- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Novosti dana
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Lična karta
04. 05. 2024.
07:39 >> 07:39
NBA ZVIJEZDA
Lična karta: Nikola Vučević, košarkaški reprezentativac
Crnogorski reprezentativac i proslavljeni NBA košarkaš Nikola Vučević već trinaest godina je među najboljim centrima planete. Pruzio je brojne, nezaboravne partije u najjačoj ligi na svijetu, a krajem februara je ostvario i 500. dabl-dabl u karijeri. Najvećim uspjehom smatra odlazak u NBA i to što je dva puta bio Ol-star igrač. Nikola još uvijek uživa u igri noseći dres Čikago bulsa, tima sa kojim je prošlog ljeta potpisao trogodišnji ugovor.
Kojim sportovima se rekreativno bavi, gdje namjerava da provodi više vremena kad završi karijeru, što ga smiruje i opušta, a ko mu odmah popravi raspoloženje Nikola Vučević otkriva u Ličnoj karti.
Putovanja su sastavni dio naših života. Da li je neko mjesto probudilo nešto novo u Vama i gdje ste se najbolje osjećali?
Havajsko ostrvo Maui me je posebno oduševilo.Tamo sam sa suprugom proveo medeni mjesec. Priroda je predivna. Imali smo priliku da obiđemo većinu plaža od kojih su neke sa crnim pijeskom vulkanskog porijekla. Uživali smo u hajkinga nailazeći na nevjerovatne prizore i predjele koji su svojevrsne turističke atrakcije. Inače ljudi su tamo veoma ljubazni, opušteni i raspoloženi, trude se da uživaju u svakom trenutku. Na ostrvu Maui sam doživio nevjerovatno iskustvo i to je najlepše mjesto koje sam do sada posjetio. Nadam se da ću imati priliku da ponovo odem tamo.
Šta najčešće donosite sa putovanja?
Uglavnom se trudim da donesem nešto što je autentično sa mjesta koje sam posjetio. To može da bude hrana, piće ili možda neko obilježje po kojem je mjesto poznato. Nekada je to neki ukras za kuću koji će da me podsjeti na to putovanje. Kad sam bio mlađi uzimao sam magnete, ali mi se sada čini da je ljepše da donesem nešto što sam probao i što mogu da podijelim sa drugima.
Kako provodite vrijeme u Čikagu ?
U Čikagu sam uglavnom kad je košarkaška sezona tako da nemam puno slobodnog vremena. Imam dosta obaveza oko treninga, a putovanaja na utakmice mi oduzimaju puno vremena. Kad sve izračunam nijesam kući pola sezone. Slobodno vrijeme pokušavam da iskoristim sa porodicom na najbolji mogući način. Nekad pođemo sa djecom da vidimo nešto što oni žele, nekad smo kući i odmaramo. Uglavnom se trudim da najviše vremena provedem sa porodicom jer znam da im nedostajem kad nijesam tu, kao i oni meni. Pokušavam da slobodno vrijeme sto bolje iskoristim jer to mnogo znači mojoj djeci i supruzi, kojoj nije lako sa naša tri sina.
Predstava o sreći se razlikuje od osobe do osobe. Kako je zamišljate, šta Vas čini srećnim ?
Najviše me čini srećnim kad sam u krugu svoje porodice i prijatelja. Tu prvenstveno mislim na moju suprugu, djecu, roditelje, sestru i najbliže prijatelje. Kad sam s njima tada sam najopušteniji i najbolje se osjećam. Takvi trenuci su uglavnom van sezone, tokom ljeta pa se trudim da ih maksimalno iskoristim.
Šta može odmah da Vas oraspoloži i nasmije? A iznervira i naljuti?
Odmah može da me oraspoloži osmijeh mojih sinova. Na primjer, kad dodjem nervozan zbog utakmice, treninga ili bilo čega drugog čim uđem u kuću i vidim kako mi se obraduju odmah me sve prođe. Najviše se iznerviram kad kasnim ili kad neko drugi kasni. To je nešto što baš nikako ne volim i trudim se uvijek da poranim i da dodjem na vrijeme. Ne volim ni kad neko drugi kasni jer to smatram nepoštovanjem tudjeg vremena. To je odlika neorganizovanosti.
Šta najviše volite kod sebe, a šta baš i ne?
Rekao bih da kod sebe najviše volim to što sam dosta organizovan i pedantan. Volim kad je sve na svom mjestu. Takav sam od djetinjstva. To mi daje neku mogućnost da sve postavim kako treba. Najviše me iznervira to što nekad umijem da budem previše samokritičan. Recimo, ako loše odigram meč znam ponekad da malo više kritikujem sebe. To je jedina stvar koju baš i ne volim kod sebe.
Greška koja Vas je promijenila ili nečemu naučila?
Ne bih mogao da izdvojim grešku koja me je baš posebno promijenila. Bilo je dosta grešaka koje sam pravio na privatnom i profesionalom planu, ali mislim da je to sastavni dio života. Čovjek griješi, ali mislim da je najbitnije da iz toga izvuče pouke da bi znao kako da odreaguje ako se sljedeći put nađe u sličnoj situaciji.
Kakvi ste kad Vam je dosta svega?
Mogu da kažem da se do sada nijesam tako osjećao. Još sam mlad i trudim se da ostanem pozitivnan u svakoj situaciji.
Kako bi opisali sebe u par riječi?
Ne volim mnogo da govorim o sebi. Na ovo pitanje bi bolje odgovorili ljudi koji me dobro poznaju i koji su mi bliski. Mogu reći da me iznenadi kad ljudi koji me ne poznaju, kad me vide na televiziji kažu da sam preozbiljan. Vjerovatno to misle zbog mog izraza lica I zbog toga što često nemaju priliku da me vide kako se smijem. Medjutim, ljudi koji su bliski meni i mom okruženju znaju da sam prilično opušten, da volim da se šalim i da se družim. Pomalo sam povučen pa mi treba vremena da se opustim s ljudima koje ne poznajem toliko. Budući da sam javna ličnost moram da vodim računa o svemu.
Šta nikada ne opraštate drugima?
Ne volim da budem ljut na nekog, da ne pričam s nekim i budem u svađi. Volim da rješavam probleme. Ako se nešto desi, neka nesuglasica, stvarno se potrudim da je riješim i da idem dalje. Ako neko pogriješi, želim da dam drugu šansu jer ne volim da ne razgovaram sa nekim. Nije mi to prijatan osjećaj.
Gdje ste u djetinjstvu najviše voljeli da provodite vrijeme?
Rođen sam u Švajcarskoj, a odrastao sam u Belgiji. Najviše sam uživao kad bi se vratili u selo Zupci koje je udaljeno od Bara 4 ili 5 km Moji su iz tog mjesta, a imamo veliko imanje. Kad sam bio dijete volio sam da idem tamo i da provodim vrijeme sa ostatkom porodice. Baba i djed su imali stoku, pomagao sam im i stvarno sam uživao u tome. Planiram da tamo provodim dosta vremena, pogotovo kad zavrsim karijeru. Nadam se da će i moja djeca imati takav osjećaj.
Šta ste iz perioda kada ste bili dijete zadržali do danas?
U odnosu na period kad sam bio dijete, sada ne shvatam možda baš sve uvijek preozbiljno već se trudim da uživam u svakom trenutku. Na neki način, smatram da smo svi u dubini duše i dalje djeca. Kad sam sa svojom djecom, volim da se igram. Često se sjetim nekih igara koje sam volio, pa poželim i njih da naučim.
Što biste rekli samom sebi kao dječaku, iz današnje perspektive?
Rekao bih mu da bolje prihvata savjete jer je to sastavni dio života. Kad sam bio mlađi savjete sam vise doživljavao kao kritike. Danas to shvatam drugačije.
Omiljena knjiga, pjesma, film ?
Što se tiče knjiga nemam omiljenu, ali mogu reći da baš puno čitam. Čitanje me opušta, a s obzirom na to da dosta putujem s ekipom pa se desi da kasno stignemo na odredište, čitanje mi pomaže da se opustim i da fino zaspim. U zavisnosti od toga kako sam raspoložen volim da čitam autobiografije, istorijske, sportske ili motivacione knjige. Dosta čitam i kad sam na odmoru pa bi mi bilo teško da izdvojim samo jednu knjigu. Muziku mnogo volim I slušam je dok vozim, treniram... S obzirom na to da sam živio u Belgiji, da znam francuski, dosta slušam francusku muziku, pogotovo njihov rep. Sušam takodje našu i stranu muziku. Što se tiče filmova izdvojio bih trilogiju ”Gospodar prstenova”, zatim film ”Seven” sa Bredom Pitom i Morganom Frimenom. Gledao sam ga mnogo puta, baš kao i naš film “Profesionalac” koji mnogo volim.
Šta za Vas predstavlja košarka?
Košarka je meni mnogo dala, nadam se i ja njoj. Odrastao sam kroz taj sport. Otac mi je igrao košarku, majka takodje. Doduše, ja tada nijesam bio rođen. Stric mi je košarkaški trener tako da sam rastao uz košarku. Još kao dijete sam volio da se igram s loptom pa mogu reći da košarka predstavlja veliki dio mog života. I dalje s velikim žarom želim da igram i da budem na terenu.
Šta smatrate najvećim uspjehom u dosadašnjoj karijeri?
Mislim da je to bio dolazak u NBA, a nakon toga bih izdvojio to što sam dva puta bio izabran na Ol-staru. Mislim da je to moj najveći uspjeh dosad. Nadam se da će takvih mečeva još biti.
Da li imate želju da se oprobate u još nekom sportu?
Profesionalno ne, ali ovako rekreativno volim stvarno i druge sportove. Recimo, volim da igram fudbal iako nijesam neki igrač. Volim tenis, počeo sam i golf da igram. Ne ide mi baš najbolje ali mi pričinjava zadovoljstvo. S obzirom na to da sam dosta uporna osoba, kad nešto zacrtam, a zacrtao sam, očekujem da napredujem u golfu i budem bolji. To mi je neki naredni cilj.
Koji je Vaš životni moto?
Nemam neki poseban moto. Bogu hvala, život mi je pružio mnogo lijepih stvari pa želim da uživam u svakom trenutku. Naravno, ne uspijem uvijek u tome ali se trudim da na sve gledam pozitivno i samo naprijed.
Коментари0
Остави коментар