Filmska Pismenost: Ključ za razumijevanje umjetnosti pokretnih slika

Filmska pismenost odnosi se na sposobnost razumijevanja, analize i vrednovanja filmskih sadržaja. To uključuje poznavanje filmskih jezika, tehnika pripovijedanja, vizuelnih estetika, kao i društvenih i kulturnih konteksta u kojima filmovi nastaju.

Tekst pripremila:
Gordana Bošković, dipl. andragog

Po definiciji Evropske komisije, filmska pismenost predstavlja nivo razumijevanja filma, sposobnost da budete svjesni i radoznali u izboru filmova; kompetentnost u kritičkom gledanju filma i analiziranju njegovog sadržaja, fotografije i tehničkih aspekata. Ovoj definiciji valja dodati i primjedbu koja je naznačena od strane evropskog ekspertskog tima Cinema Expert Group, a glasi „..kao i sposobnost manipulisanja njegovim jezikom i tehničkim resursima u kreativnoj produkciji pokretnih slika“.

Filmska pismenost omogućava gledaocima da kritički pristupe filmovima, prepoznaju različite stilove i žanrove, te analiziraju poruke i teme koje se u njima pojavljuju. Ova pismenost takođe obuhvata sposobnost interpretacije vizelnih i zvučnih elemenata filma, što doprinosi dubljem razumijevanju umjetničkih i tehničkih aspekata filmske produkcije.

Filmska pismenost u Evropi kao tema sve je češće u fokusu obrazovnih politika i istraživanja, jer se prepoznaje važnost razvijanja sposobnosti kritičkog promišljanja o filmovima, razumijevanja filmskog jezika i medijske pismenosti uopšte. Skodno tome monoge evropske zemlje sistematično su pristupile procesu razvoja i uvođenja filmske pismenosti prije svega u obrazovni sistem. Tako je u mnogim evropskim zemljama filmska pismenost postala integrisani dio obrazovnog kurikuluma, posebno u okviru predmeta kao što su jezik i književnost, umjetnost, i medijska pismenost. Na primer, u Ujedinjenom Kraljevstvu i Francuskoj, filmska pismenost se uključuje u školske programe kroz različite pristupe, od analize filmova do kreiranja sopstvenih filmskih projekata.

Shvatanje i implementacija filmske pismenosti u Crnoj Gori još uvijek je u ranoj fazi razvoja u poređenju sa nekim evropskim zemljama. Međutim, postoje određeni koraci i inicijative koji pokazuju sve veće interesovanje za ovu oblast. Filmska pismenost nije formalno integrisana kao poseban predmet u obrazovni sistem Crne Gore.

Međutim, elementi filmske pismenosti mogu se naći u okviru nastave jezika i književnosti, umjetnosti i medijske pismenosti. Učenici se povremeno susreću sa analizom filmskih sadržaja, ali to nije sistematski regulisano niti široko primijenjeno. U Crnoj Gori su pokrenute određene inicijative i projekti koji promovišu filmsku pismenost, često u saradnji sa kulturnim institucijama i nevladinim organizacijama. Ove inicijative uključuju organizaciju filmskih radionica za djecu i mlade, kao i prikazivanje edukativnih filmova u školama i kulturnim centrima.

Primjere takvih inicijativa možemo vidjeti kroz programe koje organizuju festivali kao što su "Montenegro Film Festival" ili "Podgorica Film Festival", koji često uključuju radionice i edukativne programe za mlade. Filmska pismenost se u Crnoj Gori često se posmatra kao dio šire kulturne edukacije. Kroz učešće u kulturnim događajima, festivalima i radionicama, mladi se podstiču na kritičko promišljanje o filmskim sadržajima. Međutim, potreban je dalji razvoj i podrška od strane obrazovnih institucija da bi filmska pismenost postala integralni dio obrazovnog sistema.
Razvojem filmske pismenosti prije svega kroz obrazovni omogućiće se mladima da razviju vještine koje su neophodne u savremenom medijskom okruženju, a bez kojih je već nezamislivo funkcionisati u ambijentu koji nas sada okružuje. Izazovi budućnosti stavljaju pred nas značajne odluke a jedna od njih je da obrazovni sistem mora počivari na sadržajima koji mladima nude znanja i vještine za snalaženje u digitalnom matriksu stvorenom od bezbroj informacija koje su direktno usmjerene na nas. Filmsa pismenost je jedan od prozora koji mladim generacijama nude sigurniji i jasniji pogled na budućnost.

Izloženost djece lošim audiovizuelnim sadržajima, kao što su nasilni, vulgarni ili obmanjujući materijali, postavlja ozbiljna pitanja o uticaju tih sadržaja na razvoj djece. Prema teoriji socijalnog učenja Alberta Bandure (1977), djeca uče posmatrajući ponašanja drugih i njihovih posljedica. Istraživanja pokazuju da izloženost nasilju u medijima može dovesti do imitacije nasilnog ponašanja kod djece. Bandura je u svom poznatom eksperimentu sa Bobo lutkom pokazao da djeca koja su posmatrala nasilno ponašanje odraslih češće su i sama pokazivala nasilno ponašanje.

Teorija desenzitizacije, koju je razvila Jennifer L. E. Huesmann (2007), sugeriše da dugotrajna izloženost nasilju u medijima može dovesti do smanjenja emocionalnih reakcija na stvarno nasilje. Djeca koja su redovno izložena nasilju u medijima mogu postati manje osjetljiva na stvarno nasilje i manje spremna da reaguje na njega sa sažaljenjem ili ljutnjom.

Brojna istraživanja su pokazala da izloženost nasilju u medijima može dovesti do povećanog nasilnog ponašanja kod djece. Meta-analize koje su sprovedene od strane organizacija poput Američke psihološke asocijacije (APA) pokazale su da postoji dosljedna povezanost između gledanja nasilnih medijskih sadržaja i povećanog nivoa agresije kod djece (Anderson et al., 2003). Ova istraživanja sugerišu da djeca koja su izložena nasilju u medijima mogu razviti sklonost ka nasilnom ponašanju ili postati manje empatična prema drugima.

Neka istraživanja sugerišu da izloženost lošim audiovizuelnim sadržajima može uticati na kognitivni razvoj djece, uključujući probleme sa pažnjom i koncentracijom. Na primjer, istraživanje koje je sprovela Jane E. Brody (2011) pokazuje da djeca koja su prekomjerno izložena brzim i uzbudljivim medijskim sadržajima mogu imati problema sa održavanjem pažnje na duže periode, što može uticati na njihov akademski uspjeh i svakodnevne aktivnosti.

Jedan od ključnih koraka u prevenciji negativnih posljedica je regulacija medijskih sadržaja i obrazovanje o medijskoj pismenosti uključujući neizostavno kao dio toga i filmsku pismenost. Roditelji i obrazovne institucije treba da igraju aktivnu ulogu u filtriranju i nadzoru medijskih sadržaja koje djeca konzumiraju.

Osim toga mi živimo početak ere vještačke inteligencije (AI) koja može iz korijena promijeniti život ljudske vrste i njegov opstanak na planeti. Vještačka inteligencija ima sveprisutnu ulogu u savremenom društvu i sve više oblikuje iskustva mladih generacija. Dok donosi brojne prednosti, uključujući personalizovane obrazovne alate i pristup informacijama, ona takođe postavlja nove izazove, uključujući potencijalne rizike po privatnost, mentalno zdravlje i sposobnost kritičkog razmišljanja. Filmska pismenost može igrati ključnu ulogu u pripremi mladih za ove izazove, omogućavajući im da bolje razumiju i upravljaju tehnologijama koje oblikuju njihov svijet.

Filmska pismenost može značajno doprinijeti rješavanju izazova izloženosti djece lošim audiovizuelnim sadržajima kroz različite aspekte obrazovanja i kritičkog razmišljanja. Filmska pismenost uči djecu kako da analiziraju i interpretiraju filmove i druge audiovizuelne sadržaje. Ovo uključuje razumijevanje filmskog jezika, kao što su simbolika, narativne tehnike i karakterizacija. Kritičko razmišljanje omogućava djeci da razlikuju između stvarnosti i fikcije, kao i da prepoznaju i analiziraju negativne ili štetne prikaze u medijima.

Filmska pismenost može pomoći djeci da prepoznaju manipulativne tehnike u medijima, kao što su senzacionalizam ili agresivne marketinške strategije. Razumijevanje kako se mediji koriste za oblikovanje mišljenja omogućava djeci da se kritički postave prema medijskim sadržajima.

Filmska pismenost takođe može pomoći djeci da razumiju i empatišu sa različitim perspektivama i iskustvima prikazanim u filmovima. Ovo razvija njihovu emocionalnu inteligenciju i sposobnost da prepoznaju i cijene različite društvene i kulturne kontekste. Učenje o filmskoj produkciji i pisanju može motivisati djecu da kreiraju svoje pozitivne i edukativne sadržaje. Ova praksa može ih osnažiti da izraze svoje vrijednosti i iskustva na konstruktivan način, kao i da promovišu pozitivne norme i ponašanja.

Filmska pismenost omogućava djeci da bolje razumiju kako medijski sadržaji mogu uticati na njihovo ponašanje i stavove. Obuka o posledicama izloženosti nasilju, stereotipima i drugim negativnim sadržajima pomaže djeci da razviju otpornost i sposobnost da se zaštite od štetnih uticaja. Učenje o filmskom uticaju podstiče djecu da reflektuju vlastite medijske navike i kako one utiču na njih. Ovo može pomoći djeci da prepoznaju i koriguju negativne obrasce u svom ponašanju i medijskim preferencama.

Filmska pismenost posebno može pomoći mladima da bolje razumiju kako se vještačka inteligencija prikazuje u medijima, uključujući filmove i serije. Analizom prikaza vještačke inteligencije u popularnoj kulturi, mladi mogu naučiti da prepoznaju fantazije i stvarnosti u vezi sa ovom tehnologijom, što može doprinijeti realnijem razumijevanju njenog uticaja.

Učenje kako da analiziraju i kritički procjenjuju medijske sadržaje može pomoći mladima da bolje razumiju kako vještačka inteligencija utiče na sadržaj koji konzumiraju. Ova sposobnost može im pomoći da se zaštite od njenih manipulativnih ili pristrasnih prikaza i tehnologije u medijima.

Vještačka inteligencija ima dubok uticaj na mlade generacije, donoseći kako prednosti tako i izazove. Iako vještačka inteligencija može da unaprijedi obrazovanje i pristup informacijama, ona takođe može da predstavlja rizike za privatnost, mentalno zdravlje i razvoj kritičkog razmišljanja. Filmska pismenost nudi značajnu pomoć u rješavanju ovih izazova pružanjem alata za razumijevanje i analizu medijskih prikaza vještačke inteligencije, razvoj kritičkog razmišljanja, razumijevanje etičkih pitanja i podsticanje kreativnog stvaranja. Integracija filmske pismenosti u obrazovni sistem i svakodnevni život može pomoći mladima da bolje upravljaju uticajem vještačke inteligencije i razviju vještine potrebne za navigaciju u digitalnom dobu.