MEDIJSKA PISMENOST

Kako prepoznati dezinformaciju?

Procjena istinitosti lažnih vijesti putem internet pretraživanja povećava šanse za vjerovanje u dezinformacije To su Iznenađujući rezultati studije koja pokazuje ograničenja korišćenja preporučenih koraka za razotkrivanje lažnog sadržaja.

Konvencionalna mudrost sugeriše da bi pretraživanje na internetu radi procjene istinitosti dezinformacija smanjilo vjeru u nju. No, nova studija tima istraživača pokazuje da se događa suprotno: Pretraživanje radi procjene istinitosti lažnih novinskih članaka, zapravo, povećava vjerovatnost vjerovanja u dezinformacije.

Nalazi, koji se pojavljuju u časopisu Nejčer, nude uvid u uticaj rezultata pretraživača na njihove korisnike, što je relativno nedovoljno proučeno područje.

"Naša studija pokazuje kako čin traženja vijesti na internetu povećava vjeru u vrlo popularne dezinformacije - i to u značajnoj mjeri", kaže Zeve Sanderson jedan od autora istraživanja, I osnivač Centra za društvene medije i politiku (CSMaP) Univerziteta Njujork.

Razlog za taj ishod može se objasniti rezultatima pretraživača - u studiji su istraživači otkrili da je ovaj fenomen izražen među pojedincima kojima pretraživači vraćaju informacije nižeg kvaliteta, prenosi Sajens Dejli.

"To ukazuje na opasnost da 'praznine podataka' - područja informacionog ekosistema u kojima dominiraju nekvalitetne ili čak potpuno lažne vijesti i informacije. One mogu igrati posljedičnu ulogu u procesu internet pretraživanja, što dovodi do niskog povratka vjerodostojnih informacija ili, što je još alarmantnije, pojave nevjerodostojnih informacija na vrhu rezultata pretraživanja," primjećuje glavni autor Kevin Asleta, docent na Univerzitetu Central Florida.

U nedavno objavljenoj studij, Aslet, Sanderson i njihove kolege proučavali su uticaj korišćenja internet pretraživača za procjenu lažnih ili obmanjujućih gledišta - što su podstakle tehnološke firme i vladine agencije.

Da bi to učinili, regrutovali su učesnike i putem Qualtricsa i Amazonovog MTurk-a- alata koji se često koriste u vođenju studija bihejvioralne nauke - za niz od pet eksperimenata u cilju mjerenja uticaja zajedničkog ponašanja: pretraživanja na internetu za procjenu vijesti (SOTEN).

Prve četiri studije testirale su sljedeće aspekte ponašanja i uticaja internet pretraživanja:

• Učinak SOTEN-a na vjerovanje u lažne ili obmanjujuće i istinite vijesti u roku od dva dana od objave članka (lažno popularni članci uključivali su priče o vakcinama protiv COVID-19, postupku opoziva Trampa i klimatskim promjenama)
• Može li učinak SOTEN-a promijeniti procjenu pojedinca nakon što je već procijenio istinitost vijesti?
• Učinak SOTEN-a mjesecima nakon objave
• Učinak SOTEN-a na nedavne vijesti o istaknutoj temi sa značajnim vijestima - u slučaju ove studije, vijesti o pandemiji Covid-19
• Peta studija kombinovala je anketu s podacima o praćenju interneta kako bi se utvrdio učinak izloženosti niskim i visokokvalitetnim rezultatima pretraživača na vjerovanje u dezinformacije.

Prikupljanjem rezultata pretraživanja pomoću prilagođenog dodatka za web brauzer, istraživači su mogli identifikovati kako kvalitet ovih rezultata pretraživanja može uticati na vjeru korisnika u dezinformacije koje se procjenjuju.

Ocjene izvorne vjerodostojnosti studije odredio je NewsGuard, proširenje brauzera koje ocjenjuje web stranice s vijestima i drugim informacijama kako bi usmjerilo korisnike u procjeni pouzdanosti sadržaja na koji nailaze na mreži.

U pet studija autori su otkrili da je čin pretraživanja na internetu radi procjene vijesti doveo do statistički značajnog povećanja vjerovanja u dezinformacije.

To se dogodilo bilo neposredno nakon objave dezinformacija ili mjesecima kasnije.

 Ovo otkriće sugeriše kako protok vremena - i navodno mogućnosti za provjeru činjenica za ulazak u informacijski ekosistem - ne umanjuje uticaj SOTEN-a na povećanje vjerovatnosti vjerovanja da su lažne vijesti istinite.

Štaviše, peta studija pokazala je da je taj fenomen izražen među pojedincima za koje pretraživači vraćaju informacije nižeg kvaliteta.

"Nalazi ukazuju na potrebu da programi medijske pismenosti temelje preporuke u empirijski testiranim intervencijama i pretraživačima kako bi se uložilo u rješenja izazova koje je ovo istraživanje identifikovalo", zaključuje jedan od autora, profesor politike Džošua Taker.

Preveo i priredio: S. Đurđić