S. Vulić [ ravnododna.com ]

Bog Vepar je novo ime na indie rock sceni

Negdje između 1991. i 1999. godine, u podrumima punim dima i zavjere, postojao je bend Bog Vepar. Niko ne zna tačno ko su bili članovi, jer su svi tragovi o njima nestali.

Neki kažu da su se jednostavno rastopili u zvuku vlastitih rifova, drugi tvrde da ih je progutala šuma, a postoje i oni koji vjeruju da su se uzdigli na viši nivo postojanja, gdje Bog doista jest Vepar, a distorzija je zakon svemira. Njihova se muzika smatrala izgubljenom – dok jednog dana tajanstveni arhivi nisu dospjeli u ruke izdavačke kuće Mudri Brk, koja je prepoznala važnost ovog soničnog proročanstva.

Sada, decenijama nakon njihovog nestanka, Bog Vepar se vraća. Posthumno, naravno. Niko ih nije vidio, niko ih nije čuo uživo, ali njihova muzika i dalje odjekuje iz dimenzija koje ne razumijemo. Jesu li oni duhovi? Jesu li oni vremenski putnici? Ili su jednostavno otišli po burek i nikad se nisu vratili? Niko ne zna. Ali jedno je sigurno—kad pustiš Boga Vepra, svemir na trenutak treperi u distorziji, a negdje u daljini, u magli i blatu, Vepar blago kima glavom.

„U Tunelu Grič, na trećem skretanju lijevo koji vodi do Ilice, taman na pola puta pronašli smo tragove koji su izgledali kao Pumba. Dotaknuvši ga, otvorio se prolaz sa 512 skala koje vode do vrha Zagrepčanke. Izašli smo na krov, bila je noć, a na modrom nebu iznad Zagreba se ukazao Bog Vepar. Ne sjećamo se više ničega, znamo da je pjesma vani”, rekao je zabrinuto Mudri Brk.