- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Nauka i tehnologija
28. 08. 2023.
07:41 >> 07:41
ISTRAŽIVAČI ZNAJU ZAŠTO
Atlantski okean svake godine širi za 4 centimetra
Atlantski okean svake godine raste za 3,81 centimetar. Tektonske ploče koje pokrivaju Ameriku odvajaju se od onih koje se nalaze ispod Evrope i Afrike. Kako i zašto se ploče „igraju“ i zašto se to dešava bila je misterija za naučnike, jer Atlantik nema guste, subdukcijske ploče kao Pacifik.
Atlantski okean razdvaja Sjevernu i Južnu Ameriku od Evrope i Afrike. Pokriva oko 20 procenata Zemljine površine, a drugi je po veličini okean, posle Tihog okeana.
Studija koja je objavljena u časopisu Priroda sugeriše da ključ za širenje Atlantika leži ispod velikog podvodnog planinskog lanca koji se nalazi usred okeana. To je, u stvari, skup podmorskih vrhova, poznatih kao Srednjoatlantski greben (MAR). On odvaja sjevernoameričku ploču od evroazijske, kao i južnoameričku ploču od afričke ploče.
Istraživači koji su radili studiju otkrili su da se materijal iz dubine Zemlje uzdiže na površinu ispod Srednjoatlantskog grebena, gurajući ploče sa obje strane.
Atlantsko morsko dno se širi
Debeo čvrst omotač od 2.896,82 kilometra okružuje Zemljino jezgro, koje je vruće kao površina Sunca. Usitnjena u tektonske ploče, Zemljina kora se uklapa kao slagalica. Ove ploče su u interakciji na različite načine, krećući se zajedno ili odvojeno ili klizeći jedna ispod druge.
Vulkani su jedan od načina na koji magma izbija iz unutrašnjosti Zemlje na površinu. Ali širenje morskog dna, koje se dešava na divergentnim tektonskim pločama koje se rastavljaju kao Srednjoatlantski greben, je nešto drugo.Generalno, svaki materijal koji se penje nagore ispod tektonskih granica kao što je Srednjoatlantski greben obično počinje od plašta koji je veoma blizu Zemljine površine, oko 4,82 kilometra ispod kore.
Studija iz 2021. godine je pokazala da je Srednjoatlantski greben žarište toplote. Istraživači su mjerili geološku aktivnost na prostoru od 999,4 kilometara.
Tako su 2016. godine spustili 39 seizmometara pod talase, a zatim su ih ostavili godinu dana da prikupljaju podatke o zemljotresima širom svijeta.
Seizmički talasi koji „odjekuju“ kroz materijal u Zemljinom jezgru ponudili su naučnicima da zavire u ono što se dešavalo u omotaču ispod Srednjoatlantskog grebena.
Grupa je otkrila da magma i stene sa 659,8 kilometara ispod kore mogu da probiju put do površine. To uzdizanje materijala je ono što širi tektonske ploče – i kontinente na vrhu – brzinom od četiri centimetra godišnje.
„Izdizanje od donjeg do gornjeg plašta i sve do površine povezano je sa određenim mjestima na Zemlji, kao što su Island, Havaji i Jeloustoun, a ne sa srednjookeanskim grebenima. To je ono što ovaj rezultat čini uzbudljivim, jer je bio potpuno neočekivan“, rekao je Matev Aguis, seizmolog na Univerzitetu Roma Tre i koautor studije.
Često materijal koji pokušava da prođe od donjeg ka gornjem plaštu ometa traka gustih stijena, poznatih kao prelazna zona plašta koja se prostire između 410,3 i 659,8 kilometara ispod naših nogu.
Ali Agius i njegove kolege su procijenili da su ispod Srednjoatlantskog grebena temperature u najdubljem dijelu te prelazne zone bile više od očekivanih, pa je ta zona tanja. U njoj se materijal mnogo lakše penje do dna okeana nego u drugim djelovima Zemlje.
Novo otkriće pomoglo je da se razumiju neke od geoloških zagonetki. Ploče se pomeraju pod dejstvom sile gravitacije, povlačeći se u Zemlju (ovo naročito važi za guste ploče).
Ali ploče koje okružuju Atlantski okean nisu tako guste, zbog čega se naučnici pitaju šta pokreće ove ploče da se pomeraju, ako ne gravitacija. Istraživanje sugeriše da bi podizanje materijala iz dubokog omotača moglo biti pokretač te ekspanzije Atlantika.
Ketrin Rajčert, geofizičarka sa Univerziteta Sauthempton i koautor studije, rekla je da je ovaj proces počeo još prije dvesta miliona godina. Ali jednog dana, stopa ekspanzije bi mogla da se ubrza. Tokom našeg života vjerovatno se ništa značajno neće dogoditi, ali tokom miliona godina pred nama hoće. Tako je bilo i u prošlosti“, istakla je Ketrin Rejčert, geofizičarka sa Univerziteta Sauthempton.
Коментари0
Остави коментар