A.J. [ RTS ]

nobelovac

Rat, samoubistva, nerazumijevanje... Godišnjica rođenja Ernesta Hemingveja

U rodnoj kući čuvenog američkog pisca Ernesta Hemnigveja, u čikaškom predgrađu Ouk Park, obilježava se 125 godina od rođenja nobelovca čije se knjige čitaju širom svijeta već 101 godinu, a posjetom tom muzeju mijenja se percepcija pisca svjetskog glasa, koga ljudi povezuju sa morem, iako je rođen u Čikagu.

Povodom godišnjice rođenja velikog pisca u Ouk parku, kao i u Ki Vestu, gdje je živio jedno vrijeme, organizovani su Hemingvejevi dani. Kurator muzeja u Ouk Parku, Karla Majer kaže za Tanjug da rodna kuća Hemingveja i jeste idealno mjesto za početak istraživanja korjena života i rada pisca koji je pored Nobelove dobio i Pulicerovu nagradu.

Majerova navodi da muzej posjećuju poštovaoci Hemingvejevog djela skoro iz cijelog svijeta.

Prema njenim riječima, u srcima ljudi iz Latinske Amerike posebno mjesto zauzima knjiga Starac i more.

Rodna kuća Ernesta Hemingveja je, kako Majer navodi, mjesto gdje se ljubitelji Hemigvejevog dijela upoznaju i sa plejadom ličnosti koje su oblikovale život i djelo ovog pisca čije su knjige, od one prve objavljene 1923. godine, osvojile srca miliona, ali ne i njegovih roditelja.

Ernest Hemingvej rođen je 21. jula 1899. godine u Ouk Parku koji se tada zvao Sisero Taunšip.

Njegov otac Edvard Hemingvej bio je akušer, a porodio je i svojih šestoro djece. Par je prvo dobio Marselin, a 18 mjeseci kasnije i Ernesta.

„Radost dolaska prvenca proslavio je duvajući u hornu sa trema", kaže Majerova i podsjeća da se drugi put zvuk horne začuo 100 godina kasnije, kada su se trojica Ernestovih sinova Džon, Patrik i Gregori okupili u upravo rekonstruisanoj kući, na godišnjicu piščevog rođenja.

Majerova ukazuje da je to bilo viktorijansko doba, kada su mogućnosti za zabavu bile manje i da su imali sreće oni koji su u porodici imali dobre pripovjedače, a Hemingvejevi su imali nekoliko.

Navodi da su očevi Ernestovih roditelja bili u građanskom ratu i da je njegov djeda unucima volio da priča priče iz rata, podstičući ih da i sami smišljaju svoje.

Djedine riječi kao proročanstvo

„Jedan unuk – Ernest posebno se isticao u pričanju priča i djeda Hol je rekao ćerki Grejs – taj mali ima bujnu maštu i ako je iskoristi pravilno imaće svoje mjesto u svijetu", priča Majerova, i dodaje da su se djedine riječi pokazale kao proročanstvo.

Rodna kuća Heminveja kao muzej

Majerova podsjeća da su Prvi svjetski i Španski građanski rat tema Hemingvejevih djela, uključujući Zbogom oružje i Za kim zvono zvoni.

„Iako Hemingveja često povezujemo sa morem, on je ipak dječak iz Čikaga. Nema sumnje da su mu priče djede ujaka podstakle interesovanje za more", kaže Majerova.

Podsjeća da je Ernest djetinjstvo provodio na jezeru i da je odatle vukao inspiraciju kada je počeo da piše, posebno za lik Nika Adamsa koji se pominje u dvadesetak kratkih priča.

Počeo je da piše sa 17 godina u redakciji novina u Kanzas Sitiju.

Majerova dodaje da je Hemingvejeva navodna izjava da Oak Park „ima široke travnjake i uske umove" navela neke stručnjake da odbace uticaj ranog života na njegovo pisanje, ali da, kada se neko jednom upozna sa bogatom plejadom likova iz svijeta umjetnosti, nauke, književosti i muzike koji su ga okruživali u djetinjstvu, jasno mu je da su svi pomogli Hemingveju da razvije sopstvene jedinstvene talente.

Učešće u ratu je promijenilo tok njegovog života na način koji njegovi roditelji nisu očekivali.

U maju 1918. godine otplovio je u Evropu da vozi kola hitne pomoći za Crveni krst u Italiji, a dobrovoljno se prijavio da dijeli čokoladu i cigarete italijanskim trupama na liniji fronta.

Bio je prvi ranjeni Amerikanac u Prvom svjetskom ratu.

Sukobi sa roditeljima posle povratka iz rata

Prvi dokaz o sukobu sa roditeljima uslijedio je 1919, nakon povratka iz rata i tada je kod kuće ostao kratko.

Majerova priča da je Hemingvej 1923. objavio prvu knjigu U naše vrijeme, a da su njegovi roditelji bili užasnuti psovkama i opisima nemoralnog života i seksa, pa je njegov otac na kraju spakovao sve primjerke i poslao ih izdavaču rekavši da „to đubre ne želi u svom domu".

Roditelji su mu pisali, izražavali duboku razočaranost i podsticali ga da piše o plemenitijim likovima.

Pošto nisu mogli da ga promijene, prihvatili su njegov rad, ali ga nikada nisu odobrili, navodi Majer.

Ernest Hemigvej se u Ouk Park vratio još samo kada mu se otac ubio 1928. godine.

Ernest je okrivio majku Grejs za samoubistvo oca i njihov odnos se nikada nije oporavio.

Hemingvej je 1922. godine počeo da piše za Toronto star, a 1926. je objavio Sunce se ponovo rađa.

Izdavača nije mijenjao cio život, a prvo izdanje knjige Starac i more objavljeno je 1952. godine u 50.000 primjeraka.

Godinu dana kasnije preživio je avionsku nesreću.

Ženio se četiri puta

Napetost između Ernesta i roditelja bila je velika i zbog njegovih čestih razilaženja i života koji je vodio.

Ženio se četiri puta. Sa Hadli Ričardson je živio u Parizu i sa njom dobio sina Džeka.

Sa Poline Fajfer je živio u Ki Vestu, a imali su sinove Patrika i Gregorija.

Potom se oženio se Martom Gelhorn i živio na Kubi, a Marta je bila jedina koja ga je napustila. Zatim se oženio sa Meri Velš i odselio u Ajdaho, gdje je 1961. u foajeu kuće sebi oduzeo život.

Sahranjen je u Sunčanoj dolini.