Biljana Babović

ILIĆ ZA PORTAL

Svakim projektom pomjeramo granice, baletski ansambl spreman za izazove

Crnogorski baletski ansambl večeras će imati premijeru predstave "Krcko Oraščić", a kako je kazao za Portal RTCG koreograf Aleksandar Ilić, publika će biti u prilici da odgleda jedan od najljepših, ali i najzahtjevnijih bisera klasičnog baleta. Ističe da je velika odgovornost raditi sa tek osnovanim baletskim ansamblom, graditi istoriju korak po korak, i sa svakim projektom pomjerati granice. Crnogorski baletski ansambl, kaže, spreman je za izazove koji će im budućnost donijeti.

Aleksandar Ilić, pravak baleta Narodnog pozorišta, profesor i koreograf, priča za Portal RTCG o pripremama za premijeru u Muzičkom centru Crnu Goru, o izazovima pred Crnogorskim baletskim ansamblom, i težini i ljepoti ove umjetnosti koja traži put do publike.

Kako je istakao Ilić, ne postoji teatar ili baletska kompanija koja tokom novogodišnjih praznika svojoj publici ne izvodi najpoznatiji balet „Krcko Oraščić“ na muziku Petra Iljiča Čajkovskog, rađenom po libretu Mariusua Petipa i Aleksandera Gorskog.

"Adapticiju libreta za našu produkciju je uradio Žorž Draušnik iz Hrvatske, a koreografiju po originalu smo prenijeli i uradili moje asistenkinje Federika Vinćifori (Italija) i Milica Bezmarević (Srbija) i ja. Nema sumnje da je ovo jedna od najljepših partitura Čajkovskog, koja slavi muziku u svakom segmentu, ali isto tako ovo je jedan od najzahtjevnijih bisera klasičnog baleta, a pogotovo Pas de deux Vile Šećera i princa u drugom činu. U našoj adaptaciji balet se izvodi u jednom činu i dvije slike. Zadržani su svi osnovni postulati izvornog djela i nije narušena dramaturgija predstave. Važno je da smo se ovim djelom usmerili ka postavljanju klasičnih baletskih djela, što je važno i za budućnost Crnogorskog baletskog ansambla, a i repertoarske politike Muzičkog centra Crne Gore", kazao je Ilić.

On je iskazao veliku zahvalnost baletskom ansamblu i solistima Kseniji Sinđić i Emanuleu Mašitiju, koji su na visokom tehničkom nivou savladili tehničke dionice, a zahvalio se i svim, kako je kazao, onim nevidljiv, a vidljivim stvaraocima predstave – kostimografkinjama Aleksandri Moštrokol i Mirjani Perišić Gogić, scenografu Žoržu Draušniku i kompletnoj tehničkoj podršci Muzičkog centra Crne Gore.

Ilić kao dugogodišnji pedagog naglašava da je velika odgovornost raditi sa tek osnovanim baletskim ansamblom jedne institucije, pa i države. 

"Treba biti pažljiv ne samo u radu sa tim mladim umjetnicima, prema kojima je i profesionalno okruženje i sredina u kojima se tek formiraju vrlo kritički nastrojeno. Gledajući na sve ove segmente u kojima ih morate pripremiti i osnažiti da su pioniri svoje profesije u vjerovatno najtežoj umjetničkoj profesiji, isto tako moraju dostići zahtjevne kriterijume koje im nameće umjetnička igra, klasičan balet i savremeni ples, i nadoknaditi sve ono što su njihove kolege u regionu već ostvarili. Vjerujem i u sistem koji je zahvaljujući poslovnoj direktorici Isidori Damjanović prepoznao potrebu formiranja ansambla baleta u Crnoj Gori, a u isto vrijeme vjerujem i u umjetnike i umjetnost koja je dugo čekala da se rame uz rame pozicionira uz ostale umjetničke pravce u zemlji. Gradimo svoju istoriju korak po korak, i sa svakim projektom pomjeramo granice. Smatram da je Crnogorski baletski ansambl spreman za izazove koji će im budućnost donijeti, a prije svega rad sa novim koreografima, pomjeranjima u kvalitetu, pa stvaranju temelja da se unutar ansambla izrode prvakinje, prvaci, koreografi, pedagozi i budući mendažeri našeg crnogorskog baleta", naglasio je ugledni koreograf.

Ilić ističe da kvalitetna predstava u ovom slučaju balet, uvijek nađe put do publike. Igra, balet komunicira sa publikom univerzalnim jezikom na svim meridijanima, nema jezičke prepreke ili nerazumijevanja. Treba, ocjenjuje, graditi svoj i jedinstveni stil koji će približiti publici baletsku umjetnost, ali isto tako ne zaboraviti da se publika i edukuje i njeguje. 

"Treba slušati publiku, a mendžment će izvesti matematičke jedinice – prodajom karata da li smo uradili dobre ili manje dobre predstave. Ne bih rekao da je Crna Gora malo tržište. Koncertna dvorana Muzičkog centra Crne Gore je uvijek puna na svim programima. Imate izuzetne i važne festivale u zemlji, zbog kojih se okuplja veliki broj umjetnika iz regiona i zemlje. Vrijeme je da koristimo sve te resusrse, jer imamo sa čim da se predstavimo", smatra Ilić.

Edukacija balerina i baletskih igrača bitna je za unapređenje i dostizanje većeg nivoa kvaliteta. Ona je, kaže Ilić, impertiv u svakom polju, a u baletskoj umjetnosti ona ni jednim danom ne smije prestati. Dodaje i da Muzički centar ima odlične uslove za svakodnevni rad i vježbu baletskih umjetnika, a i dobrog baletskog majstora.

"Samo pauza od jednog dana, koja je neophodna za profesionalnog baletskog igrača ili balerinu, načini korak unazad, već pauza od pet, kao da ste izgubili nedjelje i tijelu je potreban napor da se povrati u surovu i preciznu tehniku klasičnog baleta. Muzički centar Crne Gore ima izuzetne uslove za svoje baletske umjetnike. Dobru baletsku salu, sa kvalitetnim baletskim podom, izuzetnog balet majstora Federiku Vinćifori, koja prati svakog igrača i održava disciplinu tokom svakodnevnih vježbi i proba. Uspjeli smo i koncertnu salu Muzičkog centra Crne Gore da uobličimo i adaptiramo u scenski prostor za izvođenje baleta. U ansamblu se nalaze igrači i iz Crne Gore i svijeta. Svi neophodni uslovi su tu, na nama kojima je povjeren posao rada u toj instituciji je da unapređujemo i podižemo ljestvice nivoa baletske umjetnosti Crne Gore", naglašava Ilić.

Na pitanje koliko se razlikuje rad na baletskim projektima u Srbiji i regionu u odnosu na rad u Crnoj Gori, Ilić ističe da svaki rad ili projekat se razlikuje od ustanove do ustanove, ali u suštini svaki rad je isti ili sličan u ansamblima.

"Tu je svakodnevni rad, predanost, odabir kvalitetnog kadra i u redovima ansambla igrača i onih ispred njih (pedagozi, uvježbači, koreografi). Lakše je raditi u ansamblu koji je dio već jednog sistema, institucije koja je na budžetu grada ili države, u odnosu na kompanije koje se finansiraju iz samostalnih budžeta ili donacije. U bilo kom okruženju, rad mora svojim kvalitetom da opravda uložena i sredstva i trud, a to se uvijek vidi i dužinom trajanja predstave na sceni i prijemom kod publike. Mi smo svi dio jednog sistema koji smo naslijedili razilaženjem jedne zemlje, u okviru koje smo imali i prednosti i mane. U umjetnosti nema garancije, jedino je rad i rad garant za uspjeh, pogotovo ako govorimo o baletskoj umjetnosti, u okviru koje je radni vijek kratak, konkurencija ogromna i ponekad je ta vjetrovita pozicija opstajanja uvijek iznova pitanje, a zašto sve? Odgovor je zato što opstaju oni najboli i najuporniji, a iznad svega zato što profesija mora da se radi iz ljubavi i radosti", poručuje ovaj umjetnik.

Ilić je jedan od osnivača Instituta za umjetničku igru, prvog i jedinog akreditovanog studijskog programa iz oblasti umjetničke igre u Srbiji. Pored njega tu su i kolege koje dolaze iz svih umjetničkih oblasti, a interesantno je da je njihov osnivač prof. dr Vladimir Tomašević – građevinac po obrazovanju.

"Ove godine naš Institut je obilježio deset godina kontinuiranog rada u obrazovanju studenata svih oblasti i pravaca umjetničke igre. Naši alumnisti su na pozicijama koreografa, igrača, producenata ili profesora širom nekadašnje Jugoslavije, pa sa punim pravom mogu da kažem da ne postoji sumnja regionalne saradnje. Institut za umjetničku igru je naša zajednička kuća, u koju se vraćamo svi stalno. Interesantno je da nam se studenti, koji nisu iz Srbije, samo najave da dolaze u Beogradu i odmah predlože ili rad sa studentima ili imaju nešto od svojih projekata da podijele. Takva profesinalna, ali iznad svega prijateljska, pa porodična saradnja govori koliko je Institut za umjetničku igru važan ne samo za nas u Beogradu i Srbiji, već i mjesto zajedničkog prostora gdje se prepliću različite prakse i obrazovanje na najvišem nivou. Nema potrebe da se naglašava da u našoj zemlji sarađujemo sa gotovo svim institucijama, a od ove godine potpisali smo sporazume i sa istaknutim fakultetima iz NR Kine - Šangajskim normal univerzitetom i Cindodžen umjetničkom univerzitetom. U planu je proširivanje našeg Instituta od 2015. godine, sa novim akreditovanim programima i proširivanjem u polje muzike. Institut za umjetničku igru je bio odskočna daska i za umjetnike iz Crne Gore. Trenutno i na osnovnim i master studijama imamo studente iz Crne Gore i saradnja je na izuzetnom nivou", naglašava Ilić.

On podvlači da će klasičan balet i savremena igra uvijek imati publiku. Jedno „Labudovo jezero“, „Žizela“ ili „Krcko Oraščić“ su dio osnovne lektire poput Dostojevskog, Crnjanskog ili Tomasa Mana. 

"Što se tiče omasovljavanja ili veće pažnje publike u Crnoj Gori za ovu vrstu događaja, ja bih samo optimistično dodao da Crna Gora ima dva značajna svjetska plesna festivala Jadranski festival igre i Purgatorije, a za njima ne zaostaje ni FIAT, ni HAPS. Svaki od navedenih festivala publici predstavlja kvalitetne plesne predstave, kao i raznovrstan prateći program. Sa ličnim uvidom tvrdim da su svi programi bili puni i tražila se uvijek karta više. Mogli bi ovo biti dobri primjeri za slične festivale u Srbiji, Bosni i Hercegovini, pa čak i Sloveniji. Nema razloga da se Crna Gora brine hoće li imati publiku za plesni sadržaj, neka ga bude što češće i što raznovrsnije", kaže Ilić.

Poznati i priznati koreograf i pedagog ističe da naš region treperi od talenta, jer nam je igra ukorijenjena u svakom obliku života, od radosti do tuge.

"Mi i kada gestikuliramo zapravo igramo. Prema tome talenta nam ne manjka. Potrebne su reforme u obrazovnom sistemu, ne samo u Crnoj Gori, već i u Srbiji. One su spore, zato što je naša oblast specifična, ali ide se ka tome da popravimo sve na bolje. Više niko nije onemogućen da isprati kako se radi u bilo kom dijelu svijeta u školama za igru, jer je internet otvorio prozore svakog dijela planete. Poštovati istoriju i nasljeđe, ali i biti spreman da sve ide naprijed, pa hrabro se uputiti u promjene. One će donijeti i dobre i loše eksperimente, ali samo tako možemo da vidimo kako da unapredimo naš obrazovni sistem i zadržimo mlade u zemlji", smatra Ilić.  

Profesionalni igrači su, kaže on, nomadi i nije neophodno da su vezani tokom karijere samo za svoju instituciju. Treba da putuju, razmjenjuju iskustva i imaju uvid u drugačije uslove u kojima rade njihove kolege. 

"Treba ih pustiti da odu, ali treba da znaju i da se vrate, jer imaju gdje. Umjetnost igre je osjetljiva, treba imati osjećaj da je to oblast koja se najbrža razvija, prvi nastupi pred auditorijumom su praktično u onom životnom dobu kada još uvijek niste ni svjesni da ste zrelo biće, tijelo umjetnika je njegov istrument, koji se troši brže nego u bilo kojoj drugoj profesiji, povrede su česte, a radni vijek prekratak da bi ste sve planirano odigralli. Zato treba ulagati u te posebne i rijetke zanesenjake ili fanatike, koji žive svoju profesiju, u kojoj se formiraju od najranijeg djetinjstva, pa do posljednjeg izlaska na scenu, a iznad svega im je stalo samo do aplauza, zbog čega i žive", poručuje Ilić.