NEURONAUKA

Gleda pacov sebe u zrcalo

Miševi pokazuju ponašanje koje podsjeća na samoprepoznavanje kada se vide u ogledalu, saopštili su istraživači u časopisu Neuron. Za razliku od miševa šimpanzama I ljudima za samoprepoznavanje u ogledalu nije potreban dodatni nadražaj.

Kada su istraživači označili čela crnih miševa bijelom mrljom, miševi su provodili više vremena dotjerujući glave ispred ogledala - vjerovatno kako bi pokušali očistiti mrlju boje. Međutim, miševi su pokazali to ponašanje poput samoprepoznavanja samo ako su već navikli na ogledala, ako su se družili s drugim miševima koji su izgledali poput njih i ako je mrlja boje bila relativno velika.

Tim je identifikovao podskup neurona u hipokampusu koji su uključeni u razvoj i čuvanje te vizuelne slike o sebi, pružajući prvi uvid u neuronske mehanizme iza samoprepoznavanja, nešto što je prethodno bila crna kutija u neurobihejvioralnim istraživanjima. "Da bi stvorili epizodno pamćenje, na primjer, događaja u našem svakodnevnom životu, mozgovi formiraju i skladište informacije o tome gdje, šta, kada i ko, a najvažnija komponenta je informacija o sopstvenom statusu", kaže neuronaučnik i viši autor Takaši Kitamura s Univerziteta Texsas Southestern Medical Center. "Istraživači obično ispituju kako mozak kodira ili prepoznaje druge, ali aspekt samoprepoznavanja nije jasan."

Istraživači su koristili test ogledala kako bi istražili mogu li miševi otkriti promjenu vlastitog izgleda - u ovom slučaju mrlju boje na čelu. Budući da je boja takođe načinila taktilni nadražaj, istraživači su testirali miševe s crnim krznom crnom i bijelom bojom. Iako je test ogledala izvorno razvijen za testiranje svijesti na različitim vrstama, autori primjećuju da njihovi eksperimenti samo pokazuju da miševi mogu otkriti promjenu vlastitog izgleda, ali to ne znači nužno da su "samosvjesni", prenosi Sajens Dejli.

Otkrili su da miševi doista mogu otkriti promjene u svom izgledu, ali samo pod određenim uslovima. Miševi koji su bili upoznati s ogledalima proveli su znatno više vremena njegujući glave (ali ne i druge dijelove tijela) ispred ogledala kada su bili označeni mrljama bijele boje koje su bile 0,6 cm2 ili 2 cm2. Međutim, miševi se nijesu upuštali u povećano dotjerivanje glave kada je boja bila crna - iste boje kao njihovo krzno - ili kada je mrlja boje bila mala (0,2 cm2), čak i ako je boja bila bijela, a miševi koji nijesu bili naviknuti na ogledala prije ispitivanja boje ni u kom scenariju nijesu prikazivali povećanu potrebu za dotjerivanje glave.

"Miševi su zahtijevali značajne spoljne čulne nadražaje, kako bi prošli test ogledala - moramo im staviti puno boje na glavu, a onda taktilni podražaj koji dolazi iz boje nekako omogućuje životinji da otkrije boju na glavi putem odraza u ogledalu", kaže prvi autor Džun Jokose s Univerziteta Texas Southwestern Medical Center. "Šimpanzama i ljudima nije potreban dodatni čulni podražaj."

Koristeći mapiranje ekspresije gena, istraživači su identifikovali podskup neurona u ventralnom hipokampusu koji su se aktivirali kada su se miševi "prepoznali" u ogledalu. Kada su istraživači selektivno učinili te neurone nefunkcionalnima, miševi više nijesu pokazivali potrebu za njegom izazvanom ogledalom i bojom. Podskup tih neurona koji reaguju takođe se aktivirao kada su miševi posmatrali druge miševe istog soja (a time i sličan fizički izgled i boju krzna), ali ne i kada su primijetili drugačiji soj miša koji je imao bijelo krzno. Budući da su prethodne studije na šimpanzama sugerisale da je društveno iskustvo potrebno za samoprepoznavanje u ogledalu, traživači su takođe testirali miševe koji su bili socijalno izolovani. Ti socijalno izolovani miševi nijesu pokazivali povećano interesovanje za dotjerivanje glave tokom testa s bojom, kao ni miševi s crnim krznom koji su uzgajani uz miševe s bijelim krznom. Analiza ekspresije gena takođe je pokazala da društveno izolovani miševi nijesu razvili aktivnost neurona koji reaguju na sebe u hipokampusu, kao ni miševi s crnim krznom koje su uzgajani s bijelim miševima, što ukazuje da miševi moraju imati društvena iskustva zajedno s drugim miševima sličnog izgleda kako bi razvili neuronske veze potrebne za samoprepoznavanje.

"Podskup tih neurona koji reaguju takođe je ponovo aktiviran kada smo miševe pomiješali s drugim jedinkama istog soja", kaže Kitamura. "To je u skladu s prethodnom studijom koja je pokazala da neke hipokampalne ćelije nastaju, ne samo kada osoba gleda sebe, već i kada na poznate ljude gleda kao na roditelje."

Istraživači planiraju da pokušaju da razdvoje važnost vizuelnih i taktilnih podražaja kako bi testirali mogu li miševi prepoznati promjene u svom odrazu u nedostatku taktilnog podsticaja - možda korišćenjem tehnologije slične filterima na aplikacijama društvenih medija koji omogućuju ljudima da sebi naprave lice psa ili zečje uši. Takođe planiraju da prouče druge regije mozga koje bi mogle biti uključene u samoprepoznavanje i istražiti kako različite regije komuniciraju i integrišu informacije.

"Sada kada imamo ovaj model miša, možemo manipulisati ili pratiti neuronsku aktivnost kako bismo sveobuhvatno istražili mehanizme neuronske mreže u kojoj se ponašanje poput samoprepoznavanja indukuje kod miševa", kaže Jokose.

 Preveo i priredio: S. Đurđić