Biljana Babović

MLADI muzičari ZA PORTAL

Umjetnici moraju biti jači od prepreka kojih je mnogo više nego slave i sjaja

Umjetnici Aleksandra Prelević Palladino, Kosta Popović i Petra Radulović za Portal RTCG govore koliko im znači podrška Fondacije Miloš Karadaglić, o svom izboru da se posvete muzici i prilikama koje im se pružaju u zemlji i inostranstvu. Poručuju da put nijednog umjetnika nije lak, ali da ljubav, upornost i želja moraju biti jači od svih prepreka, kojih je mnogo više nego slave i sjaja. Raduje ih i što se prilike u Crnoj Gori mijenjaju i što muzičari dobijaju više šansi da se pokazu i dokažu.

Fondacija Miloš Karadaglić osnovana je prošle godine, a želja osnivača našeg proslavljenog gitariste je da podrži mlade telentovane umjetnike sa ovih prostora, obezbijedi im mentorstvo, pristup mreži kontakata koje je razvio tokom svoje karijere, a crnogorsku kulturu nadogradi na nacionalnom i međunarodnom nivou.

Prvi stipendisti ove fondacije su upravo Aleksandra poznatija kao Dolce Hera, muzička autorka i prva profesionalna bubnjarka iz Crne Gore, Kosta Popović violončelista i Petra Radulović sopran.

Sa Portalom RTCG podijelili su svoja iskustva u saradnji sa Fondacijom, koliko mladi umjetnici imaju prilike da se predstave crnogorskoj javnosti i šta bi sve tu mijenjali, ali i svoja zapažanja o prednostima i manama bavljena muzikom u svijetu i kod nas.

• Portal RTCG: Zašto ste se odlučili za klasičnu, popularnu muziku? Možemo li uopšte govoriti o vašem odabiru ili je, kako nerijetko čujemo, “vaš put odabrao vas”?

Dolce Hera: Mnogo volim klasičnu muziku koju sam izučavala na klaviru tokom školovanja u nižoj muzičkoj školi “Vasa Pavić”, a koju i danas rado slušam i veoma me inspiriše. S druge strane, rekla  bih da ostale vrste muzike koje su me naročito zanimale u različitim periodima života predstavljaju takođe sazrijevanje samog umjetničkog procesa u meni. Dok sam na svojim muzičkim počecima bila u punk rock-u, sada istražujem i ostale muzičke žanrove kroz autorski rad.  

Popović: Muzika je veoma specifična i intenzivna profesija. Ja sam još kao beba bio u klasičnoj muzici kroz rad mojih roditelja. Veoma mlad sam počeo da se bavim muzikom što je na jednom nivou vitalno za razvoj profesionalnog muzičara. Ne mogu reći kad sam odabrao da postanem violončelista, jer su muzika i violončelo tu bili od početka. Muzika je za mene moja profesija, ali je ona takođe moj hobi i teško je uporediti život jednog umjetnika sa životom osobe u bilo kojoj drugoj profesiji.

Radulović: Opera je spoj moje dvije najveće ljubavi, spoj muzike i glume. Jednom mi je profesor rekao da se ova “karijera” ne bira, već da ona izabere tebe. Tako je bilo i kod mene. Od djetinjstva je bilo prisutno opšte obrazovanje i široko polje interesovanja. Od svoje šeste godine sam na sceni, od pete godine u muzičkoj školi. Pozorište me je ukralo, u njemu sam odrasla, a odlazak za SAD sa 16 godina me je spojio sa muzičkim teatrom od koga se do danas nisam odvojila. Vjerujem da je to bila sudbina, u koju sam ipak uložila mnogo truda.

• Portal RTCG: Kosta, Petra, imali ste nedavno nastup u sklopu Gala koncerta Fondacije Miloš Karadaglić. Aleksandra, ti u saradnji sa tom Fondacijom, radiš na video spotu. Koliko vam znači podrška Fondacije?

Dolce Hera: U mom slučaju podrška Fondacije Miloš Karadaglić je zaista značajna, kako zbog samog audio vizuelnog projekta koji je zamišljen na jednom izuzetno kompetitivnom i visokom nivou umjetničkih standarda, i koji je zahvaljujući njihovoj podršci upravo mogao da se realizuje na  taj način. No, lično mi podjednako, ako ne i na neki način više, znači prilika da imam mentorsku podršku od umjetnika kakav je Miloš Karadaglić, od kojeg smatram da sam već do sada mogla mnogo da naučim. 

Popović: Fondacija je svojim radom obezbjedila šansu da se prestavim crnogorskoj publici na najbolji način. Tim Fondacije je veoma aktivan u promociji mladih talenata i neumorno mi pomažu u razvoju karijere. Takođe je velika čast što imam šansu da nastupam sa Milošem, jednim od najuspješnijih svjetskih gitarista.

Radulović: Podrška Fondacije je od velikog značaja za moj umjetnički i lični razvoj. Posebna je čast sarađivati sa umjetnikom i čovjekom kakav je Miloš i dijeliti sa njim korake ka naprijed. Tim Fondacije je tim fantastičnih i inspirativnih ljudi, koji bude vjeru u bolju budućnost kulture u Crnoj Gori. Uživali smo u procesu i predivnom koncertu u CNP-u i vjerujem da je ovo samo početak jedne divne i inspirativne priče.

• Portal RTCG: Da li mladi umjetnici u Crnoj Gori imaju adekvatnu priliku da se predstave javnosti i u kojoj mjeri institucije pomažu u afirmaciji?

Dolce Hera: Moj povratak muzici je naišao na zaista lijepu podršku kako domaćih institucija tako i medija, uzevši u obzir da je moj projekat dobio podršku Sekretarijata za kulturu i sport Glavnog grada, kao i organizacije za zaštitu prava autora muzike PAM CG, što mi je izuzetno značilo. No, ne bih bila umjetnik da ne izrazim konstruktivnu kritiku i da ne apelujem da podrške umjetnicima nikad nije dovoljno i da institucije treba da nastave da osluškuju šta ovom društvu treba kako bi kultura napredovala i kako bi obezbjeđivala zdrave uslove društva u kom mladi naraštaji treba da stasavaju. Što se tiče prilika da se mladi umjetnici predstave javnosti, smatram da lokalni izvođači treba da se postave kao prioritet prilikom organizovanja muzičkih događaja, tematika na kojoj ima dosta da se radi i poboljša.  

Popović: Definitivno je situacija u Crnoj Gori mnogo bolja što se tiče koncertnih prilika za mlade umjetnike u posljednjih nekoliko godina. Veliki broj festivala i institucija ima specijalne koncertne serije posvećene talentovanim učenicima i mladim profesionalcima što je definitivno korak u pravom smjeru. Ono što fali mladim umjetnicima je šansa da iskuse stranu kulturu i sviraju sa mladim umjetnicima iz različitih djelova svijeta, a za to je potrebno djelovanje organizacije kao što je Fondacija Miloš Karadaglić.

Radulović: Ja nažalost ne mogu biti objektivna, jer sam Crnu Goru napustila prije skoro deset godina i ne znam pravo stanje. Uvijek se svojoj zemlji vrlo rado vraćam i raduje me svaki nastup pred domaćom publikom. Svjesni smo prostora za napredak, imamo mnogo umjetničkog potencijala i radimo na razvoju publike, a za sve ostalo je potrebno samo vrijeme.

• Portal RTCG: Usavršavate se u Crnoj Gori i u inostranstvu. Šta vas izdvaja od ostalih mladih ljudi koje ste srijetali po svijetu?

Dolce Hera: Mene je život na relaciji Rim – Podgorica zapravo doveo do uočavanja homogenosti među ljudima po pitanju umjetnosti, ljudi koji imaju nešto da kažu umjetnički trude se i rade na tome nezavisno od sredine u kojoj se nalaze. S druge strane smatram da su me obogatili susreti sa producentima i muzičarima iz tamošnjeg muzičkog svijeta, ali da mi je to i pomoglo da učvrstim odluku da za svoj prvi solo album nakon duže pauze u muzici želim ekipu koautora i producenata koji su mi muzički bliski, kao što su to podgorički duo iz studia Knowhere2run.

Popović: Balkanski indetitet je veoma specifičan i na neki način postoji u svim mojim interpretacijama. Naravno, ovo me izdvaja od ostalih mladih umjetnika. Na svakom je muzičaru da pronađe svoj glas i publici priušti iskustvo koje će na jednom nivou uticati na njihovo biće.

Radulović: Kada bih imala odgovor na ovo pitanje svako bi bio ja.

• Portal RTCG: U kojoj mjeri je položaj umjetnika bolji u inostranstvu? Što možemo da naučimo od drugih država, a mogu li one šta od nas?

Dolce Hera: Teško je porediti se sa toliko mnogoljudnom zemljom kao što je Italija, sigurno da je prilika za nastup i brojnost publike veća. S druge strane, možda je baš to prednost Crne Gore, što kao jedna republika koja broji oko 600.000 ljudi, omogućava mnogo lakše mladim umjetnicima ili da kažem početnicima da privuku pažnju na sebe i da na taj način krenu da koračaju prema svom snu. Konkurencija u većim zemljama je znatno veća.

Popović: Položaj umjetnika varira kroz različite kulture. Što se tiče Engleske, specifičnije Londona, veliko tržište podrazumijeva brojne prilike, ali i surovu konkurenciju. Za uspjeh nije dovoljno imati svjetski nivo u svirci. Londonska publika očekuje umjetnika koji se svojim nastupom jasno izdvaja od drugih, što je korak iznad odličnog instrumentaliste. Većina muzičara u Londonu ne može koncertirati, jer su konkurencija i pritisak preveliki. U Crnoj Gori se lakše živi od muzike, jer je crnogorska muzička scena dosta lokalizovana, izuzev par festivala. Vrijedno je dodati da je kultura u Engleskoj potpuno privatizovana dok u Crnoj Gori država i dalje odvaja finansijska sredstva za razvoj umjetnosti. Iz mog iskustva privatizacija tjera festivale i orkestre da budu inovativni i konstantno pronalaze nove načine da privuku staru i, što je još važnije, novu publiku. Državni sistem daje umjetnicima više sigurnosti ali postoji rizik da fali u sferi inovacija. Za studenta, londonska scena i školstvo su od nemjerljivog značaja. Život u tom gradu kao i mentori i profesori sa kojima sam imao sreću sarađivati su individualci sa enormnim znanjem i dragocjenim iskustvom.

Radulović: Položaj umjetnika je svuda sličan. U inostranstvu postoji duža tradicija, razvijena publika, mnogo velikih privatnih sponzora. Samim tim je i položaj umjetnika malo sigurniji, sistem je posloženiji, ali i konkurencija mnogo veća. Mi od drugih država možemo naučiti mnogo, a oni mogu željeti da budu strastveni i zaljubljeni u život i ljude kao što smo mi. To se teško može naučiti, a poštovanje, disciplina i tehnika mogu!

• Portal RTCG: Kakva je publika u Crnoj Gori u odnou na onu u inostranstvu? Ko je vaš idealni slušalac?

Dolce Hera: Publika je danas zaista globalna. Teže mi je odgovoriti na drugo pitanje, s obzirom na težnju da sa svakim singlom makar ovog predstojećeg albuma, pređem u novi žanr, ne samo novi za sebe, već i za publiku koja me zna od ranije. Stoga idealni slušalac moje muzike je neko neopterećen žanrovskim definicijama i ljubitelj nestandardnih pristupa muzici.  

Popović: Do sada, iskustvo sa crnogorskom publikom je uvijek bilo pozitivno. Isto tako, mogu reći da je publika u Engleskoj uvijek vedra spremna da vam da šansu kao mladom umjetniku. Moj idealni slušalac je neko ko je došao sa željom da se lijepo provede i neko ko je otvoren za novo iskustvo!

Radulović: Važno je da je publika iskrena i da se do nje može doprijeti. Za mene je svako ko sluša idealni slušalac. Sretna sam baviti se poslom koji u ovom svijetu suvoće i brzine, zaustavi vrijeme i u čovjeku probudi emociju.

• Portal RTCG: Šta je ono što Crnoj Gori fali, a što biste voljeli da vidite u narednih deset godina?

Dolce Hera: Priželjkujem jedno veće buđenje autorskog rada u muzici u Crnoj Gori.

Popović: Volio bih da se pokrene više mizičkih projekata čiji je cilj da približe klasičnu muziku djeci kao i širim masama, publici koja nije imala iskustva sa klasičnom muzikom. Mislim da bi to bilo od velike koristi za crnogorsko društvo, jer bi rezultat bio porast broja ljudi koji slušaju i razumiju klasičnu muziku.

Radulović: Opera.

• Portal RTCG: Kosta je nedavno imao svoj recital na KotorArt festivalu, Petra i Aleksandra će se predstaviti publici na zasebnim nastupima 8. i 9. avgusta na Rubix festivalu u Tivtu. Šta je najljepši, a šta najteži dio pripreme za nastupe?

Dolce Hera: Recimo da se performans ovakvog tipa sastoji iz više faza pripreme koje iziskuju različite vrste kreativnog angažovanja. Definitivno uživam u činjenici da mogu da budem i režiser svog koncerta i ne pada mi teško rad na osmišljavanju svih onih aspekata koji prevazilaze onaj čisto muzički. S druge strane, nije lako iskoordinisati veliki broj ljudi u jednom timu tokom ljeta za probe i sve neophodne tehničke pripreme.

Popović: U mom slučaju, imao sam priliku da sarađujem sa svojim bratom Petrom. Program koji smo svirali je bio veoma interesantan i bila mi je privilegija da radim na toj muzici sa njim. Što se tiče negativnih stvari kod pripreme, većina muzičara će se složiti sa mnom kada kažem da svi imamo sumnje i strahove koji se javljaju s vremena na vrijeme. Naravno, strahove često izbriše ekstaza performansa.

Radulović: S nestrpljenjem iščekujem Rubix festival i saradnju sa New Era kvartetom. Posebno se radujem izvođenju tek napisanih kompozicija mog kolege i prijatelja Roka Radovana, koji je inspirisan ovim povodom napisao ciklus pjesama. Najteži dio su konstantna putovanja i balans mentalnog i fizičkog zdravlja i privatnog života, a najljepši dio naravno muziciranje, proces stvaranja i sam koncert.

• Portal RTCG: Šta biste poručili mladim ljudima koji se odluče da se posvete muzici?

Dolce Hera: Jedno je posvetiti se muzici i ta riječ ima izvjesnu težinu. Mladi danas prije svega treba da naprave razliku upravo između bavljenja muzikom iz hobija i onoga što odabir muzike kao poziv znači. Veliki snovi zahtijevaju veliki rad, a neobični snovi jedinstvenu perspektivu.  

Popović: Mladi muzičar prvenstveno treba da razvije duboku ljubav prema muzici. Put nijednog umjetnika nije lak, ali ljubav i upornost su dva najbitnija atributa za uspjeh.

Radulović: Morate znati zašto se bavite ovim poslom, mora postojati želja koja je jača od svih prepreka, kojih je u ovom poslu mnogo više nego slave i sjaja.