CRNOGORSKA UMJETNICA:

Prelako prihvatamo nasilje nad ženama

Svojim radom problem nasilja ne iscrpljujem kroz direktan pristup, ilustrovanjem problema i ispoljavanjem činjenica, već mu omogućavam jednu drugačiju perspektivu, intrepretirajući takvu vrstu realnosti kroz lični stav i iskustvo, kazala je za Portal RTCG, 32-godišnja crnogorska vajarka Milijana Istijanović, koja je učestvovala u internacionalnom projektu „Feminst (art) criticism“ u prijestonici Bjelorusije, Minsku, koji je počeo 25. novembra, na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.

Može se reći da je, u savremenom društvu, ostvaren značajan napredak u emancipaciji žena, u svim područjima i na svim prostorima globusa. Ipak je ostalo još mnogo prostora gdje se žena nalazi u podređenom, ugroženom, pa i u potpuno nehumanom položaju, a najgori je onaj kada je izložena nasilju, psihičkom ili fizičkom, a najčešće i jednim i drugim.

Umjetnički projekat u Minsku na temu ženske kritike društva počeo je na dan kad se obilježava Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, koji je predstavljao početak globalne kampanje „16 dana u borbi protiv nasilja nad ženama“, koja se obilježavala u preko 100 država svijeta, a završena je 10. decembra, Međunarodnim danom ljudskih prava.

Projekat u Bjelorusiji organizovao je Centar za evropske studije i organizacija „Gender route“ iz Minska, a obuhvatio je izložbu vizuelnih radova i obiman program tematskih događaja.

Organizatori projekta su okupili 10 umjetnica iz Bjelorusije, Njemačke, Rusije, Litvanije, Moldavije, Ukrajine i Crne Gore, kao i niz aktivista i aktivistkinja koji su učestvovali u debatama, okruglim stolovim i predavanjima, u kojem su umjetnici i istraživači podijelili svoja lična iskustva i ideje iz oblasti feminističke kritike.

U Minsku je svoj rad je izložila crnogorska umjetnica Milijana Istijanović, koja je diplomirala 2007. i magistrirala 2010. na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju.

Ona se predstavila serijom radova pod nazivom "I Don’t Know Her" (Ne poznajem je), koje je realizovala u saradnji sa pjesnikinjom iz Bjelorusije, Voljom Hapejevom.

Spoj likovne umjetnosti i poezije

"Naš projekat se sastojao od tri rada koji su ujedinili pitanja ženskog identiteta i socijalnog nasilja koji je uperen u osobu kada ona pokušava da slijedi svoj put, koji je često nije odobren ili je čak osuđen od patrijahalnog poretka. Radovi imaju namjeru da pokažu koliko daleko možemo da budemo od sebe, toliko da gubimo ideju ko je osoba unutar nas samih", kazala nam je Istijanović, koja je na svojoj internet prezentaciji opisala sve tri zasebne cjeline njihovog rada:

1) Instalaciju "Teško je nositi haljinu" (It’s so hard to wear a dress) čini crtež ženskog tjela i objekat (prazne korice knjige) Milijane Istijanović i audio snimak poezije Volje Hapejeve. Tri elementa instalacije djeluju kao cjelina, koja 'baca svjetlo' na problematična i traumatična iskustva mnogih žena, koje ne žele da budu u kalupu postojeceg modela. Prazna knjiga naglašava ideju da se na ženu i njeno iskustvo ne obraća pažnja i da nije uključena u stvaranje "zajedničke" istorije. Tekst pjesme "Nikad nijesam mislila da je ovako teško nositi haljinu", može se interpretirati kao metafora za samo bivstvovanje žene.

2) Rad "Ne poznajem je" (I don’t know her) udružuje skulpture i tekstualne elemente. Inspirisan je riječima britanskog likovnog kritičara i književnika Džona Bergera: "Biti nag je biti go pred sobom, a biti akt ili golo tijelo je biti viđen kao takav (Be naked is to be oneself, to be nude is to be seen naked by others). Ali žena da bude naga pred sobom je skoro nemoguće jer i kada je bez odjeće, na njenom tijelu je uvijek neki muški pogled koji joj ne dopušta da se osjeća slobodnom i zaista nagom. Djelovi tijela (noge i lice) naglašavaju ideju da su zamjenljivi, a s druge strane oni su samo djelovi, a ne cjelina. Na mjestu gdje bi trebao da se nalazi trup ispisana je pjesma Volje Hapajeve, u kojoj spekuliše o usamljenosti tijela u savremenom društvu.

3) "Uokviren" (In the frame) istražuje površno i unutrašnje. Veoma često biva da nešto što 'leži' na površini nije stvarno, da je to samo maska koju nosimo, svojevoljno ili ne, ne samo u javnosti već i kada smo sami. Iako neki događaji u životu mogu izazvati otkriće neke druge ličnosti, a pošto u tom trenutku odraz u ogledalu više nije gladak i lijep - postaje iskrivljen i nejednak. Zlatni okvir je fasada koja nema nikakve veze da stvarnim stanjem stvari. Ogledalo nikada ne pomaže u samootkrivanju.

"U mom radu problem nasilja se ne iscrpljuje kroz direktan pristup, ilustrovanjem problema i ispoljavanjem suvih činjenica, vec zauzima jednu drugačiju perspektivu, tj. intrepretira jednu vrstu realnosti kroz lični stav i iskustvo. Bavljenje ovom tematikom, koja zaobilazi direktan i očigledan vid nasilja, naglašavam činjenicu i generalan problem društva, kao tabu temu koja ima jake temelje u svakodnevici", pojašnjava Istijanović.

Nasilje nad ženama je tokom hiljada godina istorije podstaknuto od svake društvene zajednice sve do danas. Mnoštvo tradicionalnih i patrijarhalnih društva i društvenih grupa i dalje ostvaruje vječitu težnju da žena ostane zarobljena u privatnoj sferi, a obično svako društvo podstiče tezu da je porodica privatna stvar. Međutim, ovim stavom se nasilje u porodici prećutkuje, i oni koji unutar porodice imaju manje moći, a to su žene i djeca, onda gube mogućnost da imaju podršku da izađu iz nasilja.

"Živimo u društvu u kojem je nasilje nad ženama prihvatljivo, jer se od nje očekuje da bude u službi duboko ukorijenjenih patrijarhalnih odnosa koji se sporo, a i teško mijenjaju, pa se i pojam žene kao žrtve lako opravdava", ističe Milijana.

Postavlja se pitanje ko, kako i kada može pomoći ženi u 21. vijeku da poboljša svoj položaj u društvu? Danas se to pokušava kroz stalne aktivnosti feminističkih pokreta i građanskih inicijativa, u kojima žene stalno ukazuju na svoj položaj i načine na koji se može poboljšati.

Međutim, nije mala odgovornost i na umjetnicima. Istorija govori da uticaj umjetnosti na društvo ne jenjava. Umjetnici predstavljaju nadu ljudskog društva u kriznim trenucima, sposobnost ljudi da razmišljaju i djeluju kreativno, ali i inteligentno i kritički. Njihovi radovi imaju svrhu da potkrijepe i pospiješe zajedničko stanje svijesti.

Umjetnici nas tjeraju da mislimo mimo očiglednog, tiho pozivaju na akciju, očekujući da doprinesu stvaranju domino-efekta u društvu. Uloga umjetnosti je veoma značajna za cio proces neophodne emancipacije žene, a unutar umjetnosti, kako kaže Istijanović, feminizam je samo jedan od načina da se iskaže stav.

"Tema ženskog identiteta mi nije samo zanimljiva zbog opservacije socijalnog procesa i determinisanja odnosa žene i prostora, već i zbog likovnog polja koje ona pruža. Feminizam kao praksa u umjetnosti je samo jedan od načina gdje se iznosi stanje, stav, činjenice", kazala nam je vajarka.

Milijana Istijanović je rođena 1982. godine u Somboru, a danas živi u Sutomoru. Imala je više samostalnih i grupnih izložbi u zemlji i inostrantsvu, a bila je učesnica mnogobrojnih domaćih i inostranih simpozijuma, radionica i projekata.

Dobitnica je više desetina nagrada, između ostalih, Godišnje nagrade Fakulteta likovnih umjetnosti za vajarstvo (2006), Prvu nagradu hercegnovskog Zimskog salona (2011), a osvojila je i nekoliko priznanja u Poljskoj, Austriji i Sloveniji.

Ako želite da se upoznate sa njenim ranijim radovima, posjetite njenu internet prezentaciju.

Ozren Zogović