A.J.

Poetsko veče Dragane Mrkić održano sinoć u Podgorici

Poetsko veče Dragane Mrkić održano je sinoć u konobi "Avlija" u Podgorici. Stihove je govorio Jovan Dabović, glumac CNP-a, uz muzičku pratnju "Sevdah kvarteta".

Dragana Mrkić, rođena Bataković u Nikšiću, 10. jula 1978. godine.diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. novinarka u RTCG od 1997. godine. Autorka je brojnih emisija na televiziji i tekstova u časopisima i na portalima. Objavila je tri knjige poezije: „Previše te ima“ ,,Predugo te nema“, i „Na lijevom ramenu“. Učesnica je raznih književnih susreta, a njene pjesme i radovi objavljivani su u brojnim zbornicima, antologijama, i sajtovima kod nas i u regionu. Pjesme su joj prevođene na engleski, ruski i italijanski jezik. Dragana Mrkić je pjesnikinja koja je svoje bivstvovanje duboko utkala u savremenu poeziju, i ona ispisuje snažnu emociju o svemu onome što nas se tiče, bilo da boli ili se voli.

Obrad Nenezić dramaturg koji je govorio na poetskoj večeri napisao je svoju impresiju kroz njemu prepoznatljiv stil, u eseju koji je naslovio:

Ej, Gagana, šta ima
(e-mail Dragani Mrkić neke kišne, nikšićke, proljećne noći)

… Nijesam utjerivač poezije
Da tjeram ljude da te čitaju
Mene čitaju još manje
Jer znaju da im se smijem
Jer znam svoje mane
A oni svoje ne poznaju
Ili ih kriju
Ali dozvoli mi da ih natjeram da čuju
Jednu tvoju pjesmu
Jer su sve tri tvoje knjige u nju sabrane:
“Dan skuplji vijeka”
I nije dan tako mali
Ako u njega stanu
Dodiri
Koji prožimaju
Kao stotine iglica
Hiljade slova
Vezenih u zlatnu nit
Treptaji oka
Kucanje srca u grlu
Drhtaji tijela
Taj se dan može mjeriti
Vijekom.”
I dosta
Što si morala pisati sve te pjesme i knjige
Vjeruj mi nikog nije briga
Pamti se jedna pjesma
I ja te po ovoj pamtim
Jer si mi u njoj Ahmatova
O kojoj sanjari Vladika Rade
I obratno
Ili Puškin avetni zove na dvoboj
Nekog nebitnog lika
A Bajron piša uz vjetar
Negdje sa neke lađe
Sklepane od stihova
A ne od dasaka koje život znače
Ima jedna rijeka u Nikšiću
Zeta, zelena kao mađija
I lijepa kao ukleta
I kad god sam je zaustavljao
Kao neki nebitni most ili ćuprija
Uvijek je pored mene protekla
Kao poezija
Koja nema svoja korita
Nego teče u san se ne snila
Po javi i snu
A ti je znaš, Gagana
Ona ti je posestrima
I ona te umivala
I ti si je gazila
I nijesi joj dala da ponire
Ali kao što nijesi nju zaustavila
Nijesi ni poeziju
Nego ti je otekla daleko
Da je nikad ne stigneš
Jer što će poeziji pjesnikinja
Ti si je odgojila
I pustila iz kaveza
U neki njen bijeli svijet…

Vanja Kovačević novinar i književni kritičar to je savim jasno napisao za Draganinu poeziju...

…Licem u lice, okom u oko, srcem u srce…