Biljana Babović

MAJA STOJANOVIĆ ZA PORTAL

Priželjkujem uloge koje nemaju dodirnih tačaka sa mnom

Mlada crnogorska glumica Maja Stojanović kaže da priželjkuje uloge koje nemaju dodirnih tačaka sa njom, ali prije svega želi da se dese predstave i filmovi koji su altruistički, divni, pametni i nježni. Za Portal RTCG, ocjenjuje da je za mlade glumce bitno da imaju stalni angažman, iako moraju praviti nemile kompromise. Zadovoljna je svojim mjestom u Nikšićkom pozorištu, ali njeno traganje za novim projektima i ulogama nikada ne prestaje.

Crnogorska glumica Maja Stojanović je dio stalnog ansambla Nišićkog pozorišta, a iza sebe ima deset godina rada na mnogim predstavama, filmovima i tv serijama. Kako ističe, trenutno je pozorište njen dom, i pripadanje jednom ansamblu je važno, ali ta sigurnost ima dvije strane medalje.

"Bez obzira na veliki broj nemilih kompromisa koje pravite u svakom kolektivu, opet bih izabrala da sam u ansamblu i u stalnom angažmanu. Moj prvi projekat u Nikšiću je predstava 'Osvrni se u gnjevu', koju je režirao fantastični mladi reditelj Jug Đorđević, pa sam zahvalna i dan danas Nikšićkom pozorištu što su ga 'doveli', a nadam se da ću još raditi s njim. Zadnje što sam radila je 'Heroj nacije' u režiji Milana Neškovića, s kojim sam prije pet godina takođe sarađivala, i isto sam bila jako srećna kad su me pozvali iz uprave i saopštili mi to ime. Ovom prilikom hvalim svoju matičnu kuću i želim nam svima kvalitetne reditelje kakvi su oni", kaže Maja.

Glumila je u mnogo predstava koje su imale poveći ansambl i, kako naglašava, važno je da postoji razumijevanje među kolegama i povezanost da bi se stvorila magija na daskama. Što je atmosfera bolja to je i glumcu lakše da se pokaže, ali i ako toga nema dužnost glimca je da bude profesionalan i izvuče maksimum. Njena iskustva sa velikim ansamblima su pozitivna.

"Kad pomislim na veći ansambl, sjetim se ekipe iz 'Magbeta' i ekipe iz 'Zelene čoje Montenegra'. Obije predstave je režirao Nikita Milivojević i toliko je tu, i u procesu i dan-danas na igranjima, prijateljske i tople atmosfere, one najljepše profesionalne hemije i radosti, da vjerujem da je to zbog prvih proba na kojima smo kroz razne igre i improvizacije zahvaljujući njemu i Amaliji Benet otkrivali svašta jedni o drugima i sklapali magiju. Bitno je da se razumijete sa kompletnim autorskim timom i svojim partnerima, mada često to ne bude slučaj i glumac se osjeća kao na vjetrometini. A ipak i tad - imamo obavezu prema profesiji, obrazovanju i talentu - da izvučemo maksimum", ističe Stojanović.

Na jednu od posljednjih predstava Nikšićkog pozorišta "Pluća" u kojoj je dijelila scenu sa kolegom Stevanom Vukovićem je ponosna. To je prvi put da je radila na duodrami.

"Ubrzo će godina dana od te divne premijere na koju smo bili jako ponosni. Rad na duodrami je intenzivan, drugačiji, ali isto toliko dragocjen. Jako lijepo nas je vodio i otvarao reditelj Andrej Nosov. Koliko god da je bilo teško, on je sve učinio lakšim, i brinuo je o nama i na sceni i van nje", naglašava ova mlada glumica.

Bila je u ulogama kraljica, knjeginja, istorijskih ličnosti, pa nas je interesovalo koliko su joj te uloge bile zahtjevne.

"Obično pročitam knjigu ili par eseja o toj ličnosti, ali ne pretjerujem s pripremama te vrste, jer sve te informacije ne možete sprovesti u igri. Treba naći mjeru u tome što je važno i korisno, pa praviti od toga živo biće. Pošto sve ljude uzimam za ozbiljno, ne bih rekla da mi je to posebna obaveza, ali ako je neko inspirativan od istorijskih ličnosti mogu reći da mi je rad na takvoj ulozi čast i da mi pričinjava dodatnu radost", navodi Stojanović.

Nije sigurna, kakve uloge najbolje leže njenom senzibilitetu. Nekada se, kaže, stvari zakomplikuju, pa ono što je kao logično i tipično ne bude tako.

"Možda je bolje da na to odgovaraju kolege, često imamo pogrešne predstave o sebi...", zaključuje Maja.

Poznato je da glumci vole izazove u radu, a za Maju najveći izazov bi, kaže, bio da glumi nekoga ko nema doditnih tačaka sa njenim karakterom, načinom života i shvatanja stvarnosti.

"Što se tiče izazova vjerovatno bi mi najveći bio nešto što nema dodirnih tačaka sa mnom - na primjer da igram narkomanku. Ne priželjkujem toliko nešto samo za sebe koliko priželjkujem da nam se dese predstave/ filmovi u cjelini altruistički, divni, pametni, nježni, poput filma 'Za danas toliko'", priča Maja.

Pored predstava za odrasle koje su bile zapažene (Krvave svadbe, Gorska drama, Venecijanka, Zelena čoja Montenegra, Magbet), radila je i u predstavama za djecu i smatra da su one pravi test za kondiciju.

"To je već izlizana fraza, ali djeca zaista jesu najteža, a najmilija publika. Odavno nisam radila nešto za njih, a to je pravi test za kondiciju", kaže Stojanović koja je ujedno i saradnica UNICEF-a.

Svoje iskustvo na televiziskim ekranima gradila je na ulogama u serijama "Budva na pjenu od mora", "Dojč Caffe", "Božićni ustanak", "Senke Balkana"... Kako ističe i televizija i pozorište su joj izazovni, a ne zna zasigurno koje joj mjesto bolje odgovara i tu je u "vječnom traganju".

"U pozorištu sam mnogo, mnogo više, to je dom, i to je svima nama značajno, ali sad jako priželjkujem promjenu mjesta boravka. Dakle, snimanje i navikavanje na tu vrstu rada i igre", naglašava Maja.

Svjesna je činjenice da je teško mladim glumcima da se izbore za svoje mjesto, da dobiju prave uloge i da se na najbolji način pokažu.

"Ukoliko ne dobijaju pozive od institucija i reditelja, onda sami sa svojom ekipom, treba da istražuju teme i tekstove koji im leže, koji ih interesuju i unaprijeđuju", navodi Stojanović.

Na pitanje šta sljedeće radi, kaže, da je u narednom periodu čekaju gostovanja i festivali po inostranstvu sa starim predstavama, a o novima se, ističe, još uvijek ništa ne zna.