B.Bu. [ RTS ]

"HELIOSPEKT GENOMIKS"

Američki tehnološki startap roditeljima obećava pametnije bebe

Američka startap kompanija, „Heliospekt genomiks“, nudi pomoć bogatim parovima da im analizom embriona utvrde koliki će biti koeficijent inteligencije njihovog potomstva, koristeći kontroverznu tehnologiju koja otvara pitanja o etičnosti genetskog inženjeringa.

Američki tehnološki startap roditeljima obećava pametnije bebe
Najveća briga budućih roditelja obično je, da li će moje dijete biti zdravo? Današnja tehnologija im omogućava da na to pitanje odgovore na različite načine, uključujući i genetsku analizu.

Genetski skrining embriona nije nova stvar, niti je kontroverzan, naročito ukoliko postoji porodična istorija bolesti poput srpaste anemije ili Hantingtonove bolesti – i zato je potrebno provjeriti embrione kako bi se osiguralo da te ozbiljne bolesti ne budu prenijete na buduće potomstvo.

Međutim, kako je otkrila nova istraga udruženja "Hope Not Hate“ (Nada ne mržnja), američki tehnološki startup možda namjerava da napravi korak dalje. Novinarka Gardijana imala je uvid u tajne video-snimke na kojima se vidi kako kompanija „Heliospekt genomiks“ nudi pomoć roditeljima da izaberu buduću djecu na osnovu genetskih predviđanja inteligencije.

Tvrdili su da mogu rangirati embrione prema osobinama kao što su IQ, visina i rizik od mentalnih oboljenja. Gledajući te tajne sastanke gdje prikazuju svojevrsne „menije“ osobina koje roditelji mogu odabrati i optimizovati, kao da biraju osobine lika za video-igricu.

„Heliospekt“ je američki startup koji još uvijek ne radi javno, ali nudi parovima koji žele bebu mogućnost da provjere embrione prema IQ-u, visini i čitavom nizu drugih fizičkih i mentalnih zdravstvenih stanja. Do sada u Sjedinjenim Državama nema drugih kompanija koje javno nude stvari poput skrininga IQ-a. Ipak, ova kompanija je nudila svoje usluge dok je bila u fazi prikrivene djelatnosti ograničenom broju parova.

Može li se skriningom embriona predvidjeti inteligencija
Kompanija nije klinika za plodnost, već više liči na tehnološku kompaniju. Sve je ovo izašlo na vidjelo zahvaljujući tajnoj istrazi grupe "Hope Not Hate". Istraživač koji je prisustvovao nekoliko sastanaka sa „Heliospektom“ 2023. godine bio je u prilici da vidi ponudu za skrining do 100 embriona tokom petogodišnjeg perioda po cijeni od 50.000 dolara.

Kako tačno funkcioniše ovaj skrining?
Osnovno je da se uzme par ćelija iz embriona, iz kojih se potom dobija genetska informacija. Klinika za vještačku oplodnju obezbjeđuje te podatke ili se šalju trećoj strani specijalizovanoj za genetsku analizu embriona.

Zatim bi roditelji dobijene genetske podatke poslali „Heliospektu“. Oni bi koristili svoje prediktivne algoritme kako bi analizirali hiljade gena, sabrali doprinose za osobinu koja ih zanima i dali predviđanja za visinu ili IQ. U suštini, imali su prilično široku ponudu osobina koje bi roditeljima bile dostupne.

Kada je novinarka Gardijana kontaktirala kompaniju, rekli su da su u vreme kada su snimljeni tajni materijali imali 13 klijenata, od kojih je pet analiziralo embrione i koristilo ih u postupk vantelesne oplodnje. Generalni direktor Majkl Kristensen rekao je da su „bebe na putu“.

Od čega zavisi koeficijent inteligencije
Dio koji je prilično poznat i nesporan kada se govori o ovoj temi jeste da je inteligencija djelimično nasljedna. Postoji mnogo studija koje porede jednojajčane blizance sa dvojajčanim blizancima i pokazuju da su jednojajčani blizanci mnogo sličniji po pitanjima poput obrazovnih postignuća ili uspjeha na testovima inteligencije, što ukazuje na to da dio toga dolazi od genetike, a dio od uticaja sredine, poput vaspitanja i školovanja.

Postoje različiti geni koje nasljeđujemo, a koji možda direktno ne utiču na našu inteligenciju
Ono što je teže jeste pronaći stvarnih gena koji definišu inteligenciju i razumijevanje njihovog djelovanja. Postoje različiti geni koje nasljeđujemo, a koji možda direktno ne utiču na našu inteligenciju. To može biti nešto poput imunog sistema, koji će nam, recimo, omogućiti da ne izostajemo iz škole, što omogućava da postignemo bolje rezultate na testovima.

Postoji još jedan sloj komplikacije, a to su geni povezani, na primjer, sa dobrim roditeljstvom. Takvi efekti su vrlo teški za odvajanje u genetici, posebno kada se govori o složenim osobinama koje obuhvataju hiljade gena i kada se naučnici bave većim skupovima podataka, više gena izgleda ima uticaj.

Testovi inteligencije, njihova povezanost sa obrazovnim postignućima, i poređenje genetike kako bi se otkrilo koji geni mogu igrati ulogu i koliko su uticajni, često izazivaju polemiku. Testovi inteligencije su problematični, a isto tako, posmatranje obrazovnih postignuća propušta da prepozna koliko je inteligencija višeslojna. Svi poznajemo nekoga ko je uspješan na studijama, ali možda nije toliko dobar u drugim stvarima poput orijentacije, muzičkih sposobnosti, duhovitosti ili čak empatije – i obrnuto.

„Heliospekt“ u svojoj prezentaciji tvrdi da bi izbor „najpametnijeg“ od 10 embriona doveo do prosječnog povećanja IQ-a za više od šest poena, ali je potpuno nemoguće ispitati vjerodostojnost ovih tvrdnji. Postoje naučnici koji su se bavili pitanjem šta bi se moglo dobiti za predviđanje IQ-a u kontekstu skrininga embriona. Prije svega, njihovi rezultati ukazuju da je procijenjeni dobitak otprilike duplo manji od onoga što „Heliospekt“ tvrdi.

Postoje brojni nepredviđeni ishodi genetske selekcije
Potom je potrebno osvrnuti se i na praktičnu stranu. Početak sa 10 embriona je relativno visok broj, ali ako se uzme u obzir stvarni proces vantjelesne oplodnje, 10 embriona ne mora nužno rezultirati sa 10 održivih trudnoća, što za neke parove može značiti prolazak kroz veliki broj ciklusa za dobitak koji mnogi mogu smatrati marginalnim. Ako se na ovo gleda kroz prizmu konvencionalne medicinske etike, gde se obično meri rizik – postoji rizik vezan za ventelesnu oplodnju i on nije zanemarljiv za ženu – naspram ovako neizvjesnog dobitka, postavlja se pitanje da li bi ovo zadovoljilo standarde za medicinsku proceduru.

Šta dobijamo povećanjem koeficijenta inteligencije
Čak i da je moguće postići povećanje IQ-a od 10 ili 20 poena, postavlja se pitanje da li je to zaista poželjno ili postoji li druga strana medalje koja nas može odvesti u opasnijem pravcu. Jedno od ključnih pitanja je, kada se radi nešto ovako eksperimentalno, ne zna se sa sigurnošću koji drugi efekti se mogu izazvati.

Ako biramo embrione na osnovu inteligencije, da li slučajno biramo i nešto drugo, neku drugu osobinu ili vrstu ličnosti? To je svakako nešto što bi mnoge ljude navelo na razmišljanje i oprez pre nego što se upuste u ovakve procese bez dubljeg razumijevanja.

Da bi moglo biti nepredviđenih posljedica genetske selekcije, možemo pogledati primjere iz ostatka svijeta i način na koji smo uzgajali životinje. Postoje neki uspješni primjeri – na primjer, krave koje daju više mlijeka. Ali ako pogledamo pse, one koji su intenzivno uzgajani zbog specifičnih osobina, poznato je da mnogi od njih imaju brojne zdravstvene probleme.

Kada se uđe dublje u oblast spekulacija o tome šta bi moglo da se desi ako bi se ovakvi postupci ponavljali kroz nekoliko generacija. Pojedini zagovornici ovih tehnologija prave paralele sa svijetom poljoprivrede, gdje je selektivno uzgajanje domaćih životinja donijelo značajan napredak u produktivnosti, ali su postojali i eksperimenti koji nisu prošli dobro.

Tehno-eugenika
Ovo se svakako razlikuje o ideologije eugenike koja je promovisana u nacističkoj Nemačkoj. Ovdje je riječ o roditeljima koji sami donose odluke o načinu na koji mogu da utiču na genetiku svog djeteta. Međutim, grupe koje su istraživale ovo pitanje, uključujući Centar za genetiku i društvo u Kaliforniji, koji se već duže vrijeme bavi ovom tematikom, istakle su da je ovo ipak korak ka onome što nazivaju tehno-eugenikom.

Oni navode da, iako ovdje govorimo o vrsti dobrovoljne situacije u kojoj ljudi slobodno biraju da koriste ovu tehnologiju, i dalje postoji problem da bi to moglo normalizovati ideju da postoji superiorni i inferiorni genetike, odnosno da su neka djeca genetski superiornija ili inferiornija u odnosu na drugu. Upozorili su da bi uvođenje ovakvih tehnologija moglo ojačati šire vjerovanje da nejednakost potiče iz biologije, a ne iz društvenih uzroka.