Б. Бабовић

RATIMIR MARTINOVIĆ ZA PORTAL

KotorArt snove oduvijek gradio održivo, ne gubeći kontakt sa realnošću

Jedan od osnivača festivala KotorArt, ugledni pijanista i univerzitetski profesor Ratimir Martinović ističe da se taj festival izborio za status koji ima u crnogorskom društvu. U intervjuu za Portal RTCG, napominje da je cilj na samom početku ove umjetničke priče bio da se vrati makar dio sjaja kulture grada Kotora, kroz jedan reprezentativan festival umjetničke muzike, i u tom uspijevaju, ali napominje, kao i u svemu drugom - nije teško postati, teško je ostati.

Martinović podsjeća da je program festivala vrlo diverzifikovan i nudi različite renomirane soliste i ansamble, evropske projekte saradnje, programe koji se bave muzičkom baštinom, mladim talentima, predstavljanjem različitih muzičkih pravaca. Sve to oblikuje bogat i kvalitetan program koji je, kako kaže, dugoročno važniji od raznih muzičkih vatrometa, kojima je Crna Gora sklona, a poslije kojih prethodni mrak biva samo još dublji i teži, a san o svijetloj realnosti samo još nedostižniji.

KotorArt je, kaže, svoje snove oduvijek gradio održivo, ne gubeći kontakt sa realnošću. Tako će biti i ubuduće.

Priču o KotorArtu ste počeli 2002. godine kao Nezavisna inicijativa u kulturi. Koji vam je bio plan i cilj, jeste li zadovoljni postignutim?

Cilj je bio da vratimo makar dio sjaja kulture grada Kotora, a plan da to uradimo kroz jedan reprezentativan festival umjetničke muzike. Jednim dijelom sam zadovoljan onim što smo ostvarili, shvatajući koliko je krucijalno važno pitanje trasiranja procesa koji traju dok je i nas, i gradova, i država, i svih drugih većih ili manjih mitova i stvarnosti koje stvaramo i živimo.

Manifestacija je prepoznatljiva ne samo u Crnoj Gori, već i u regionu, pa i šire. Koliko je teško bilo kroz sve ove godine zainteresovati umjetnike iz okruženja i iz svijeta, da budu dio ove priče i da doprinesu popularnosti manifestacije i klasične muzike uopšte?

Dobar glas daleko se čuje. Loš, još dalje. Sreća je da pravimo festival u domenu kulture i umjetnosti jer se vrijednosti lako prepoznaju i komuniciraju. Pod vrijednostima ne mislim samo na one estetske, iako ni one nisu nebitne, već prije svega etičke. Pitanja ispravnog, dobrog i utemeljenog stava danas više nego ikada dijele cijeli svijet. U našem svijetu umjetnosti, ta pitanja vrlo lako dođu do konsenzusa koji simplifikovano može biti parafraziran kroz jednu popularnu reklamu: ili jesi, ili nisi - čovjek.

Koliko su opština i država imali sluha da pomognu KotorArt i da li bi ta pomoć mogla biti bolja? Šta bi to značilo za ovu manifestaciju?

Ta podrška je oscilirala u zavisnosti od donosioca odluka. U malim sistemima kao što je Crna Gora, lični stavovi i doživljaji nerijetko imaju prevagu nad strukom, javnim interesima, planovima, strategijama, talentima, potencijalima i učincima. Kontinuiranu podršku smo dobijali od gore spomenutih kolega i profesionalaca iz naše struke sa svih meridijana ali i sa pojedinih domaćih adresa. Naša početna strategija nije bila da se dokazujemo lokalno nego prevashodno regionalno i globalno. Tada se i lokalno drugačije percipira ono što radite. To ukazuje na neke druge okolnosti koje se tiču kompetencija, ali to nije slučaj samo u sferi kulture i manifestacija. Opšte je stanje takvo.

Ne jednom sam rekao da Crna Gora mora ostaviti prostor i međunarodnim kadrovima koji bi stanje u mnogim oblastima mogli unaprijediti. U svakom slučaju, KotorArt se izborio za status koji ima u crnogorskom društvu, i odgovorno i posvećeno ćemo se truditi da ga opravdavamo iz godine u godinu. Kao i u svemu drugom - nije teško postati, teško je ostati. 

Posebnu pažnju posvećujete mladim umjetnicima, kroz njihovo debitovanje na festivalu, a tu imaju priliku i da sarađuju sa eminentnim svjetskim umjetnicima, da se usavršavaju. Koliko je ovaj segment festivala bitan i zašto?

Neupitno je da na mladima svijet ostaje. Živo se sjećam mog prvog profesionalnog tretmana i honorara za koncertni nastup. Takva iskustva vas grade, daju vjetar u jedra, podržavaju samopoštovanje i jačaju vjeru. Naravno, podjednako vas gradi i jednostavno nepristajanje na ono što vam se nudi. Važno je kod mladih ohrabriti i jedno i drugo. Sa takvom smo misijom započeli serijal posvećen mladima.

Od ove godine započinjemo i Forum mladih. U pitanju je platforma na kojoj ti mladi ljudi, u prošlosti većinom učesnici serijala KotorArt talenti, a danas zreli mladi ljudi koji su profesionalna i životna iskustva sticala u drugim, većim evropskim sredinama, da javno verbalizuju svoja komparativna zapažanja i iznesu ideje o potrebama njihove generacije. Ako se ne mijenjamo, ako se ne razvijamo, znači da stagniramo, a ako potraje,i nazadujemo. Preplitanje potreba mladih i motivisanosti za novo, sa iskustvom i zrelošču starijih kolega, čini mi se kao dobar model za održivi razvoj i integritet, kičmeni stub kontinuiteta bilo koje sfere djelovanja.

Inicijativa je od početka bila da ovaj festival umjetničke muzike bude otvoren za ideju proširenja programa. Šta je u tom pogledu planirano ove godine?

KotorArt je utemeljen kao festival umjetničke muzike prije 22 godine, sa otvorenošću da mu se priključe i druge umjetničke discipline. Mi smo u domenu muzike razvili visoko profesionalnu organizaciju, podigli nivo programa, komunikacija i finansiranja. Sve ove aspekte nije jednostavno ispratiti. Ponudili smo svoje savjete i podršku svima koji su htjeli, a oni su najčešće značili promjenu paradigme koja nije uvijek laka, iako je često neminovna. Ove godine, pored različitih i bogatih muzičkih programa, tokom nekoliko dana biće organizovana Pjaca od filozofa sa fokusom na pitanja i uloge žene u crnogorskom društvu. Od 1-12. jula će tradicionalno biti organizovan i Festival pozorišta za djecu koji je u procesu transformacije u javnu ustanovu.

Ovog ljeta, na KotorArt Don Brankovim danima muzike nastupaćete sa dugogodišnjim pedagogom i prijateljem, pijanistom Kemalom Gekićem. Na programu koncerta su kompozicije Vasilija Mokranjca. Je li to potreba da se publika upozna i sa našim umjetnicima, čija djela mogu da ponude jednak užitak, kao i proslavljeni kompozitori na čije numere smo navikli na velikim festivalima?

Kemal i ja ćemo nastupiti na odvojenim koncertima i sa drugačijim programima. Vasilije Mokranjac je sve samo ne poznat. Ostao je u sjenci svog rođaka, poznatog Stevana Stojanovića Mokranjca. Vasilije, čija se stogodišnjica rođenja obilježava ove godine, je jedan od najvećih kompozitora ovog dijela planeta. Ne govorim samo o njegovom klavirskom već i simfonijskom opusu. Nekoliko godina sam posvećen studiranju i izvođenju tog opusa koji sam integralno i premijerno snimio prije par godina. Jedinstvenog muzičkog jezika, intenzivnog i evolutivnog do nivoa Betovena, ovaj opus po nepodjeljenom mišljenju izvođača i muzikologa, zaslužuje neuporedivo veće uvažavanje i tretman od strane njegove matične zemlje - Srbije, paralelno sa prezentacijom na svim mogućim meridijanima, uključujući i Crnu Goru. To je jedna od mojih trajnih umjetničkih misija. 

Najavljen je i nastup svjetski priznatog violiniste Nemanje Radulovića. Koga još možemo da očekujemo?

Nemanja je vrlo drag prijatelj i čest gost našeg festivala. KotorArt sa muzičkim programom Don Brankovi dani muzike Kotoru već godinama nudi mjesec dana intenzivnog festivalskog života. Možda bih bio najsrećniji da festival traje značajno kraće, da se u 10-15 dana fokusiramo isključivo na najveća svjetska imena kakva smo dovodili u naš grad, zemlju a nekada i region. Naš je program vrlo diverzifikovan i nudi različite renomirane soliste i ansamble, evropske projekte saradnje, programe koji se bave muzičkom baštinom, mladim talentima, predstavljanjem različitih muzičkih pravaca, intenzivnom saradnjom sa ambasadama, domaćim i stranim institucijama, dugogodišnjim partnerima. Sve ovo oblikuje bogat i kvalitetan program koji je, rekao bih, svojim sadržajima iza samih događaja dugoročno važniji od raznih muzičkih vatrometa, kojima je Crna Gora sklona, a poslije kojih prethodni mrak biva samo još dublji i teži, a san o svijetloj realnosti samo još nedostižniji. Primjeri koncerata Madone ili Roling Stonsa na Jazu, ali i brojni drugi, eklatantni su primjeri ovoga o čemu govorim. Jedne večeri svjetska pozornica, a već sutradan - duplo golo.
KotorArt je svoje snove oduvijek gradio održivo, ne gubeći kontakt sa realnošću. Tako će biti i ubuduće.

Iako nije iz domena muzike kojom se bavite, kako doživljavate razvoj događaja oko SiDens tj. njegovo otkazivanje? Uopšte, kakva je festivalska scena Crne Gore?

Iza SiDens stoji renomirana ekipa koja je svoju prvobitnu ideju prije svega razvila kroz festival Exit, danas jedan od najprepoznatljivih inostranih brendova Srbije. Bio sam prisutan na prvim izdanjima Exita, i pratio evoluciju tog festivala koji je Novi Sad stavio na evropsku festivalsku mapu. Sličan model je ekipa Exita primijenila i na zemlje regiona kroz različite festivale. Jedan od njih je bio i SiDens. Lično ne slušam često takvu vrstu muzike, naročito zbog gužvi koje takvi događaji podrazumijevaju. Takođe, razumio sam zakonsku regulativu na koju su ukazali nadležni, koja je i opredijelila odluku da se taj festival više ne može podržavati. U medijima je to komunicirano kao konflikt dva suprotstavljena stava, što je suštinski i bio. Po mom mišljenju, ovdje se ipak i prije svega radi o javnom interesu.

Nesporno je da je SeaDance donosio određenu ekonomsku dobit, ali pitanje je da li je to dovoljno za zadovoljenje javnog interesa. Festivali iza kojih stojim - KotorArt u Kotoru i  Vajld Bjuti Art koji razvijamo na sjeveru, drugačijih su profila, ne samo sadržajno nego i evolutivno. Nama je bilo važno da te festivalske priče postavimo odozdo prema gore, tj. da se oni organski nadovezuju na prostore u kojima se dešavaju. Pitanje je šta Crna Gora, sa svim svojim karakteristikama koje se odnose na prostorne kapacitete, turističke ambicije i međunarodno brendiranje, želi u festivalskom sektoru. Ovo pitanje zahtjeva intersektorsko promišljanje i djelovanje. Samo tako možemo doći do odgovora šta dugoročno treba našoj državi, sa preko 200 festivala koji se u Crnoj Gori realizuju, od kojih se najveći dio gotovo u potpunosti finansira javnim sredstvima sa različitih nivoa, lokalnih i državnih.

Spomenuta komunikacija svih relevantnih aktera javne scene iz domena kulture i umjetnosti, kreativnih industrija, turizma i ekonomije, dala bi jasniju sliku strateškog pravca razvoja ove, za Crnu Goru vrlo potentne kulturno-privredne grane. Nadam se da će u bliskoj budućnosti i ovo doći na dnevni red, jer po mom mišljenju, Crna Gora svoju strategiju mora graditi na ideji male, izuzetno lijepe, ekološke i, zbog svega toga - skupe destinacije.