[ Maša Mališić Ljumović ]

ANDREA AKOVIĆ

Crnogorska glumica na Kanskom festivalu

Crnogorska glumica Andrea Aković predstaviće se 15. maja publici na Filmskom festivalu u Kanu u kratkometražnom ostvarenju The sign (Znak). Ljubitelji pozorišta u Bosni i Hercegovini već su je upoznali kroz mnoštvo uloga na "daskama koje život znače", a smatra da će poseban trenutak u njenoj karijeri biti kada zaigra u Crnoj Gori.

Volja, ljubav, rad, red i disciplina Andrein su recept za uspjeh. Zaljubljena je u svoj posao, što se vidi po rezultatima koje ostvaruje već na početku karijere. Ova talentovana mlada umjetnica osnovnu i srednju školu završila je u Podgorici, a studije su je odvele u Sarajevo gdje je završila Akademiju scenskih umjetnosti. Glumi u pozorištu od lutkarskih predstava do ozbiljnih drama, predstavila se publici i kroz seriju "Dobrodošli u Orient Express".

Kratkometražni film “The sign” u kojem igra sa legendarnom glumicom Jelisavetom Sekom Sablić, jedno je od pet ostvarenja čijom će premijerom biti otvoren program Cannes Directors’ Fortnight 2019.

Kakav lik glumiš u filmu The sign i kako si se snašla pred objektivom kamere, u jednom tako značajnom projektu?

Glumim djevojku Andreu, izdanak generacije koja želi da ih vodi ljubav. Oslobođena je vjerskih podjela i nije zarazena fašizmom. Istrajna, odlučna i drska. Radnja filma se dešava na groblju. Naime, unuka želi da se uda za čovjeka druge vjere, a baka traži znak od pokojnog djeda kako bi je ubijedila da promijeni svoju odluku. Scenario je jako istinit i duhovit i ovu priču smatram univerzalnom, pogotovu na Balkanu. Potpisuju ga Yona Rozenkier i Eleonora Veninova, koje su sjajno uradile svoj posao i kada je riječ o režiji.

Nemam puno iskustva pred kamerom, ali sam se dobro snašla i sve je proteklo u najboljem redu. Puno sam naučila od svoje partnerke Seke Sablić.

Rad na kratkim filmovima koji će biti prikazani u Kanu okupiće međunarodnu glumačku ekipu. U filmovima takođe glume Jelisaveta Seka Sablić, Mirjana Karanović, Mediha Musliović, Doroteja Nadrah, Marija Pikić,  Lidija Kordić, Muhamed Hadžović, Boris Ler, Mladen Nelević i drugi. Možeš li nam objasniti o kakvom projektu je riječ?

Pet kratkih filmova su nastali u okviru projekta Southeast Europe Factory prema konceptu La Factory, koji potpisuju Dominique Welinski i Directors’ Fortnight. Oni su u saradnji sa Sarajevo Film Festivalom, Filmskim centrom Srbije, Makedonskom agencijom za film, Filmskim centrom Slovenije i Filmskim centrom Crne Gore ostvarili projekat i meni je izuzetno drago da sam dio cijele te priče. Ovo mi je jedno od najljepsih iskustava i moj prvi profesionalni kratki film. Premijera je u Kanu 15. maja i otvara Directors Fortnight. Mnogo se radujemo i zahvalna sam Filmskom centru Crne Gore koji će dijelom finansijski učestvovati u našem pojavljivanju u Kanu.

Osim sa Sekom Sablić, imala si priliku da glumiš i sa još nekim velikim imenima glumišta bivše Jugoslavije, sa Emirom Hadžihafizbegovićem, Belmom Lizdom Kurt i drugima. Kakvo je to iskustvo za tebe i koliko si naučila od njih?

Stvarno je dragocjeno što sam imala priliku da radim sa tim divnim ljudima koji imaju toliko iskustva. Zaista sam mnogo naučila od njih i svaki put sam malo "porasla” kao glumica.

Publika u regionu imala je priliku da te gleda i u seriji "Dobrodošli u Orient Express". Kako si se snašla u toj ulozi?

To je bilo moje prvo iskustvo profesionalnog seta. Ja sam se potrudila da se dobro pripremim i nisam imala nikakvih problema. Sve je išlo glatko, svi su mi pomagali i mnogo sam naučila. Set je posebna vrsta ljubavi.

Glumiš u puno pozorišnih predstava, u kojim pozorišnim ostvarenjima te sve može vidjeti publika u BiH?

Trenutno radim u Narodnom pozorištu u Tuzli novu predstavu koja je u koprodukciji sa Festivalom MESS iz Sarajeva. Riječ o dramatazicaciji romana Bekima Sejranovića ,,Tvoj sin Huckleberry Finn”, a u režiji mladog režisera Alena Šimića. Premijera nam je 8. maja i ovo mi je najljepši proces do sad, moram naglasiti. Igram dječiju predstavu u Centru za kulturu Jelićeva ,,Lakonoga u čarobnoj šumi” i ,,Majka ili sve lutke idu u raj” u Sarajevskom ratnom teatru. Imala sam priliku igrati i u Narodnom pozorištu u Mostaru dvije predstave - ,,Ćelava pjevačica” E. Jonesko i ,,Bog pokolja”.

Pozorište, serija ili film, u kom žanru se najbolje snalaziš?

 Sve podjednako volim. Set je posebno iskustvo, pozorišni proces duže traje i drugačije je, ali je suština ista - mi tragamo za istinom.

Završila si Akademiju u Sarajevu u klasi Senada Bašića, kako  su te kolege prihvatile, da li je bilo teško uspjeti u drugoj državi?

Ja uvijek kažem da je sudbina što sam došla u Sarajevo. Taj grad mi je pružio sve što mi je srce iskalo i zagrlio me. Ja tu sad imam prijatelje koje volim i bez kojih ne mogu zamisliti život. Studiranje će mi ostati kao prelijep period života. Nas je na Akademiji dosta iz gradova bivše Jugoslavije - Split, Ljubljana, Novi Sad, Kotor, Podgorica, Osijek, Nikšić. Svi smo kao velika porodica. I nije mi ništa bilo teško iako sam sve morala sama. Volja, ljubav, rad, red i disciplina. Nema greške.

Da li bi željela da glumiš I u Crnoj Gori I sa kim bi najradije sarađivala iz svoje rodne zemlje?

Naravno da bih voljela. Stalno se pitam kako će mi biti kad zaigram u Crnoj Gori. Mislim da će biti posebno. Poznajem dosta kolega iz moje generacije. Voljela bih stati na scenu sa Marijom Đuric. I desiće se to.

Šta ti najviše nedostaje kada nisi u Crnoj Gori?

Porodica, porodica, porodica i prijatelji.

Kako sebe vidiš za 20 godina?

Igram u pozoristima u BiH i CG i u Srbiji i imam iza sebe igrani film.