[ Dnevne novine ]

FILIP DAVID

Za nama su surovi ratovi bez heroja

Književnik Filip David, dobitnik ovogodišnje NIN-ove nagrade i nagrade „Meša Selimović" kazao je Vikend novinama da je važno ali se, ipak, nedovoljno piše o zločinima. Njegov nagrađeni roman Filipa Davida "Kuća sećanja i zaborava" je priča o holokaustu, jednoj od najtežih tema o kojima se može pisati. David smatra da iako mnogi misle da je ova tema istrošena, to zapravo nije tako.

"Oskara za najbolji strani film ove godine dobilo je poljsko ostvarenje 'Ida', a na nedavno održanom filmskom festivalu u Veneciji bio je veoma zapažen film 'Sjećanje'. Ratni užasi i tragedije civila neiscrpne su teme. Dramatične, opominjuće. No, činjenica je da ljudska društva, političari koji ih vode, malo uče iz prošlosti", smatra David.

On je napomenuo da nam je kolektivno pamćenje slabo ili nikakvo, a "svaka nova generacija vjeruje da istorija počinje od njih".

Po njegovom mišljenju, temi zločina nad Jevrejima kod nas nije poklonjena dovoljna pažnja, i navodi da su o tome djelimično pisali Aleksandar Tišma, Danilo Kiš, David Albahari.

"Istoričari su prilično nepotpuno pisali o tome, i teško mi je da razumijem zbog čega je tako. Čak su i mjesta stradanja i logori, kojih je samo u Beogradu bilo pet, ostali bez pravih obilježja. Takozvano 'jevrejsko pitanje' okončano je u Srbiji prije odluke u Berlinu o 'konačnom rješenju'", ispričao je David.

On kaže da su sve jevrejske sudbine slične, a istovremeno i različite na načine kako su stradali i kako su se malobrojni spasili.

"Ovakve knjige bi trebalo da budu upozorenja kakve strahote ratovi donose. Posebno sukobi zasnovani na etničkim, rasnim, ideološkim i religioznim predrasudama", objasnio je David.

U svom romanu on, kako kaže, ne pokušava da ponudi nikakvo objašnjenje zbog čega se sve to izdešavalo. Smatra da je poziv pisca da pripovijeda o različitim ljudskim sudbinama, "a objašnjenja, ili pokušaje da se približimo njima prepuštam drugim disciplinama poput psihopatologije".

Iako mnogi književni kritičari njegova djela vide kao pitanje o prirodi i porijeklu zla, sam toga nije bio svjestan dok kritičari nisu ukazali na to da se motiv zla provlači od njegove pripovijetke do posljednje knjige.

"Zlo ima mnogo lica, sveprisutno je i sveobuhvatajuće, ali o samoj suštini zla nema pravog objašnjenja iako su se tim pojmom bavili teolozi, naučnici, ideolozi, političari. Prava suština zla ostaje izvan našeg pravog saznanja. Ako jednog dana razjasnimo i razumijemo zašto uopšte postoji život, zašto postoji čovjek, možda ćemo onda razumjeti zašto postoji i zlo", smatra pisac.

Filipa Davida svrstavaju u "veliku generaciju" pisaca, kojoj su pripadali Mirko Kovač, Danilo Kiš, Borislav Pekić. 

On kaže da je imao sreće što je bio dio te generacije, u kojoj su istovremeno objavili knjige, sprijateljili se, sastajali, međusobno čitali ono što su pisali i "ostali prijatelji sve do prerane Danilove i Borine smrti".

"Otišao je i Kovač i to je jako pogodilo. Svakako i danas ima veoma talentovanih mladih, pisaca, ali još uočavam tu vrstu međusobnog prijateljstva i saradnje.

Čini mi se, i to me žalosti, da je mnogo netrpeljivosti i netolerancije na književnoj sceni, pa i između onih koji bi po svemu trebalo da budu bliski", smatra David.