B.Bu. [ Politika.rs ]

POKAZATELJI ZDRAVOG EKO SISTEMA

Da li smo mi posljednja generacija koja će vidjeti svice

U toplim ljetnjim noćima, kada se priroda umiri, među travama i cvjetnim lejama dogodi se mala čarolija. Pojavljuju se svici – treperave sićušne svjetlosne iskrice. Ove neobične bube koje svijetle da bi našle partnera, vjekovima su oduševljavale djecu i pjesnike. Svijetlo svitaca stvara se u stomaku ovog insekta dugog oko 12 mm, tj. u donjem dijelu njegovog stomaka, koji sadrži ćelije fotocite. Dvije hemijske supstance u fotocitima, luciferin i luciferaza, međusobno reaguju i oslobađaju energiju.

Svicima prijeti istrjebljenje
Danas smo suočeni sa zastrašujućom mogućnošću da upravo mi budemo posljednja generacija koja će uživo posmatrati njihov ples svjetlosti.

U svijetu postoji više od 2.000 vrsta svitaca, a mnoge od njih su na ivici opstanka. Iako nisu klasifikovani kao ugrožena vrsta na globalnom nivou, nestanak svijetlećih buba lokalno, sve je učestaliji. Naučnici širom svijeta upozoravaju na zabrinjavajuće padove u populacijama svitaca, naročito u Sjevernoj Americi, Evropi i Aziji.

Prema istraživanju objavljenom u časopisu Bioscience, glavni uzroci njihovog nestanka su mnogobrojni.

Gubitak staništa – urbanizacija, krčenje šuma, uništavanje vlažnih i močvarnih područja u kojima svici polažu jaja i razvijaju se, drastično smanjuju njihovu šansu za opstanak.

Ironično, upravo ono što ih čini jedinstvenima – svjetlost – takođe postaje njihova najveća prijetnja. Vještačka rasvjeta ometa njihov signal za parenje. Kada ne mogu da „vide” jedni druge u mraku, ne mogu ni da se razmnožavaju.

Pesticidi i zagađenje hemikalijama koje koristimo u baštama, poljoprivredi i protiv komaraca, ubijaju i larve i odrasle svitce. Takođe, zagađenje tla i vode utiče na njihov krhki životni ciklus.

Zašto su nam svici važni?
Iako mali i neupadljivi, svici su važni pokazatelji zdravog ekosistema. Njihovo prisustvo govori o prirodi koja je još uvijek čista, netaknuta i uravnotežena. Pored toga, njihova sposobnost bioluminiscencije je inspirisala nauku – od biotehnologije do medicinskih istraživanja.

Enzimi koje svici koriste da svijetle (luciferaza), na primjer, danas se koriste u laboratorijama širom svijeta za detekciju raka i istraživanje gena. Bez njih, ne bismo imali mnoge napretke u savremenoj medicini.

Iako zvuči dramatično, borba za očuvanje svitaca još nije izgubljena. Mnoge organizacije i lokalne zajednice sprovode programe zaštite njihovih staništa, promovišu tamna neba i ekološku rasvjetu i pozivaju na ograničenu upotrebu pesticida. U Japanu i Maleziji, svici su čak postali dio ekoturizma i zaštićeni su zakonom.

Na Tajlandu, na primjer, svici se skupljaju u drveću i svijetle nasumice. Uskoro, međutim, jedan par svitaca počinje da svijetli zajedno. Obrazac njihovog svjetlucanja širi se po cijelom drvetu – sve veće grupe istovremeno šalju jake mlazeve svjetlosti. Poslije otprilike trideset minuta cijelo drvo se pali i gasi, jer svi svici sinhronizovano svijetle jednom svake sekunde. Naučnici ne mogu da objasne kako i zašto ovi svici usklađuju svoje treperenje.