[ M.M.Lj. ]

VEČERAS U KIC-U

,,Mislim da treba da razgovaramo” predstava koja pruža otpor otuđenju

Predstava ,,Mislim da treba da razgovaramo”, za koju je po motivima djela Ingmara Bergmana tekst napisala Dragana Tripković, režirao Danilo Marunović, premijerno će biti izvedena večeras u 20 sati u Velikoj sali Kulturno-informativnog centra ,,Budo Tomović”.

Ovom predstavom Gradsko pozorište zaokružuje ciklus savremene domicilne drame.

"U jednom slučaju naslonili smo se na svevremenskog Nušića, ali napravili aktuelnu gorko komičku vivisekciju društvene stvarnosti, u drugom slučaju Stefan Bošković i Lidija Dedović donijeli su nam autohtonu i originalnu crnu komediju, a sada evo komada na temu preispitivanja emotivnih i bračnih relacija uzdrmanih i pomjerenih etičkih parametera", kazao je direktor Gradskog pozorišta Podgorica Stevan Koprivica.

Prema njegovim riječima, ovaj komad inspirisan je evropskim klasikom Bergmanom, ali su ga spisateljica Dragana Tripković i reditelj Danilo Marunović načinili vrlo naški prepoznatljivim.

"Glavni argument je glumački ansambl koji igra na način novog spontanog pozorišta brišući granice između teatra i života. Ono što je vrijedno napomenuti je da su svi ovi komadi povjereni domaćim kreativnim potencijalima što skoro da predstavlja presedan na ovdašnjoj pozorišnoj sceni", kazao je Koprivica.

Tekst predstave napisala je Dragana Tripković.

"Predstava govori o ljudskosti, intimi i smislu života. Nijedan Al bot ne može da utvrdi tačan broj ljudi koji su pronašli smisao. Ova predstava pruža otpor otuđenju, odljuđenju i ide u susret potrebi da se ispliva sa dna digitalnog bazena, đe je čovjek najmanja jedinica mjere. Pred vama su glumci, u totalnom umijeću svog zanata, kao dokaz da je smisao sam život, umjetnost, da su smisao đeca i ljubav. U ovoj predstavi nema ništa digitalno. Sve je pozorišno. Sve je istinito! I zato - Mislim da treba da razgovaramo“, kazala je Tripković.

 Reditelj Danilo Marunović osvrće se na ljubavnu priču para kroz vrijeme, godine bivstvovanja i na ključ propasti porodice.

"Jeste li primjetili da svaka porodica miriše drugačije? A sve počne jednim zaljubljivanjem. Jednim stanjem, poput emotivne gripe. Strast. Još strasti. I još. Pa prođe..., i odraste u ljubav. Pa se iz ljubavi desi dijete. Ili djeca. Pa dijete dobije gripu, a strast zamjeni zabrinutost. Požudu počinju da dave boginje, zauške i jedinice. Bračni krevet postaje sve tiše mjesto. Nekadašnji vrisci iz orgazama postaju tihe noći, pa onda i orkestar hrkanja. Pogledaš na sat, a vidiš da je već prošla decenija. Tek ponekad, sređenog za odlazak na neki party, partnera vidiš očima požude. Ono, kao nekad. „Na brzaka“, dok je mala u WC-u", piše Marunović.

Kreću svađe. Pa još svađa.

" Kad decenija zvanično proleti, počinješ da se pitaš: „Jel' to to? Jel' to sve što ću dobiti od života?“ Kriv ti je on. Kriva ti je ona. Razvod. Slomljeno srce. Duga i hronična gripa duše. Patnja. A vrata je jednostavno nemoguće samo zalupiti, i pobjeći. Dijete vas zauvijek veže. Vikend kod tate. Praznici kod mame. Bude ti malo bolje, a onda te njen/njegov novi partner podsjeti koliko je lijepa/lijep. Šta si izgubio/izgubila, budalo jedna?! „Šta sam to uradio/uradila!?“ Sumnje, krivica, ljubomora. Gripa mozga. Neizlječiva. Distanca provocira privlačnost. Privlačnost provocira strast. Onu, od onda. Vikendom vraćaš pospano dijete u taj stan, hram vašeg nekadašnjeg carstva. Sjutra škola. Na vratima su i dalje recke, od „male/malog“. Ono, kako je raslo, pa...", navodi Marunović.

Na rastanku, nakon malo vina i koje „bezobrazne“ rečenice, na tim istim vratima izrezanim dječijim godinama, desi se...

"Tako dobar seks! Strast?! Na početku si. Taman kad si mislio/mislila da si konačno dobro! I tako dalje, unedogled. Uvijek je bivša/bivši privlačnija/privlačniji kad su tuđi. Iako je to opšte, gotovo svačije iskustvo, ipak– sve porodice mirišu drugačije.. Sve se sruši jednom rečenicom. Obično to bude: Mislim da treba da razgovaramo“, piše reditelj.

U predstavi igraju: Milivoje Obradović, Vanja Jovićević, Miloš Pejović, Ivana Mrvaljević, Ivona - Čović Jaćimović i Pavle Popović.

Scenografiju potpisuje Smiljka Šeparović Radonjić, kostimografiju je uradila Adrijana Pajić, a izbor muzike Danilo Marunović.

Reprizno izvođenje zakazano je za 18. maj sa početkom u 20 sati na Velikoj sceni KIC-a ,,Budo Tomović”.