Б.Б. [ N1 ]

NASA PRATI FENOMEN

Anomalija u magnetnom polju Zemlje, utiče na satelite

Veliki fenomen, neobična anomalija u magnetnom polju Zemlje, NASA aktivno nadzire. U pitanju je ogromni region nižeg magnetnog intenziteta koji se proteže na području neba iznad Južne Amerike, pa sve do jugozapadne Afrike.

Ovaj veliki fenomen, nazvan Južnoatlantska anomalija, zabrinjava naučnike već godinama, ali najviše upravo istraživače iz NASA, prenosi "Science Alert".

NASA-ini sateliti i letjelice pogotovo su u opasnosti smanjene snage magnetnog polja unutar anomalije, kao i posljedičnog izlaganja česticama iz Sunca.

Južnoatlantsku anomaliju NASA opisuje kao "udubljenje" u zemljinom magnetnom polju, ali ona ne utiče na život na Zemlji. Isto se ne može reći za letjelice u zemljinoj orbiti koje prolaze direktno kroz anomaliju u svom kruženju Zemljom na niskim visinama.

Tokom tih perioda, smanjena snaga magnetnog polja u anomaliji znači da sistemi u satelitima mogu prestati pravilno da rade ako ih pogode protoni sa Sunca. Ti nasumični udari generalno rezultiraju manjim tehničkim problemima, ali postoji rizik da mogu izazvati značajan gubitak podataka, kao i trajnu štetu ključnih komponenti.

Upravo je smanjenje tih rizika jedan od glavnih razloga zašto NASA toliko pozorno prati anomaliju. Drugi razlog je misterija koju ona predstavlja: to je velika prilika za istraživanje ovog kompleksnog fenomena kojeg je teško shvatiti, a veliki resursi koje NASA ima na raspolaganju savršeni su za proučavanje.

Primarni izvor, smatra se, okean je rastopljenog gvožđa u spoljašnjem jezgru Zemlje, hiljadama kilometara ispod tla. Kretanje te mase stvara električnu struju koja stvara magnetno polje Zemlje, ali čini se da to polje nije jednolično.

Stvaranje tog polja ometa ogromna, gusta kamena masa koja se nalazi oko 2.900 kilometara ispod afričkog kontinenta, zbog čega je efekt smanjenja snage magnetsnog polja dramatičan.

"Anomalija se takođe može interpretirati kao posljedica smanjene dominacije dipolnog polja u regiji", rekao je NASA-in geofizičar i matematičar Veijia Kuang 2020. godine.

"Konkretnije, lokalizovano polje obrnutog polariteta snažno raste u regionu ove anomalije, što intenzitet magnetnog polja čini vrlo slabim, slabijim od intenziteta u okolnim regijama".

I dok postoji mnogo toga što naučnici još ne shvataju potpuno po pitanju ove anomalije, nova saznanja polako rasvjetljuju slučaj.

Na primjer, jedna studija koju je 2016. vodila NASA-ina heliofizičarka Ešli Grilij otkrila je da se anomalija polako kreće u smjeru sjeverozapada.

Ali tu priča ne staje. Još je nevjerovatnije to što se čini da je anomalija u procesu razdvajanja na dva dijela: istraživači su 2020. otkrili da svaki dio predstavlja odvojeni centar minimalnog magnetnog intenziteta unutar veće anomalije.

Ne zna se šta to tačno znači za budućnost ove anomalije, ali u svakom slučaju postoje dokazi koji upućuju na to da ona nije nova.

Studija objavljena u maju 2020. sugeriše da ovaj fenomen nije nedavni izuzetak, već ponavljajući magnetni događaj koji se na Zemlji odvija već, vjeruje se, 11 miliona godina.

Ako je to slučaj, to bi moglo značiti da ova anomalija nije znak da će čitavo magnetno polje Zemlje uskoro biti preokrenuto, što je nešto što se zapravo događa, ali tek jednom u nekoliko stotina hiljada godina.

Naravno, ostaje mnogo nepoznanica, ali dobro je znati da ovu anomaliju proučava najveća i najmoćnija svemirska agencija na svijetu.

"Iako se ova anomalija kreće sporo, ona prolazi neke morfološke promjene i važno je da nastavimo da je posmatramo. Upravo to nam pomaže pri izradi modela i predviđanja", rekao je Sabaka.