S. Vulić [ glazba.hr ]

Jugoslavija u malom

Tihomir Pop Asanović - Live concert at Peti kupe

Medju gostima bio je i crnogorski muzičar Rambo Amadeus. Prošlogodišnji nastup Tihomira Popa Asanovića sa bendom i gostujućim prijateljima u zagrebačkom Petom kupeu bio je više i od slavljeničke fešte povodom šezdeset godina Popove karijere te još jedne prilike da se „stare uši“ u publici i novo regrutovani fanovi suoče s maestralnom muzikom vrhunskih muzičara sa Ex ZU prostora.

Popov bend usviran i ugođen poput finog sata, i bez slavnih gostiju (koji spadaju u kategoriju „who is who“ na ex Yu rock i jazz sceni) čvrsto je jemstvo za nepatvoreni užitak. Sjajna ritam sekcija Popovog vjernog saradnika, nezaobilaznog basiste Davora Črnigoja i bubnjara Antuna Profete, izvrsnog izraelskog, u Zagrebu „udomljenog“, saksofoniste/flautiste ili, najkraće rečeno, multiinstrumentaliste Amira Gwirtzmana, vrsnog gitariste Martina Šaca te tromboniste Filipa Horvata i trubača Igora Dorotića, uz bezgrješan vokal Stele Šmit, pod Popovom dirigentskom palicom bljesnula je već prvim koncertnim brojem „Berlin I“ poput supernove, uz naizmjenična sola Amira, Šaca i Popa za klavijaturama.

„Dođi drugi put“, a potom i „Mali crni brat“ na scenu je doveo pjevačicu Stelu Šmit i poznatog beogradskog jazz saksofonistu Jovana Maljokovića koji je pokazao svoje muzičko umijeće, ali i čudesnu vitalnost u scenskom nastupu u kojem je bilo „špirita“ na kojem bi osamdesetjednogodišnjem virtuozu zavidjeli i upola mlađi muzičari. „Disneyland“ je pak u priču uveo Janija Modera, vrhunskog jazz gitaristu te dao priliku Amiru za – gotovo psihodelični – solo na flauti sparen s gitarskim i Popovim solažama. Nakon teme „Za tvoj rođendan“ uslijedio je dolazak još jednog starog Popovog saradnika i „zvjezdanog gosta“: gitariste Dragog Jelića iz Yu grupe, jednog od muzičara koji je učestvovao na snimanju kultnog projekta „Majko zemljo“ i često sarađivao s Popom. Jelić je kompozicijama „Poruka“ i „Kao Lucy“ – s povratničkog albuma – dao rokersku notu svirkom koja je bila zaštitni znak njegovog vječnog power trija.

Ideja da na koncertu i albumu predstavi različite gitariste – svakog sa svojim osebujnim zvukom i stilom – dok je u zaključnim brojevima prvog dijela koncerta kompozicijama poput „Gledaš u mene“, „Sand Deep“ i „Treasure Island“, uz Amirova saksofonska sola, gitaru preuzeo Jani Moder. A onda je došlo vrijeme i za Vlatka Strefanovskog, najprije u temi „Slobodna žena“, a onda u već amblematskoj Popovovoj posveti makedonskoj etno muzici, „Ludo momče makedonče“. Izlišno je i kazati u ovoj potonjoj uz savršene etnom okađene „dijaloge“ Vlatkove prepoznatljive gitare i Amirovog saksofona.

Još jedna zvijezda priključila se Popu u temi „Od pakla do raja“: „mega car“ Rambo Amadeus uz odličan vokal, Popove klavijature i Amirov saksofon, po ko zna koji je put pokazao da je fascinantan gitarista i u „Skakavcu“, a u „Femme fatal“ kao uvijek vraški duhovit. Ovog puta napisao je repersku dionicu koja je znanom Popovom hitu s povratničkog albuma dala dodatnu dimenziju. „Noć u klubu“ – još jedan broj s povratničkog albuma – našla se u sendviču dobro znanih Popovih standarda – „Domovino moja“ i „Majko zemljo“. Ova potonja – uz ovacije i horsko pjevanje publike – činila se pravim finalom odličnog koncerta, no nakon nje je, kao prava koncertna „oproštaljka“, došao „Blues za prijatelje“. Sa svim gostima na sceni, ovaj čudesni boogie-blues oplemenjen „redaljkom“ sola svih gitarista bio je doista orgazmičko finale trosatnog koncerta kojeg će sigurno pamtiti svi koji su napunili Peti kupe. Ili pak odlučili uživati u ovom albumu.

Uzgred rečeno, album je prvijenac u Popovoj sopstvenoj nakladi, ali i prvi album u kojem je snimkom uživo predstavio nove kompozicije. To je, nemojmo se lagati, bolja opcija od samostalnog albuma s kojeg – u pravilu – radija preuzmu možda tek jednu ili dvije pjesme ostavljajući ostatak brojeva da se vječno „kiseli“.