M.V.

LAKUŠIĆ

"Gradske uprave na čelu sa DPS-om uništile neke od najznačajnijih kulturnih simbola"

Tokom tridesetogodišnje vladavine Demokratske partije socijalista (DPS) u Podgorici, grad se suočio sa dramatičnim urbanističkim promjenama koje su izazvale duboke podjele među građanima. Pod parolom razvoja i urbanizacije, gradske uprave na čelu sa DPS-om uništile su neke od najznačajnijih istorijskih i kulturnih simbola, ostavljajući iza sebe grad čiji je duh vidljivo oslabljen i istorijski kontekst u velikoj mjeri izgubljen, saopštio je kandidat za odbornika u Skupštini Glavnog grada sa liste “Za budućnost Podgorice” Zoran Lakušić.

Kako je istakao, u vremenu kada se evropski gradovi bore da očuvaju istorijske i kulturne spomenike, Podgorica je napravila korak u suprotnom smjeru.

“Kino “Kultura”, nekada kulturno središte grada, srušeno je da bi ustupilo mjesto modernim građevinama bez duha i tradicije. Hotel “Crna Gora”, poznat po svojoj elegantnoj bašti, koja je bila jedna od najljepših u bivšoj Jugoslaviji, takođe je sravnjen sa zemljom. Sudbinu ovih objekata doživjeli su i Dom armije, kao i nezaobilazna zelena oaza koja ga je okruživala”, naveo je Lakušić.

Na sličan način, dodao je, Tabački most, koji je stoljećima predstavljao jedan od najprepoznatljivijih simbola grada, danas je okružen modernim, bezličnim zgradama, koje ga čine jedva vidljivim u urbanom pejzažu.

“Neki kažu da je Podgorica, svojevrsni mozaik različitih kulturnih i istorijskih slojeva, izgubila svoj jedinstveni identitet. Zalaganje za ekonomski razvoj i urbanizaciju bio je glavni moto gradske vlasti pod DPS-om. Međutim, ovakav pristup doveo je do brojnih kritika. Zeleni prostori poput Gorica i Ljubovića, nekada pluća grada, sada su okruženi zgradama koje ostavljaju malo prostora za prirodu i rekreaciju. Stara varoš i Drač, nekada ponosni kvartovi sa jedinstvenom istorijom i kulturnim značajem, postali su betonske zone bez osnovne infrastrukture neophodne za normalan život”, istakao je Lakušić.

Kako je rekao, kao odbornik je ukazivao da su urbanističke politike u Podgorici, pod vođstvom DPS-a, bile u potpunosti podređene privatnim interesima i profitu, zanemarujući javni interes i dobrobit građana.

“Zbog kritika, jedan od najmoćnijih gradonačelnika je pokrenuo sudski proces protiv mene, koji je trajao tri godine. Međutim, presuda Višeg suda je potvrdila da su moji navodi bili tačni i opravdani. “Urbana transformacija” koju je sprovodio tadašnji moćni gradonačelnik postala je sinonim za komercijalizaciju, gdje su stambene i poslovne zgrade dobile prednost nad zelenilom i javnim prostorima”, dodao je Lakušić.

On je upitao ko su bili stvarni dobitnici ovakvog razvoja za vrijeme vladavine DPS-a u Podgorici?

“Odgovor leži u sistemu koji je favorizovao kratkoročni profit i brzo bogaćenje pojedinaca, često na račun grada i njegovih građana. Pod plaštom razvoja otvorena su vrata privatnim investitorima i političkim elitama, koji su vidjeli grad kao priliku za ličnu dobit. Svaki kvadratni metar zemljišta postao je sredstvo za zaradu, dok su kulturna i prirodna dobra smatrana preprekama na putu do profita”, kazao je Lakušić.

To je, prema njegovim riječima, dovelo do situacije u kojoj je Podgorica izgubila svoje zelene površine, istoriju i dušu, sve u ime kratkoročnih ekonomskih koristi.

“Suočeni sa gubitkom istorijskog nasljeđa i prirode, građani Podgorice izražavali su svoj otpor protiv ovakve urbanističke politike. Većina Podgoričana odlučila je da ne bude saučesnik u “zločinu” nad svojim gradom. Jer je to više od pitanja estetike i urbanizma; to je pitanje moralne odgovornosti i ljubavi prema svom gradu”, naglasio je.

A, kako je dodao, sudeći prema glasovima otpora takvoj urbanističkoj politici, budućnost Podgorice može biti različita.

“Pozivi na očuvanje preostalih istorijskih i prirodnih dobara, kao i zahtjevi za odgovornim urbanističkim planiranjem, sve su glasniji. Grad koji je pretrpio tolike promjene u posljednjih nekoliko decenija možda se još uvijek može vratiti svojim korijenima i postati mjesto u kojem ljudi žele živjeti, stvarati i napredovati. Ipak, ostaje pitanje: hoće li biti previše kasno da se spase ono što je od Podgorice ostalo posle tridesetogodišnje vladavine DPS-a”, zaključio je Lakušić.