Mina [ Objavio: O.Z. ]

"JESENJA SONATA" U NK

Vapaj za ljubavlju i praštanjem

Međunarodni festival glumca u Nikšiću četvrtog dana zvaničnog takmičarskog programa obilježila je Jesenje sonate, Ingmara Bergmana, čiju režiju, scenografiju i izbor muzike potpisuje Jagoš Marković, a produkciju beogradski Atelje 212 i budvanski Festival Grad teatar.

Riječ je o priči o iznevjerenim očekivanjima, ali prije svega, vapaju za ljubavlju i praštanjem, što je, sudeći po rediteljskom rukopisu, suština, ne samo tog komada, već i nas samih.

Ta drama, sa četiri kompleksna i višeslojna lika jedne porodice, koja zadire u dubinu čovjeka, a kako je pokazao glumački ansambl Tatjana Bošković, Mladen Andrejević, Branka Šelić i Jelena Petrović, isto tako se iz dubine i igra, nije ostavila mjesto ravnodušnosti.

U pripremi komada reditelj Marković tražio je od glumaca samo „ono što osjeća“ lik koga tumače, ispričala je Tatjana Tanja Bošković ili majka Šarlota nakon predstave, a da je bilo po njenom, potpuno bi igrala drugačije.

„ Jagoš Marković je izuzetan umjetnik i čovjek, i bio je u pravu. Natjerao me da pribjegnem nečemu čime se nijesam bavila u svom dugom bavljenju ovim poslom, da ne kažem karijeri. Natjerao me da ništa ne liči na mene. Bavili smo se time najdublje što smo mogli i za mjesec uradili ovaj komad“, kazala je Bošković na okruglom stolu u Nikšićkom pozorištu.

Jagoš Marković se, ispričala je glumica, nije bavio uvježbavanjem, onim što je neophodno u pozorištu, već je stalno govorio da ga ne interesuju riječi, već samo osjećanja.

Bošković je dodala da je Marković toj predstavi dao još nešto dramatičnije.

„Dao je nešto što ima veze sa mediteranskim temperamentom, zato što se dešava sada i nama bez obzira kako se zovemo“,kazala je Bošković.

Govoreći o građenju liku Šarlote, glumica je kazala da je privatno i mati i kćerka, i da je imala obavezu da odbrani oba sistema.

Na pitanje moderatorke okruglog stola, Bojane Mijović, da li se to može pomiriti, odnosno balansirati žena, majka, umjetnica i njena karijere, Bošković je odgovorila da uvijek jedno trpi.

„Slušala smo mnogo pametnije od sebe, često glumice, ali i žene koje se bave muzikom. Gotovo da je nepomirljivo, jedno trpi, šta god odabrali. Tu laka oporavka nema, ni za jedne, ni druge. Možda kad prođu godine, možda će se njih dvije, Šarlota i Eva, ponovo sresti i malo više praštati“, rekla je Bošković.

Prema njenim riječima, kad se ozbiljno bavite glumačkim poslom, imate razlog zašto nešto radite.

„Ako me ne pokrene nešto iznutra, ja više nemam vremena da se bavim koještarijama. Mogu sa najvećim zadovoljstvom da igram Bulevar, ali sigurno će postojati neki dubok razlog zašto to radim“,rekla je Bošković.

I njen kolega, Mladen Andrejević, kazao je da su dosta u tom poslu i da ne može svaka predstava da bude dobra.

„Možda ćemo, kada budemo svodili život, moći na prste da izbrojimo tri – četiri predstave gdje je sve funkcionisalo, timski bilo dobro, počev od partnera. U ovoj fazi u kojoj sam, stalno mi dolazi u glavu da je u jednostavnosti i ljepota, i vještina. Kada ste mladi mislite mijenjaćete svijet i sve se vrti oko mene“,rekao je Andrejević.

On je kazao da se taj posao, kao bilo koji drugi, sa strašću radi, i tada ima smisla.

Glumica Branka Šelić, koja tumači lik kćerke Eve, istakla je da je Jesenja sonata jako teška materija.

„Niko od nas nema drugu kutiju do sebe, svog tijela i duše, i asocijacije mora uvijek da traži iz sebe da bi nekako prožeo. Materija je bila toliko teška da smo morali da tražimo pauze, što se pokazalo dobrim da se zadrži ta dokumentarnost. Pošto su u predstavi samo dva plana to je moglo tako“, objasnila je Šević.

Ona je kazala da svi veliki tekstovi pomažu da bolje razumijemo sebe, svijet, svoju djecu, roditelje.

Glumica Jelenu Petrović kazala je da je za nju rediteljski koncept bio jasan od početka.

„Volim reditelje koji se puno ne miješaju. Moj koncept je bio jasan od početka, svako ima svoj zadatak i treba da ga donese. Konkretno u mojoj ulozi, teško je bilo izdržati, ali je dobro kada uspijete. Moje prisustvo na sceni, iako u zadnjem planu, je konstantno“, rekla je Petrović.

Ona je kazala da je kod Bergmana nema ništa pogrešno, samo treba da idete do kraja i odživite to punim plućima.

„Najbitnije je kada se to timski odigra i iznese. Bergman je veliki pisac i ne smije da se propusti ni jedan tekst, ako dobijete mogućnost“,kazala je Petrović.

Nikšićkoj publici večeras će se predstaviti akteri zagrebačkog Teatra Exit sa komadom Balon, u kome igraju: Branka Trlin, Judita Franković, Krešimir Mikić i Vilim Matula.

Zvanični, takmičarski program Festivala glumca, zatvoriće u petak, Učene žene, koje stižu iz Crnogorskog narodnog pozorišta.

Na završnici Festivala, van konkurencije, u čast nagrađenih biće izvedeno scensko ostvarenje, perfomans, Koraci, odabrane vježbe iz predmeta Scenski pokreti Studijskog programa gluma, Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja.

Organizator i producent Festivala je Nikšićko pozorište, a pokrovitelji Ministarstvo kulture i Opština Nikšić.