Objavila: M.M.Lj. [ Sedmica.me ]

MARIO VARGAS LJOSA

"Režimi se plaše književnosti"

Književnost ne samo da uranja u san o ljepoti i sreći, već nam ukazuje na svaku vrstu represije i tiranstva. Zato se svi režimi plaše književnosti, pa budnim okom motre na pisce i pokušavaju uspostaviti određeni sistem cenzure, smatra peruanski je romanopisac, novinar, esejista, profesor na više univeziteta i dobitnik Nobelove nagrade Mario Vargas Ljosa.

Ovaj veliki pisac smatra da je jedan od najboljih doprinosa romana ljudskom napretku to što ljudi čitajući ih tragaju za nečim, čega nema u njihovim životima.

“Jer, dobri romani omogućavaju da doživimo neko iskustvo koje je mnogo bogatije, korisnije i različitije, od onoga što živimo u stvarnosti. Kada završimo čitanje nekog romana i vratimo se u realnost, otkrivamo da je ona mnogo siromašnija. Onda bivamo ljuti i kritični prema stvarnosti. Upravo taj kritički duh koji osjećamo prema onome što nas okružuje je prava osnova. To je osjećanje, koje nas je izvelo iz naših pećina u kojima živimo, a koje nas je vinulo u nebo. Sve dobre stvari u istoriji čovječanstva, izašle su iz tog osjećaja slobode prema svijetu. Čitanje, kao i pisanje, predstavljaju neku vrstu protesta pred životnim nedaćama. Oni, kao da nesvjesno poručuju, da život onakav kakav jeste, ne može da zadovolji apsolutnu žeđ i potrebu za boljim životom, kaže Mario Vargas Ljosa za portal Sedmica.me.

On vjeruje da književnost ima veliki uticaj na živote ljudi i društva u cjelini. Knjige pomažu formiranju ličnosti onih koji ih čitaju.

“Društvo u kojem se njeguje dobra književnost, teško je izmanipulisati. Jer, takvi građani imaju razvijenu kritičku misao i nezavisni su od uticaja sa strane. Oni imaju ideje i želju da mijenjaju stvarnost na bolje i zato knjige njeguju takve građane. Bez dobrih knjiga koje smo pročitali, bili bismo gori nego što jesmo. Bili bi, poslušniji, bez kritičkog duha, kao pokretača razvoja društva i boljeg života”, kaže Ljosa.

Zahvaljujući književnosti i njenoj fikciji, više smo svjesni značaja slobode, smatra pisac. Književnost ne samo da uranja u san o ljepoti i sreći, već nam ukazuje na svaku vrstu represije i tiranstva.

“Zato su svi režimi odlučni da kontrolišu ponašanje građana. Zato se i plaše književnosti, pa budnim okom motre na pisce i pokušavaju uspostaviti određeni sistem cenzure. Pisci u svojim knjigama, na neki način, podstiču nezadovoljstvo čitalaca, jer pored ostalog govore da se svijet loše napravljen i da ga treba učiniti ljepšim i boljim”, kaže ovaj Nobelovac.

Sadržaji poput lake literature, žute štampe I rijaliti programa, prema njegovim riječima, ne formiraju ukus, već ga deformišu.

“Neki danas čak tvrde da kultura i humanističke nauke nisu neophodne, što je strašno‚ a mediji propagiraju imitaciju života. Tako se stvaraju generacije podložne pseudokulturi, svijetu jeftine zabave i spektaklima. Na taj način se degradiraju prave vrijednosti, a ljudi svojim pasivnim odnosom gube svoju ličnost i počinju živjeti bijedne živote. Upravo zbog toga, postaju pogodni za manipulisanje.”

Ljosa otkriva da će se njegov novi roman zvati „Pet uglova“, a govori o istoimenoj četvrti koja je svojevremeno bila stjecište umjetnika i centar kulture.