BEOGRADSKO DRAMSKO POZORIŠTE

Predstava "Moje dete" u Zetskom domu

U Kraljevskom pozorištu Zetski dom, u okviru MIT festa, u četvrtak 12. maja sa početkom u 20 sati, gostuje Beogradsko dramsko pozorište sa predstavom Stojana Srdića "Moje dete".

Komad "Moje dete" Stojana Srdića, nagrađen godišnjom Nagradom Udruženja dramskih pisaca Srbije „Branislav Nušić“ za 2014. godinu, uvodi u pozorišnu produkciju nekoliko ključnih, ali najčešće prećutkivanih socijalno-angažovanih tema: položaj i uslove života Roma u urbanom okruženju; nasilje u porodici; seksualno zlostavljanje djece; pubertetsku trudnoću... Ova veristički ispraćena socijalna tragedija, priča je u prvom planu o Romima, ali posjeduje i univerzalne premise o posljedicama neobrazovanja i siromaštva na raspad porodice, moralnih vrijednosti, ljudskosti uopšte. Komad daje gotovo dokumentaristički brutalnu sliku načina – ne može se reći – života, već opstajanja u začaranom krugu marginalizovane i izopštene grupe, koji je teško razbiti.

"Dramu „Moje dete“, zamislio sam davne 2004. godine, kada sam upoznao devojčicu koja je tek ušla u trinaestu godinu i koja je u krilu držala šestomjesečnu bebu i nešto joj pjevušila. Upitao sam je čije to dijete tako brižno čuva i na kojem mu to jeziku pjeva. Prvo se malo uplašila, a onda je tiho i ponosno rekla: 'Ovo je moje dete, a pevam na mom, na ciganskom'. Dugo sam je posmatrao, a zatim upitao za dozvolu da sjednem pored nje. Nasmešila se i napravila mi je mesto na klupi. Ništa je nisam pitao. Dugo sam sjedio i gledao u nju i u bebu, a onda je ona počela svoju priču. Kao dvanaestogodišnjakinja zatrudnjela je sa svojim drugom igrajući se „mame i tate“ za novu godinu. Skoro do pred sam porođaj nije znala da je trudna, a kad je to postalo očigledno, majka ju je dovela u dom za decu bez roditelja gde se porodila. Tu je i ostala, jer joj je majka u međuvremenu umrla. Takođe mi je rekla da ju je pre toga, kad je imala deset, možda jedanaest godina nasilno obljubio neki rođak...

Htio sam da zapisujem to što je govorila, ali nije mi dozvolila. Nisam ništa zapisao, ni tada, a ni kasnije, ali sam u sjećanju nosio to mlado lice sa lijepim djetetom u krilu. Da sjećanje ne bi izblijedjelo, napisao sam ovu dramu", kaže pisac Stojan Srdić.

"Piča o Romima u Srbiji je priča o samoj Srbiji", kazala je rediteljka predstave Ana Đorđević.

Adaptacija, režija i idejno rješenje scene: Ana Đorđević
Scenograf: Milica Vučković
Kostimograf: Lana Cvijanović
Kompozitor: Vladimir Petričević
Scenski pokret: Marija Milenković
Scenski govor: Dr Ljiljana Mrkić Popović
Asistent kostimografa: Milica Radovanović

Igraju: Jovana Gavrilović, Ivana Nikolić, Andrej Šepetkovski, Vladan Milić, Jelisaveta Orašanin i  Mladen Sovilj.