B.Bu. [ n1 ]

"GRADI SVOJ VLASTITI PUT"

Goran Bogdan: Nisam topovsko meso bilo koje politike, ne palim se na te priče

Ekonomista, glumac, student mašinstva, čovjek koji je napustio HNK jer više nije mogao i snimati i igrati predstave... Sve je to Goran Bogdan, omiljeno lice s dasaka koje život znače, ali i s velikih i malih ekrana.

Bogdan je, u intervjuu koji je dao srpskom Radaru, na neizbježno pitanje u ovoj regiji, ono je li bosanskohercegovački ili hrvatski glumac odgovorio: “Glumac je od publike, pripada publici. Ja sam njihov prvenstveno. …Ovi prefiksi su geografska odrednica i to je samo to. Ja jesam glumac koji je rođen u BiH u Širokom Brijegu i po nacionalnosti sam Hrvat. Ali sam i mnogo više od toga.”

Čovjek koji je ćutao 

Bogdan je jedan od glumaca koji su iznijeli film “Čovjek koji nije mogao šutjeti“, prvi hrvatski film koji je dobio Zlatnu palmu u francuskom Kanu, na jednom od najpoznatijih filmskih festivala u svijetu.

“Mislim da smo napravili dobar posao. Koji je prepoznat i nagrađen. Ne bih cjepidlačio i izvlačio neke političke zaključke. Nije nam to bio cilj. Priča je istinita. Ona se dogodila. Mi smo smatrali da je treba ispričati. Sad, ako neko drugi ne smatra tako i ima svoja čitanja i interpretacije, kao što čitam u medijima, i to je legitimno i neka im samo bude. Mi smo htjeli ispričati tu priču, ona je nama bitna iz kojih god razloga, ali oni nisu politički nego intimni, naši. I to ti je tako. Da citiram bend Zoster”, kaže Bogdan.

“Dobro je da se priča o tome. Naše sjećanje na njih i pominjanje njih, a ne glorifikovanje zločinaca koje je toliko često ovdje u našim krajevima, približava nas na stranu dobra i daje nam nadu ili nas barem malo udaljava od ponavljanja istih situacija”, govori.

Upoređenje s velikanima

Goran Bogdan sada ima 43 godine i 95 filmsko-televizijskih stavki za nepunih 20 godina rada. Uz sve trenutne projekte i one koje planira, na putu je da (pre)stigne Batu Živojinovića koji je ostao nenadmašen u broju uloga koje je snimio tokom jedne godine.

“Nije mi cilj stići ikoga. Niti mi je cilj kvantitetom se baviti. Uopšteno se ne bavim brojevima. Sve se nadam da je ovo čime se bavim umjetnost, pa me baš briga koliko uloga imam. Htio bih da one imaju smisla i da dobro radim. Koliko? Nije mi bitno. … O Bati, iskreno nisam puno razmišljao. Volim ga kao ikonu, naravno. Pogotovo rane radove. ‘Tri’ mi je jedan od dražih filmova. Ali, ja bih radije gradio neki svoj put. Ma kako god on krivudav i kvrgav bio. Moj je. I ja razbijam koljena na njemu. Svoja koljena, i tako učim”, kaže skromno.

Još jedan poznati glumac, Rade Šerbedžija, nedavno je rekao kako je ovo vrijeme Gorana Bogdana. A upravo upoređenje sa Šerbedžijom Bogdan ne uspijeva izbjeći.

“Goran Bogdan je jedina istinska zvijezda post-Jugoslavije i živi dokaz da jedinstveni kulturni prostor jest preživio. I bez obzira na to jeste li imali sreću da ga gledate u pozorištu, u Fargu, u Šutnji, filmu Otac ili u sjajnoj ulozi Mustafe Golubića, u Senkama nad Balkanom, svima je očito koliko je taj čovjek talentovan i koliko je sve ono što je nominalno moglo biti protiv njega pretočio u svoju korist”, piše o Bodanu istoričar Dragan Markovina.

Jugonostalgija

“Mene ne mogu nazvati jugonostalgičarem jer sam premlad i ne znam na što bih bio nostalgičan. Ja sam tu praktičan. Za mene je jedinstveni kulturni prostor širi od planete Zemlje jer kultura nema granice. Ona je ili dobra ili loša, ona je neopipljivo, duhovno stanje čovjeka”, kaže Bogdan i dodaje: “Kratak je meni život da razmišljam o tome kakav je život na nekom drugom mjestu. Ja ovdje živim, ovdje radim, ovdje mi je stalo da se dobro osjećam. Sam stvaram svoj život, moji nacioni su unutar mene. Mene su te granične i nacionalne ograde prestale davno zanimati, ja sam stvaram svoje svjetove. Ne vidim da ja nešto moram. Niti sam ja topovsko meso bilo koje politike. Ne palim se ja na te priče. Neko se puni time, a meni je to ništa.”