Miodrag Marković

Pankrti - Dolgcajt - 45 godina kasnije

Bilo kako billo, apsolutna pravda, kao zacementirana kategorija, ne postoji. Niti će se ikada naći, ni u tragovima. Samo njeno zadovoljenje uvijek se svodi na pokušaje da se ista makar malo spere sa učinjenog zločina, odnosno nepravde učinjene, što voljno, što nesvjesno.

Oko za oko, zub za zub, su relikti ljudskih prapočetaka, odnosno plemenska utoljenja gladi za pravdom, ili bar pokušajem dijelom namirenja iste. U takav muzički pokušaj uplovili su momci iz slovenačkog benda Pankrti tačno prije punih 45 godina objavivši album Dolgcajt. Sjajan debi album koji je bio nagradjen i od establišmenta kao vrhunsko omladinsko umjetničko djelo sa početka te sumorne 1980g. kada je otišao neprikosnoveni Maršal i kada bivša nam domovina dobija prve ugrize.

Na slovenačkom jeziku dolgcajt znači dosada. Može se reći da je pomenuti album bio sve, samo ne dosadan. Jezgrovit i zanosan, sirov i oskudan u iznalaženju snova, isti se bavio surovom realnošću, onoliko bahatom koliko su tadašnje komunističko-socijalističke okolnosti po smrti voljenog predsjednika dozvoljavale. Ni manje, ni više, ali je i to bilo sasvim dovoljno za sve buduće putokaze koji će dolaziti iz nama, tadašnje najsjevernije republike. Medjutim, ono što su novo donijeli Pankrti bila je ta dosljednost u pošto poto istjerivanju nekakvih tokova zaustavljene socijalne pravde i duboko izražena težnja za boljim životom no što je isti predstavljen preko štampe, radija i ono malo prisutne televizije. Razumije se da se podrazumjevalo čije su to produžene alatke u očuvanju vječitog lažnog mira, bratske ljubavi, dostignuća u ekonomsko- tehnoškom posrtanju i vječite prijetnje da "onaj ko nije sa nama, on je protiv nas", što naravno ne odgovara istini. Za samo jednu deceniju kasnije, poput mjehura sve se rasprsnulo.

Na albumu provijava energična pank rock muzika, sa angažovanim tekstovima sa svim onovremenskim problemima koje su tištile tadašnju omladinu. Noseća pjesma je Hljeba i igara ( Kruha in iger). Gitarski rifovi odzvanjaju kroz kratke pjesme, a kod sporijih songova klavijature blago boje iste, dok ritam sekcija daje taj čudesni čvrsti ritam kroz čitav album. I za ovo vrijeme album je odlično ukomponovan, snažan, nabijen ritmikom i emocijama. Naravno da su tekstovi bili prilagodjeni vremenu u kojem je nastao. Kao debi album, sasvim je solidno i produkcijski uradjen, jednostavno odiše energijom koja diže slušaoca u svakom pozitivnom smislu, pogotovo ako mu se zaista posveti pažnja i bude preslušan od početka do kraja.

Prava rock, naravno i pank, muzika, mora biti angažovana i poželjno je da bude buntovna, da stalno ukazuje na konstantnost nepravde i potlačivanja običnih, sužnjih. Poput mladosti, neobuzdane, prkosne i uvijek buntovne. Cijeli album odiše pobunom protiv autoriteta. Peter Lovšin (vokal), Dušan Žilberna (gitara) Boris Kramberger (bas), Mitja Prijatelj (gitara) Borut Činč (klavijature) i Slavc Colnarič (bubnjevi) zaista zaslužuju da svako od njih poimenice bude pomenut na ovakvom malom remek djelu pankroka.Ne, nisu oni bili jugoslovenska rekapitulacija Seks Pistolsa, njihov album nije bio bučan, bio je svirljiv i pjevljiv na način na koji ne predstavlja nikakvu jezičku barijeru ili bilo kakvu muzičku zapreku da bi se isti slušao. Ne smije se zaboraviti ni to da su Pankrti skoro četiri godine uporno "valjali" svoj pank-rok dok nijesu izdali debi album. Dolgcajt nije nastao slučajno, dugo se dinstao na tihoj vatri društveno kulturološkog nezadovoljstva, da bi u januaru osamdesete godine prošlog stoljeća ekspolodirao u svom bještavilu koje može uznijeti mladost, upornost i žudnja za bilo kakvom promjenom, samo da ne bude dosade (dolgcajt).

Ovih dana bend je ponovo aktivan i ide po regionu sa živim nastupima. Nedavno je bio i u Beogradu, ali kao ilustraciju ovog teksta nisam stavio snimak neke numere sa istog, iz razloga što god mislili o njima sada, jer Gadovi (Pankrti) odavno nisu to što su bili prije skoro pola vijeka. Enormna dešavanja su iza njih, vrijeme je sasvim drugačije i slast nepravde ima sasvim drugi ljutiti ukus. Zato, ploču na gramofon, neka pucketa tamo gdje rifovi ih ne mogu prepokriti, požutjeli omot dovoljno će govoriti o prolaznosti svega, no zvuk će ostati onakav kakav je i bio. Opojan, sirov i otriježnjujući. Tragovi vrhunskog dometa pank rok muzike.