovima. Danas se koristi u nizu proizvoda i industrija širom svijeta. Koristimo ga u našem šećeru, našim šibicama i našim baterijama, ali različiti spojevi sumpora takođe su sastavni dio proizvodnih hemikalija u gnojivima i ljekovima. Takođe je bitan sastojak gumenih proizvoda, vatrometa, baruta i tako dalje. Ali njegovo vađenje je veliki posao. U poređenju s drugim poslovima dostupnim na ostrvu, rudarstvo sumpora je prilično dobro plaćeno, što ga čini privlačnim poslom za radnike.

Međutim, to je i vrlo opasan posao; ne samo da je fizički zahtjevan, često iziskujući mukotrpne napore u rudarenju, već je i izuzetno otrovan za radnike.

Sumporni plin izvlači se iz unutrašnjosti vulkana putem metalnih cijevi koje ga ispuštaju iz unutrašnjosti. Kad se nađe na površini, plin se kondezuje u tečnost, a hlađenjem se stvrdne u žute ploče koje se zatim ručno lome i stavljaju u pletene košare. Te se košare zatim stavljaju s obje strane stupa i nose natrag uz lice kratera preko ramena rudara.

Svako ko je radio teške poslove znaće da neprestano nošenje teških tereta poput ovog može imati ozbiljne posljedice za vaše zdravlje, ali u ovom slučaju rudari obično nose terete koji su teži nego što jesu (oko 68-90 kilograma). Kao takvo, iscrpljujuće i neizvjesno putovanje natrag uz krater ima bolan danak, dajući većini radnika prosječan životni vijek koji rijetko prelazi 50 godina, kao i uzrokujući ozljede kralježnice i unakažena leđa.

Uz izazov nošenja ovog žutog kamenja je činjenica da je zrak u dnu kratera takođe ispunjen otrovnim parama sumpor dioksida. U većini slučajeva rudari rade bez odgovarajuće zaštite, pa udišu ovaj plin koji im prži pluća i uzrokuje stalno suzenje očiju. U dovoljno visokim koncentracijama, sumporni dioksid može dovesti do respiratornih problema, pa čak i do akutnog plućnog edema.

Rudarske zajednice na Javi među posljednjima su na planeti. U većini slučajeva, sumpor se ekstrahuje iz nafte, prirodnog plina i drugih fosilnih izvora (gdje se dobija u obliku sumporovodonika). Procjenjuje se da je industrija sumpora vrijedna oko 13 milijardi američkih dolara i očekuje se da će rasti u narednim godinama.

Iskopani sumpor nije tako čist kao onaj rafinisani gore navedenim procesima, tako da ni ne postiže tako visoku cijenu. No uprkos ovim problemima, industrija na Javi ostaje važna, ali opasna opcija za one koji ne mogu pronaći posao negdje drugo.