Biljana Babović

PRODUCENTI ZA PORTAL RTCG

Crnogorska kinematografija u usponu, prepreke brojne, ali ne i nepremostive

Predstavnici produkcijskih kuća u Crnoj Gori saglasni su da je crnogorska kinematografija u intenzivnom razvoju, a da tu ima i kvaliteta pokazuju mladi autori koji već imaju filmove na A festivalima. Tome je svakako doprinijelo osnivanje Filmskog centra Crne Gore, ali i veliki trud i entuzijazam pojedinaca koji su nakon zatišja 2000-tih, uspjeli da trasiraju najbolji put za razvoj filmske industrije kod nas.

Direktor produkcijske kuće "Artikulacija" Ivan Đurović ističe da se snima neuporedivo više i da je filmska industrija živa.

"Artikulacija" se pojavila kao prva producentska kuća u Crnoj Gori 2001. godine, a kako objašnjava Đurović, bili su pioniri u production service-u, prvi su imali film na jačim festivalima koji su otvarali vrata svima koji imaju što da pokažu, prvi dobijali novce od MEDIA, Eurimages….

"Dovodili smo svoje kontakte, eminentne ljude iz svjetske kinematografije da nas podučavaju, podržavaju. Na kraju smo nas nekoliko entuzijasta napisali Zakon koji je imao jednoglasnu podršku u Skupštini i doveo do stabilnih finansija za našu branšu, predvidio krovnu instituciju, filmski fond i podsticaje inostranim produkcijama da snimaju kod nas. Sada se snima neuporedivo više, filmska industrija je živa, dolaze filmadžije iz inostranstva i otvaraju kompanije. Iz svega toga izađe i kvalitet, tako da imamo mlade autore koji već rutinski imaju filmove na A festivalima. Tome je ključno doprinio Filmski centar i tu nema dileme, ali i naše Udruženje (UFPRCG) koje se postavilo kao partner u trasiranju najboljeg puta za razvoj filmske industrije kod nas", kaže Đurović.

Prisjeća se koliko je bilo nevjerovatno da se prije više od dvije decenije usude uopšte da uđu u jedan svijet koji je praktično zamro nekih 15 godina prije toga. Od kinematografije postojao je samo entuzijazam.

"FDU je bio praktično gluma, ostali smjerovi su se tek osnivali, nijesmo imali od koga da učimo, o opremi i ostaloj filmskoj infrastrukturi da ne pričam. Ali imali smo entuzijazam i malo godina da bi racionalno razmišljali da li zaista hoćemo da se bavimo filmom i da li možemo od toga da priuštimo sebi elemantarnu egzistenciju. Sad ima dovoljno da mogu svi, koji zaista hoće da se bave ovim poslom na pravi način, da rade i da se ostvare koliko im talent dozvoljava", navodi Đurović.

Đurović objašnjava da smo malo zemlja i to prilično komplikuje sve što se tiče finansiranja filma, ali sa druge strane mnogo lakše se dobije prilika da se radi na filmu i samo je pitanje pojedinca da li će to uspjeti da iskoristi.

"Brojne su prepreke, ali ako smo više puta kao filmska industrija uspjeli da ih savladamo, znači da nijesu nepremostive. Mi na svakom filmu imamo makar četiri zemlje koproducente i minimalno toliko fondova, tako da nije nemoguće. Nekoliko godina unazad imali smo svakih malo neki uspjeh što na fondovima, što na festivalima i to je teklo uzlaznom linijom sve do COVID-a. No, nakon toga, iskomplikovalo se i velikim kinematografijama, tako da ipak treba još jače zagristi. Ogromna je konkurencija, veliki broj snimljenih filmova su na čekanju, mi nijesmo egzotika, već mala zemlja i nemamo toliko novca da budemo prijemčivi velikim kinematografijama, tako da jeste teže, ali ipak se dobaca, i ono što me posebno raduje, mlađi autori. Recimo Ivan Salatić i dalje uspjeva svakim svojim filmom da privuče pažnju selektora A festivala", napominje Đurović.

Problem upliv politike, ali vjerujem da ćemo se boriti za esnaf, ne za partije 

Kao jedan od autora Zakona o kinematografiji koji je predvidio osnivanje Filmskog centra kao krovne organizacije, Đurović ističe da je trenutni problem zavisnost tog centra od Ministarstva kulture i Ministarstva finansija, pa se finansiranje koči nepotrebnim čekanjem koje zna da zakomlikuje i sama snimanja.

"Ono što može postati ozbiljan problem koji može bukvalno ugasiti ovu industriju koja donosi i novac i razne druge benefite (posebno kroz production service) je upliv politike, tačnije dnevne politike u Filmski centar. Do sada je bio neinteresantan političarima, pa se razvijao, manje-više u dobrom pravcu, ali ako postane sredstvo za udomljavanje partijskih uhljeba bez ikakvih referenci i znaja, raznoraznih trećeešalonaca, onda će postati samo sebi svrsishodan, a već ima takvih naznaka. Još uvijek je nos iznad vode, ali siguran sam da ćemo mi kao branša ustati kao i do sada i boriti se za esnaf, ne za partije", ocjenjuje Đurović.

Nekoliko projekta sa kojima je ova kuća konkurisala kao koproducent kod Filmskog centra nije naišlo na podršku države, a kasnije se ispostavilo da su ti filmovi u konkurenciji za vrijedne evropske i svjetske nagrade. Razlog je često, kaže Đurović, bio ništa drugo do neprepoznavanje potencijala projekta, a to je već pitanje iskustva komisija.

"Ali, kada je u pitanju zla namjera i lični obračuni preko projekta koji je osvojio Kan (kanski festival), pa evropskog oskara, nadam se i onog glavnog oskara (da mnoge druge festivale i ne nabrajam), a toga je bilo, onda je tu već nešto drugo u pitanju. Nijesam samo ja zakinut, već i sami Filmski centar i naša država, ali kad sve zbrojim, ne bi se mijenjao sa ljudima kojima je pakost jedino što imaju da bi se pomenuli", naglašava Đurović.

Ocjenjuje da film najlakše probija sve barijere i da prije i poslije svega film treba da bude dobar i tačka.

"Onda će naći put. Mi smo imali desetak solidnih i dobrih filmova (različitih formata) i to nije malo, ali uvjeren sam da možemo mnogo bolje i više", smatra Đurović.

Novac sa stane neophodan, koprodukcije pečat da je projekat kvalitetan 

Gotovo nijedan projekat nije moguće realizovati bez koprodukcija, a prema mišljenju Đurovića, to je i dobro jer ako film ne dobije podršku iz drugih zemalja ili nekih fondova, u startu nije prošao test, nije dobio pečat i racionalno je imati sumnju u ostvarivost takvog projekta.

"Snimiti film u elementarnim profesionalnim produkcijskim standardima kod nas je nemoguće, ako se nema novaca sa strane. Naš zadnji film 'Vidra' dobio je skoro tri puta više novca iz inostranstva i takvo nam je iskustvo sa nekoliko filmova koje smo radili proteklih desetak i više godina. Ali, to su i najskuplje pare, tako da to ne zvuči lijepo kao cifra koju imate na papiru. U slučaju koprodukcija često su maksimalni troškovi koje ispostavi koproducent, bude i sijaset drugih problema. Ali, ono što mene raduje je činjenica da moji dugogodišnji prijatelji i koproducenti su uvijek bili prijatelji moji i mojih filmova i kad se završi snimanje", navodi producent.

Radenović: Pravljenje filma u Crnoj Gori često proces koji zahtijeva izuzetnu snalažljivost

I izvršni direktor produkcijske kuće "Galileo" Milorad Radenović naglašava da crnogorska kinematografija prolazi kroz značajan period razvoja.

"Filmski centar Crne Gore, koji je osnovan 2017. godine, značajno je unaprijedio razvoj crnogorske kinematografije. Njihov predani rad u mnogome je doprinio sve većem prepoznavanju crnogorske kinematografije u međunarodnim okvirima. Filmovi su postali ambiciozniji, i u pogledu tematike i produkcije, što pokazuje da postoji želja i način da se crnogorske priče čuju i na međunarodnoj sceni", naglašava Radenović.

On dodaje da je neosporna činjenica da se od osnivanja Filmskog centra Crne Gore snima mnogo više nego što je to bilo u prethodnih trideset godina.

"Važno je ukazati i na činjenicu koju je najbolje objasnio uvaženi reditelj Srdan Golubović, koji je bio gost na menađunardnoj strukovnoj konferenciji 'Storytelling: Umjetnost, zanat i legislativa filma', koju smo organizovali nedavno, da crnogorska kinematografija doživljava veliki napredak, te da moramo biti svjesni da je 80-ih godina jako malo filmova snimljeno u Crnoj Gori, a 90-ih godina ni jedan jedini, i da smo mi zapravo krenuli od nule. To je jako veliki diskontinuitet koji je prekinuli generacija rediteljke Marije Perović i reditelja Nikole Vukčevića. Ta generacija napravila je veliku stvar, uvela je novu generaciju filmskih stvaralaca, i uz podršku i veliki rad i napore Filmskog centra Crne Gore, mi danas imamo aktivnu kinematografiju", objašnjava Radenović.

Naglašava da je pravljenje filma u Crnoj Gori često proces koji zahtijeva izuzetnu snalažljivost. Nedostatak velikog domaćeg tržišta znači da je ključ u pronalaženju stranih partnera i fondova. Međutim, to je nemoguće ukoliko se finansijska sredstva prvo ne obezbjede u matičnoj zemlji.

"Prepreke se javljaju u različitim fazama – od pisanja scenarija i pripreme projekta, do osiguravanja produkcijskog budžeta i promocije. Ponekad je izazov i pronaći odgovarajući stručni kadar za određene pozicije u okviru filmske ekipe, ali uz međunarodnu saradnju to postaje lakše. Opet moram spomenuti Filmski centar Crne Gore, bez kojeg, slobodno mogu reći, da bi bilo skoro nemoguće snimati filmove u Crnoj Gori. I uz institucionalnu podršku Filmskog centra crnogorskoj kinematografiji, potrebno je minimum 5-6 godina da bi se jedan film završio. Često to bude i duži period", navodi Radenović.

Objašnjava da prije desetak godina nije bilo institucionalnih fondova, niti je bilo toliko koprodukcija. Međutim, izazovi ostaju, posebno kada se govori o održivosti industrije.

"Danas je lakše naći podršku za projekte sa međunarodnim potencijalom, ali oni koji se bave lokalnim, intimnim temama i dalje se suočavaju s nedostatkom sredstava. Naše lično iskustvo je pozitivno, ne samo zbog činjenice da je moguće finansiranje projekata kroz javne konkurse Filmskog centra Crne Gore, već i zato što nam se omogućuju prilike da se dodatno obučavamo kroz brojne radionice i obuke koje vode strani eksperti iz oblasti filma. Budžeti su veći iz godine u godinu, otvaraju se nove konkursne kategorije", navodi ovaj producent.

Film jedan od najsnažnijih alata za predstavljanje kulture i identiteta Crne Gore

Radenović ističe da je film jedan od najsnažnijih alata za predstavljanje kulture i identiteta Crne Gore. Posebno kroz predstavljanje na međunarodnim filmskim festivalima, filmovi imaju priliku da dođu do međunarodne publike, ali i kritike i distributera, a to je prilika da se naše, autentične priče, čuju u svjetskim okvirima.

"Naši filmovi su sve prisutniji na festivalima širom Evrope, a pojedina ostvarenja osvajaju i značajne nagrade. Ipak, postoji prostor da se poveća njihova vidljivost, posebno kroz strategije distribucije i promocije na ključnim tržištima. Veoma smo ponosni što je naš igrani film 'Obraz', u režiji Nikole Vukčevića u novembru 2024. imao svjetsku premijeru na filmskom festivalu u Kotbusu (Njemačka), a zatim je prikazan i na prestižnim festivalima u Kairu (Egipat) i Goi (Indija) - koji su akreditovani kao A festivali, po klasifikaciji FIAPF-a", naglašava ovaj producent.

Svi projekti imaju koprodukcije koje donose brojne prednosti, od finansiranja do razmjene iskustava i pristupa široj publici. Međutim, one ponekad mogu ograničiti kreativnu slobodu, jer svaki partner ima svoje interese i očekivanja, kao i finansijeri - njihovi državni filmski centri.

"Ključno je pronaći balans kako bi projekat zadržao autentičnost, a istovremeno zadovoljio potrebe svih partnera na filmu. Trenutno je produkcija u Crnoj Gori više stvar entuzijazma nego profitabilnog posla. Međutim, to ne znači da uspjeh nije moguć – naprotiv, on zavisi od dobrog planiranja, kreativnog tima, pristupa finansijskim sredstvima i jasne vizije. Ako nastavimo raditi na razvoju filmske infrastrukture i međunarodnih veza, ovaj posao može postati i održiv i profitabilan", poručuje Radenović.