ARHEOLOGIJA

Otkrivena najstarija drvena konstrukcija

Prije pola miliona godina, ranije nego što se prije mislilo da je moguće, ljudi su gradili konstrukcije od drveta, pokazuju nova istraživanja tima s Univerziteta u Liverpulu i Aberistvitu.

Istraživanje, objavljeno u časopisu Nejčer, izvještava o iskopavanju dobro očuvanog drveta na arheološkom nalazištu Kalambo Fols u Zambiji, koje datira od prije najmanje 476.000 godina i prethodi evoluciji naše vlastite vrste, Homo sapiensa.

Stručna analiza rezova kamenog alata na drvetu pokazuje da su ti rani ljudi oblikovali i spojili dva velika trupca, kako bi napravili strukturu, vjerovatno temelj platforme ili dijela stana.

To je najraniji dokaz koji je pronađen na svijetu o namjernoj izradi trupaca, kako bi se uklopili. Do sada su dokazi da su ljudi upotrebljavali drvo bili ograničeni na njegovo korišćenje za paljenje vatre i izradu štapova i kopalja, prenosi Sajens Dejli.

Drvo se rijetko nalazi na tako drevnim mjestima, jer obično trune i nestaje, ali na slapovima Kalambo trajno visoki vodostaji sačuvali su drvo.
To otkriće dovodi u pitanje prevladavajuće stanovište da su ljudi iz kamenog doba bili nomadski. Na slapovima Kalambo ti su ljudi, ne samo imali višegodišnji izvor vode, već je šuma oko njih osiguravala dovoljno hrane da im omogući naseljavanje i izradu građevina.

Profesor Lari Barham, s Odsjeka za arheologiju, klasiku i egiptologiju Univerziteta u Liverpulu, koji vodi istraživački projekt 'Duboki korijeni čovječanstva', rekao je:
"Ovo otkriće promijenilo je način na koji razmišljam o našim ranim precima. Zaboravite izraz 'Kameno doba', pogledajte šta su ti ljudi radili: napravili su nešto novo i veliko od drveta. Koristili su svoju inteligenciju, maštu i vještine kako bi stvorili nešto što nikada prije nijesu vidjeli, nešto što nikada prije nije postojalo.

"Transformisali su svoju okolinu kako bi olakšali život, čak i ako je to bilo samo stvaranjem platforme na kojoj će sjedjeti uz rijeku, kako bi obavljali svakodnevne poslove. Ti ljudi su bili sličniji nama nego što smo mislili."

Specijalističko datiranje nalaza sačinili su stručnjaci s Univerzitata Aberistvit.

Koristili su nove tehnike datiranja luminiscencije, koja otkriva kada su posljednji put minerali u okolnom pijesku bili izloženi sunčevoj svjetlosti.

Profesor Džef Duler rekao je:
"U ovom velikom razdoblju, stavljanje datuma na nalaze vrlo je izazovno i za to smo koristili spojeve luminiscencije. Ove nove metode datiranja imaju dalekosežne implikacije - omogućuju nam da odemo mnogo dalje u prošlost, kako bismo sastavili njene stranice koje nam daju uvid u ljudsku evoluciju. Nalazište na vodopadima Kalambo iskopano je još šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada su pronađeni slični komadi drveta, ali nije se mogla procijeniti njihova starost, pa je pravi značaj mjesta do sada bio nejasan."

Mjesto slapova na rijeci Kalambo nalazi se iznad vodopada dugog 235 metara na granici Zambije s regijom Rukva u Tanzaniji na rubu jezera Tanganjika. Područje se nalazi na 'provizornom' popisu UNESKO-a jer je zbog svog arheološkog značaja postalo mjesto svjetske baštine.

Profesor Duler je dodao: "Naše istraživanje dokazuje da je to nalazište mnogo starije nego što se mislilo, pa je njegovo arheološko značenje sada još veće. To daje veću težinu argumentu da bi to trebalo da bude mjesto svjetske baštine Ujedinjenih nacija."

Istraživanje je dio pionirskog projekta 'Duboki korijeni čovječanstva', istraživanja o tome kako se ljudska tehnologija razvila u kameno doba. Projekt finansira Britansko vijeće za istraživanje umjetnosti i humanističkih nauka, a u njemu su učestvovali timovi iz Zambijske Komisije za očuvanje nacionalne baštine, Muzeja Livingston, Muzeja Moto Moto i Nacionalnog muzeja Lusaka.

Profesor Barham ističe:
"Slapovi Kalambo izvanredno su mjesto i glavno nasljeđe Zambije. Tim Dip Ruts raduje se uzbudljivijim otkrićima koja izlaze iz pijeska tih slapova."

Preveo i priredio: S. Đurđić