Тамара Гаврић

GLUMICA SANjA VUJISIĆ ZA PORTAL

"Posebno je ono što kao glumačko biće nosim"

Svi glumci su poput jedinstvenog otiska prsta i ljepota je u tome da istu ulogu tumačimo na različite načine, kazala je za Portal RTCG crnogorska glumica Sanja Vujisić. Istakla je da smatra da nije posebna, ali da je posebno ono što kao glumačko biće nosi, i svojim mlađim kolegama poručila da nikad ne zaborave ko su bili prije nego li je svijet pokušao da ih oblikuje u nešto što nisu.

Vujisić je kazala da je u četvrtom razredu osnovne škole definisala želju da jednog dana želi da bude glumica. 

"Iskrena da budem nijesam do skoro uočavala nikakav bitan talenat i nije to bila inicijalna kapisla kao zametak ideje o bavljenju glumom. Ja sam prosto od kraja trećeg razreda osnovne a kasnije se u četvrtom to jasno definisalo u želju da jednog dana želim biti glumica", navela je Vujisić. 

Kazala je da je kao mala izvlačila iz knjiga ideje za scenario i snimala se kućnim aparatom, te da te snimke ima i danas. 

Objasnila je da su svi glumci poput jedinstvenog otiska prsta, te da je ljepota u tome da istu ulogu tumače na različite načine. 

"K.M Zeami ima divnu knjigu kojom sam se bavila na četvrtoj godini studija a zove se "Cvet glume, Fušikaden". To je ono nešto samo vaše jedno jedinstveno neponovljivo autentično i fizičko i unutrašnje što kao glumac nosite sa sobom i što vam niko ne može oduzeti. To su i mane i vrline i konglomerat čega sve ne dobrog i lošeg što kasnije shvatite da je vaša autentičnost ljepota i "drugačijost". E to ima svako od nas. Nijesam posebna ali ono što kao glumačko biće nosim jeste posebno ali podjednako posebno kao što je kod bilo kog mog kolege. Mi smo svako za sebe poput jedinstvenog otiska prsta i ljepota je u tome da istu ulogu tumačimo na različite načine. Mi isti tekst različito razumijemo, različito interpretiramo. Mi svi smo kosmos za sebe u glumačkom izrazu ", kazala je Vujisić. 

Na pitanje čemu bi dala prednost, filmu ili pozorištu, Vujisić je kazala da bi ipak trenutno izabrala film, ali da je na generalnom planu pozorište uvijek na prvom mjestu. 

"U fazi sam trenutno kad bi malo ipak birala film. Samo iz razloga jer nikako da se desi da prozujim i tim poljem, malo da se oprobam, da naučim, eksperimentišem, radim neki drugi mediji. To je faza. A na generalnom planu pozorište uvijek i zauvijek. Tu nema mjesta laži, nema montaže, nema skrivanja kroz kadar, tu ste izloženi do kraja", istakla je Vujisić. 

Kazala je da je kao mala gledala Art export i zamišljala kako igra ulogu koju je tumačila Žana Gardašević, te da joj je bila luda, otkačena, lucidna, smiješna i da je osjećala da je to sve negdje i njen senzibilitet. 

Tumačenje više ženskih uloga u predstavi "Ana Karenjina", Vujisić vidi kao ogromni ljekoviti kanal.  

"Taj čitav proces posmatram i doživljavam kao jedan ogromni ljekoviti kanal, jedna terapija, liječenje. Jedan prostor predivni u kom mogu da ispljunem sve što me oduvijek tišti, čega me je strah, što volim, što priželjkujem, što mrzim, mogu da pljunem sopstvenom strahu u oči, da pobjegnem od sebe, zagrlim sebe. Sve u toj predstavi je podjednako blisko meni i daleko od mene, jer sve to je negdje i u nama, vama koji gledate i nama koji igramo za vas i nas podjednako, tj. sa vama", kazala je Vujisić za Portal RTCG.

Ističe da su prednosti tog iskustva "u ekipi i reditelju koji vas vodi i uz koje ne osjećate strah, tako da ukoliko je ekipa takva, mane ne postoje".

"Vi ste sa takvim timom uvijek u prednosti", navodi Vujisić. 

Ističe da nagradu na festivalu MESS u Sarajevu za najbolju mladu glumicu nije očekivala jer, kakao je kazala, o njoj nije razmišljala. 

"Nagrade ne očekujete jer ne razmišljate o njima ali ih priželjkujete da se dese. Igranje je bilo magično, izvanredno, fluidno, publika je bila pozorišna, puna podrške, pažnje, razumijevanja. Sa takvom publikom samo želite da plovite jače i dalje. To se desilo u Sarajevu, predivna konekcija. To igranje je zaista i zasluživalo sve te silne nagrade. Dobili smo sve što se mogli dobiti od režije, muzike, svaki glumac je dobio nagradu", kazala je Vujisić. 

Istakla je da je bolja osoba od trenutka kad je postala majka. 

"Teško je uklopiti ulogu majke sa glumačkim poslom, ali nije nemoguće. Jedna i druga uloga se međusobno nadopunjavaju, prožimaju, nadgrađuju. Ja sam bolja osoba i glumica od kako sam donijela na svijet to jedno biće malo kojem želim da udahnem slobodu i ljubav", kazala je Vujisić. 

Navela je da su u pripremi neka snimanja ali da trenutno odmara i ne radi ni na kakvom projektu. 

Kad je u pitanju poruka za mlade glumce i glumice, Vujisić ističe da je autentučnost i iskrenost prema sebi sloboda.

"Da nikada ne zaborave ko su bili prije nego li je svijet pokušao da ih oblikuje u nešto što nisu. Autentičnost i iskrenost prema sebi su sloboda", navodi Vujisić. 

Vujisić je studirala i kineski jezik jer joj je, kako je kazala,  bio nephodan za magistarske studije glume na Cetralnoj akademiji dramskih umjetnosti u Pekingu i tim povodom je navela je da joj taj jezik polako "isparava" iz glave zbog  toga što ga ne koristi. 

"Znanje kineskog jezika je bilo neophodno za magistarske studije glume na Cetralnoj akademiji dramskih umjetnosti u Pekingu. Nije da sam kroz život maštala kako želim znati kineski jezik. Nekada kad sam ostajala satima pisajući na kineskom sastave na temu 'moj život u Kini' ili 'moj prijatelj u Pekingu' pomišljala sam 'šta koji matrak ja ovdje radim, učim kineski jezik , zaštooo kakoo'. Nažalost, ne koristim taj jezik i polako isparava iz moje glave ali eto kako bi makar nešto koristila ćerkicu učim nekim lijepim frazama i izrazima i planiram se vratiti ucjenju preko Konfucijevog centra da se pozabavim dublje tim kineskim. Osjećam da tu mogu da dođem do nekih lijepih rezultata. Ja sam štreber a jezike obožavam i lako ih savladam tj. tako je bilo prije dosta godina, vidjećemo sad", kazala je Vujisić.