K. J.

TRG PJESNIKA

  Goran Petrović predstavio romane “Papir” i “Ikonostas”

Pisac Goran Petrović sinoć je, na Trgu pjesnika u nastavku književnog programa 37. festivala Grad teatar, predstavio svoje romane “Papir” i “Ikonostas”.

“Bez obzira na desetak i nešto naslova, bez obzira na preko 130 izdanja, navodim samo ono što je za mene važno. I dalje sam početnik i uvijek ste početnik kada ste pred novim bijelim listom papira, pred novim romanom ili pred onim što je priča, pa čak i pred onim što je književno veče”, kazao je Petrović zbog čega ga je publika na Trgu pjesnika nagradila aplauzom, piše u saopštenju Grad teatra.

Prof. dr Aleksandar Jerkov, teoretičar i istoričar književnosti, koji je bio moderator rekao je da je pred budvanskom publikom početnik koji je živi klasik srpske književnosti.

“Ne znam koliko je on srećan kada ja njemu to kažem u lice, ali ja to njemu ne govorim kao prijatelju već kao jedan vremešni profesor srpske književnosti 20. i 21. vijeka koji je pred penzijom. Nisam više onaj dječak koga ste ovdje upoznavali prije više od 30 godina na ranim programima Grada teatra kada je tek počinjao festival. Želim da vam kažem da imate jedinstvenu priliku da upoznate pravog živog klasika koji je napisao djela koja će neko možda drugačije vidjeti i o kojima će drugačije diskutovati, ali po ovoj osi po kojoj smo mi savremenici, ta su djela imala status klasika književnosti. Goran Petrović nije slučajno klasik ili zato što je neko tako htio već zato što mora doći do jedne vrste koincidencije u položaju pisca, njegove imaginacije i onoga što čitaoci vide. On je više klasik po tome kako ste ga vi čitali, nego kako smo ga mi tumačili”, naglasio je Jerkov dodajući da je Petrović dobio sve nagrade koje je mogao da dobije.

Petrović je kazao su knjige “Papir” i “Ikonostas” namjerno objavljene istog dana prošle godine i naglasio da su namjerno suprotstavljene, a čine nezavisne romane ciklusa koji je nazvao “Roman delta” poigravajući se sa žanrom roman-rijeka.

"Želio sam i da se sve ove knjige mogu čitati nezavisno i to redom koji dođe u ruke čitaoca. Onda kako ko pročita neku knjigu, koja dođe prije ili nakon te koju je pročitao, ona baca neku novu sjenku i svjetlo na onu knjigu koju je prethodno pročitao. To se može posmatrati kao neka vrsta ciklusa slikara koji u jednom dahu, koji može potrajati i nekoliko godina, pravi nešto što je ciklus i onda ga izlaže u velikom prostoru na izložbi. Onda te slike čine taj ciklus, odlaze u domove i galerije i tamo bivaju pojedinačne. Mogu se posmatrati na taj način.”

Petrović je rekao i da prve četiri knjige pripadaju srednjovjekovnom ciklusu, zatim dolaze dvije ili tri koje se događaju u 18. vijeku, a sve ostale će se dešavati u 20. i 21. vijeku.