Ranka Perović [ RTCG ]

OSVAJAČ KUPA CRNE GORE SA EKIPOM BUDUĆNOSTI

Lična karta: Ivan Brnović, fudbalski trener

Magičnu igru zbog koje navijači u sekundi mijenjaju raspoloženje, zbog koje su u jednom trenutku srećni, a u sljedećem već u suzama, Ivan Brnović je zavolio u djetinjstvu.

Prve fudbalske korake je napravio Budućnosti, klubu sa kojim je kao trener osvojio Kup Crne Gore što smatra najvećim uspjehom u dosadašnjoj karijeri.

Prije preuzimanja kormila “plavih”, početkom aprila ove godine, radio je u domaćim klubovima, a fudbalski put ga je vodio, i hiljadama kilometara daleko od kuće, u Kinu i Južnu Koreju.

Brnović je četiri godine proveo na prestižnoj državnoj akademiji fudbala (China Football College), radeći sa mlađim selekcijama, a tamo je i upoznao prijatelje za cijeli život.

Što ga čini srećnim, gdje je u djetinjstvu najviše volio da provodi vrijeme, šta može odmah da ga oraspoloži i nasmije, a šta najčešće donosi sa putovanja Ivan Brnović otkriva u Ličnoj karti.

Putovanja su sastavni dio naših života. Da li je neko mjesto probudilo nešto novo u Vama i gdje ste se najbolje osjećali?

Kažu da je sreća u putovanjima a ne destinacijama. Ipak 4 godine provedene u Kini su nešto posebno, u profesionalnom a naročito u životnom smislu. Način života, kultura i stil života, vrijednosti koje se gaje, način razmišljanja, hrana i ostali segmenti života se, u velikoj mjeri, razlikuju od naših. Za mene je to bilo veliko iskustvo i način prilagođavanja koji vam omogućava da, po mnogo čemu različite ljude upoznate, sa njima provedete veiliki dio slobodnog vremena i ostanete prijatelji za cijeli život. Rekao bih da je to negdje smisao života, uz porodične vrijednosti kojima svi težimo.

Šta najčešće donosite sa putovanja?

Obično su to neke sitnice, da ih podijelim što većem broju prijatelja i rodbini. Prednost naravno imaju moja djeca Lara, Matija i Luka.

Predstava o sreći se razlikuje od osobe do osobe. Kako je zamišljate? Šta je za Vas sreća?

Sreća je stvar uma, doživljaj onog što vam se dešava. Osim bolesti i smrti, sve ostalo možete da pretvorite u pozitivne misli i sreću. Mnogo puta u životu sam imao padove nakon kojih su došli trenuci radosti. Onda shvatite da se ti trenuci radosti možda i ne bi desili da nije bilo padova. Obično sebi kažem, imao sam sreće sto mi se to tada desilo.

Šta može odmah da Vas oraspoloži i nasmije? A iznervira i naljuti?

Njih troje: Lara, Matija i Luka. Ljutimo se i volimo. Sve počinje i završava sa njima.

Postoji li greška koja Vas je radikalno promijenila?

Postoji. Vezana je za posao kojim se bavim. Napravio sam veliku grešku i sebi sam rekao da to više nikada neću ponoviti. Za sada se držim toga.

Kakvi ste kada Vam je dosta svega?

Nemam te nagle promjene raspoloženja. Prihvatam život onakav kakav jeste, kako u teškim tako i u lijepim momentima. U tim trenucima sebi kazem "Idemo dalje".

Kako bi opisali sebe u par riječi?
Tvrdoglav, naivan, uporan i težak. Ovo težak je širok pojam ali je tako. Isto tako, mislim da imam i dozu empatije kod sebe.

Šta nikada ne opraštate drugima?

Kada me neko drugi put prevari. Prvi put oprostim, drugi put ne.

Gdje ste tokom djetinjstva najviše voljeli da provodite vrijeme?

Bilo je to ispred tadašnje Osnovne skole "Radojica Perović" a danas Srednje mašinske škole. Tu sam proveo djetinjstvo. Pamtim kiosk kod Cice gdje smo jeli sladoled na točenje i čibuke. Kasnije odrastanje je vezano za Blok 5 i dvorište zelene zgrade gdje smo igrali sve moguće sportove a najviše fudbal. Ono što mi je posebno ostalo u sjećanju jeste da smo sve sami pravili: golove, koševe, mrežu za tenis i odbojku, itd. Radila nam je mašta kroz zajednički rad, zato smo se valjda i svi dobro slagali u društvu. To su prijateljstva koja su ostala za cijeli život.

Šta ste iz perioda djetinjstva zadržali do danas?

Ono dijete u sebi.

Što biste, iz današnje perspektive, rekli Ivanu dječaku?

Igraj se malo više i uživaj, to ti je najljepši dio života koji ćeš provesti.

Omiljena pjesma, knjiga, film?

Pjesma "Imati pa nemati"-Džej, knjiga "Na drini ćuprija" (često sanjam vanvremenske Andrićeve opise), film "Ko to tamo peva".

Šta svijet fudbala predstavlja za Vas?

Prosto je, to je za mene način života.

Da li ste oduvijek željeli da se bavite fudbalom ?
Apsolutno, samo je neko to trebalo da otkrije kod mene. Da li slučajno ili intuitivno, ali otac mi je dao predlog koji sam odmah, bez razmišljanja, prihvatio.

Koji Vam je najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri?

Nedavno osvojen pehar namijenjen pobjedniku Kup-a Crne Gore u seniorskoj konkurenciji, sa ekipom Budućnosti.

Da li imate želju da se oprobate i u nekoj drugoj profesiji?

Engleski jezik i psihologija su bili predmet mog interesovanja. Kroz posao kojim se bavim prožimaju se i jedno i drugo zanimanje, posebno ovo posljednje.

Vaš životni moto je?

"Kako radiš tako ti se vraća".