SJEĆANJE NA PJESNIKA

Veze Nikšića i Tina Ujevića

Velikog južnoslovenskog pjesnika Avgustina Tina Ujevića vezuju raznovrsne i brojne veze, od prijateljskih do književnih, za Nikšić, u kome mu je 1932. godine objavljena treća knjiga poezije Auto na korzou, saopšteno je danas na konferenciji za novinare.

Sjećanje na pjesnika oživljeno je u Nikšiću prelistavanjem knjige “Tin Ujević i Crna Gora”, književnika Pavla Goranovića, koje su organizovali opština i Zahumlje u okviru Vladinog Programa podrške razvoju kulture.

Goranović je kazao da su u njegovoj knjizi, objavljenoj prije nekoliko godina, zastupljeni mahom svi radovi crnogorskih autora o Ujeviću, svi njegovi radovi objavljeni u Crnoj Gori, kao i hronologija odnosa Tina Ujevića i Crne Gore i Nikšića.

Prema njegovim riječima, Ujević je bio zanimljiv crnogorskoj književnoj i kulturnoj javnosti još za vrijeme Kraljevine Crne Gore, od koje je imao stipendiju za svoje književno djelovanje.

“I desetak godina kasnije Crna Gora i Nikšić su mu pružili pouzdano kulturno utočište i dom za objavljivanje, ali nažalost ne i za boravak. Ujević je održavao vezu sa crnogorskom izbjegličkom vladom, a tokom boravka u Parizu uspostavio je trajne kontakte sa mnogim Crnogorcima i Nikšićaninima”, naveo je Goranović.

On je ukazao i na veze Ujevića sa Nikšićem i tokom njegovog beogradskog i sarajevskog perioda života, kada se susreće sa poznatim crnogorskim slikarom Mirkom Kujačićem, koji je naslikao pjesnikov portret, kao i na druženje sa Nikšićanima Stojanom Cerovićem, Petrom Komnenićem, Mirkom Bulajićem, Markom Kavajom.

“U januaru 1932. godine u Nikšiću izlazi treća knjiga poezije Tina Ujevića Auto na korzu, sa vrlo značajnim pjesmama, koja predstavlja prekretnicu i donosi drugačiji osvrt na njegovo dotadašnje pjevanje, na koje su mnogi književnici do tada sumnjičavo gledali”, kazao je Goranović.

Kako je dodao, Ujević nije neko ko je doživio valorizaciju svog djela na jugoslovenskom nivou.

Goranović je podsjetio da je prvo reprint izdanje knjige Auto na korzu objavio profesor Slobodan Vujačić na desetogodišnjici nikšićkih književnih susreta.

Novinar Vlatko Simunović ukazao je na činjenicu da je Nikšić, između dva svjetska rata, bio stjecište intelektualaca, umjetnika i književnika, bez obzira da li su bili „izvanjci“, došljaci, ili rođeni Nikšićani“ među kojima je, kako je naveo, jedno vrijeme bio i Ujević.

On je, govoreći o rezlozima zašto je Ujević Auto na korzu objavio u Nikšiću prije 82 godine, ocijenio je da vjeruje da ga je privukla življa kulturna atmosfera, koja je međuratni Nikšić izdvajala po intelektualnim potencijalima.

Simunović je ukazao da Nikšić slavi slobodnu misao, kao svoje unutrašnje jezgro.

„Grad slobodnih ljudi s osmjehom je prihvatao skandalizatora malograđanskog života, kavane i morala. U Nikšiću je Ujević bio revolucionarni pjesnik. U gradu koji boemiji tradicionalno garantuje pravo građanstva – boemija pokreće ljude na akciju“, kazao je Simunović.

On je ocijenio da je Nikšić oduvijek poštovao lične metafizičke patnje – ako su ubjedljive i duboke i kazao da su Ujevića u taj grad više puta pozivali, ali iz raznih razloga nije mogao da otputuje.

„Lične patnje, lični bol, lična misao, individualna tragika krvava, duboka – to je ovdje oduvijek na cijeni. Zato je Ujević dobrodošao među Nikšićane. I tada i danas“, rekao je Simunović.

On je kazao da prvu monografsku studiju o Ujeviću nije napisao Hrvat, nego Crnogorac, filozof i pjesnik Vujadin Jokić.

(Mina)