[ Portal RTCG ]

BISER PRIRODE

Prokletije - planina koju treba doživjeti

Živopisni planinski sistem Prokletija mjesto je gdje je priroda zaista bila velikodušna. Prokletije su, prema mnogim planinarima i zaljubljenicima u prirodu, najimpozantniji planinski vijenac na Balkanu.

U to su se djelimično uvjerili crnogorski novinari, koji su zajedno sa Centrom za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), nakon Hridskog i Plavskog jezera i njegove okoline, posjetili i gusinjski dio Prokletija.

Kažem djelimično, jer smo samo boravili u podnožju vrhova, ali dovoljno da se uvjerimo u sve ono što smo slušali o doživljaju Prokletija iz prve ruke i dovoljno da poželimo da se ne idemo odatle, makar ne neko duže vrijeme.

U plavskoj i gusinjskoj opštini mnogo je domaćinstava koja su se orjentisala ka turizmu. Samo oko Plavskog jezera na putu ka Gusinju vidjeli smo na desetak etno sela, sa brvnarama spremnim za smještaj, najčešće, turista koji vole aktivan odmor. Takva mjesta mogu se naći u okolini Gusinja, a koja su idealna polazna tačka za istraživanje Prokletija.

Prokletije na crnogorskom ili Bjeshket e Nemuna na albanskom, znači isto: Proklete ili uklete planine. Naziv je, pretpostavlja se, nastao zbog surovosti i mistike i teških uslova za život u ranijim vremenima. Ali mi nismo vidjeli ništa prokleto, ništa zlokobno kako bi ime moglo da nagovijesti. Upravo suprotno, makar je tako u proljećnjem periodu, bili smo opčinjeni živopisnim pejzažima i ambijentom zbog kojeg sve ostalo postaje nevažno i nebitno.

Iskusni planinari kažu da se planina ne osvaja, da se ona ne može pobijediti, već da se sa planinom druži ako se želi valjano upoznati. Mi smo upravo to radili, druženje sa Prokletijama i dolinama Ropojane i Grebaje.

Prvo smo prošetali dolinom Ropojane koja vodi prema centralnom masivu najviših vrhova Prokletija lociranih u Albaniji. Nijesmo baš daleko stigli, nijesmo stigli do Ropojanskog jezera, još jednog bisera gusinjskog kraja, ali i prvih nekoliko kilometara je dovoljno da vam dan bude ispunjen.

Prevozom smo došli do vodopada Grlja, u selu Vusanje. Vodopad je atraktivan, posebno u proljeće kad je čitavo područje bogato vodom, zaklonjen je stijenama, a zahvaljujući ogradi posjetioci mogu bezbjedno da mu priđu i vide snagu vode.

Pješice, makadamskim putem, nastavili smo uzvodno, okruženi planinama i nakon kilometar i po stigli smo do još jednog zadivljujućeg mjesta - Oka Skakavice, odnosno izvora rijeka Skakavice od koje i nastaje vodopad Grlja.

To je bilo pravo osvježenje, jer je bilo mnogo vode, sa brojnim manjim vodopadima koji su se probijali kroz bukovu šumu. Inače, u ljetnjim mjesecima okolo Oka je suvo i može mu se prići. Ovog puta smo morali da se sazujemo, da istrpimo bol zbog hodanja kroz hladnu vodu, ali željeli smo da se nađemo iznad samog izvora.

Tirkizna, kristalno čista voda izvora stvarno podsjeća na kristalno oko. Voda izvire na površini od 25 m2, a na površini je izgledala kao da vri. Nakon dobrog hlađenja i potrage za dronom koji se kolegi srušio u šumu, a potom potrage za kolegom koji se nešto duže zadržao u šumu, vratili smo se u Gusinje i otišli u Grebaje.

Za Grebaje najčešće kažu da podsjećaju na Alpe. I stvarno je taj opis odgovarajući.

Amfiteatar planinskih vrhova u Grebajama očaravajući je u bilo koje doba godine. Mi smo imali sreće da se snijeg na vrhovima zadržao i u kasno proljeće, pa je upotpunio gradaciju nekoliko nijansi zelene boje koja se uzdiže od široke doline preko šuma na planinskim strminama.

Od rampe za ulaz u nacionalni park prvo smo prošli nekoliko restorana sa smještajnim kapacitetima, a tu je i planinarski dom za one koji ne pate za nekim hotelskim standardom.

Ko prvi put dođe ovdje, šetnja dolinom ga zapita zašto nikad ranije nije došao.

Iznad se uzdižu impresivni vrhovi koji prevazilaze prevazilaze visinu od 2400 metara - Karanfil, Očnjak, Forca, Karanfili Ljuljaševića, Volušnica, Vojuša… A sa strane zelena trava i šuma. I voda, žuborenje koje nas prati tokom cijelog boravka u Prokletijama. Nigdje nisam vidio toliko planinskih izvora i potoka.

Tu se nalazi i jedan detalj koji će oduševiti sve ljubitelje mačaka - Mačji poljubac. Čim smo primijetili, objektive smo usmjerili na jedinstvenu formaciju stijena Šuplja vrata, koja podsjeća na mačke. Inače, jedna od planinarskih staza vodi kroz ta vrata i vjerujem da ima neko sujevjerje za prolazak kroz njih.

Osim prirodnih, u dolini Grebaje su i istorijska bogatstva. U pećini iznad doline, na 1300 metara nadmorske visine, pronađeni su prvi tragovi čovjeka na ovim prostorima, koji datiraju od sedmog vijeka prije nove ere - crtež lovaca jelena.

Specifičnost nacionalnog parka čini i preko 1.700 vrsta biljaka, što predstavlja polovinu flore Crne Gore ili nešto oko petinu ukupne balkanske flore.

Na kraju doline, nakon izležavanja na travi, ušli smo u šumu da nađemo sremuš ili kako ga u narodu zovu medvjeđi luk. Napunili smo kese i razmijenili ideje šta sa njim da pravimo - kakve ćemo salate i pite.

Nakon priče o pitama, ista takva sa sremušem nas je sačekala u etno selu, gdje je i bio kraj našeg druženja sa Prokletijama.

Kada se planina zavoli teško se oduprjeti njenom zovu. Želja me vukla da se popnem na neki od vrhova, ali nije bila situacija za takvu avanturu. Zbog toga, u planu je povratak ovom impozantnom masivu.

Ozren ZOGOVIĆ