Ranka Perović

dobitnik godišnje nagrade cnp-a

Lična karta: Slavko Kalezić, glumac

"Daske koje život znače" nose u sebi određenu dozu uzvišenosti koja ga inspiriše i tjera da uvijek daje svoj maksimum. Umjetnost je njegov način života. Dobitnik godišnje nagrade Crnogorskog narodnog pozorišta za izuzetne umjetničke rezultate u 2021, za višeslojne uloge u zapaženim predstavama “Đokonda” i “Omladina bez Boga”, Slavko Kalezić monodramu “Soulfood” smatra posebnim segmentom svog života.

Na domaćoj pozorišnoj sceni je prisutan skoro dvije decenije a za svijet glume kaže da je svijet koji ga štiti od onog tamnog kojim smo okruženi, mikrosvijet koji čini da se osjeća bezbjedno i ispunjeno. Uvijek svoj, pozitivan, duhovit i energičan Slavko živi u skladu s tim da su njegovi nepisani zakoni iznad svih pisanih. Smatra da griješimo da bismo spoznali, a za sebe kaže da je pravičan, kreativan, osamljen, optimističan. Kod sebe cijeni osjećaj za pravdu a kakav je kad mu je svega dosta, šta nikada ne oprašta drugima a šta smatra najvećim uspjehom u karijeri, Slavko Kalezić otkriva u Ličnoj karti.

Putovanja su sastavni dio naših života. Da li je neko mjesto probudilo nešto novo u Vama i gdje ste se najbolje osjećali?

Mnogo sam zemalja obišao i najposebniji utisak nosim iz Južne Afrike. Energija koju sam tamo osjetio se ne može porediti ni sa jednom drugom državom u kojoj sam bio. Sloboda koju sam tamo osjetio je toliko snažna da me inspiriše i dalje.

Šta najčešće donosite sa putovanja?

Iskustva koja doživim. Rituale i običaje svih država koje posjetim. Smatram da je to najdragocjenije.

Predstava o sreći se razlikuje od osobe do osobe. Kako je zamišljate? Šta je Vaša sreća?

Tako je. Sve je individualno a samim tim i relativno. Moja sreća je konstantno takmičenje sa samim sobom i nadmašivanje sopstvenih očekivanja. To me drži budnim i čini da osjećam suštinu življenja.

Šta može odmah da Vas oraspoloži i nasmije? A iznervira i naljuti?

Oraspoloži me kad osjetim da me osoba preko puta razumije. Da me istinski razumije. Naljuti me laž.

Šta najviše volite kod sebe a šta ne?

Kod sebe cijenim osjećaj za pravdu. Zamjeram sebi što sam previše empatičan jer je to u sadašnjem trenutku potcijenjeno.

Postoji li greška koja Vas je radikalno promijenila?

Odrastanje je proces koji traje čitav život. Samim tim griješimo dok smo živi ali je bitno da nas greške iznova i iznova poduče i da, što je najbitnije, naučimo lekcije. U tome je smisao. Griješimo da bismo spoznali.

Kakvi ste kada Vam je dosta svega?

Bolje je da me takvog ne vidite. Nikad. To je Slavko koji spava zimskim snom u skrivenim dubinama bića i kada se probudi onda sve dobije apokaliptične dimenzije. Srećom, to je veoma rijetko.

Kako bi opisali sebe u par riječi?

Pravičan, kreativan, osamljen, optimističan…

Šta nikada ne opraštate drugima?

Ne praštam izdaju.

Gdje ste tokom djetinjsta najviše voljeli da provodite vrijeme?

Djetinjstvo sam najviše volio da provodim na selu gdje i danas živim. To je blagoslov.

Šta ste, iz perioda djetinjstva, zadržali do danas?

Zadržao sam dječiju radost i čuđenje.

Što biste, iz današnje perspektive, rekli Slavku dječaku?

Rekao bih mu da je sve imalo smisla, da ima smisla i da sam ponosan na njega. Bezuslovno.

Omiljena pjesma, knjiga, film?

Trudim se da nemam kategoriju “omiljeno” jer smatram da to ograničava ali bih izdvojio film “Brokeback mountain”, knjigu “Soulfood” i pjesmu “At last”.

Šta Vam svijet glume iliti igre znači?

Cio jedan život. Svijet koji me štiti od onog tamnog kojim smo okruženi. Moj mikrosvijet koji čini da se osjećam bezbjedno i ispunjeno.

Da li ste oduvijek željeli da se bavite dramskom umjetnošću?

Ne. Prvo sam želio da budem prevodilac a onda sam, tokom pohađanja Filološke gimnazije, spoznao da imam glumački talenat.

Koji Vam je najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri?

To što sam sačuvao sebe i mnogo čemu odolio.

Da li imate želju da se oprobate i u nekoj drugoj profesiji?

Za sad ne. Svakako, nisam u tome isključiv.

Vaš životni moto je?

Živi život beskompromisno i trudi se da budeš najbolja verzija sebe.