ŠTAMPA O RUSKOJ USTAVNOSTI 1905: (24)

B.Vojičić: Veličanstvo! Duma očekuje amnestiju

Duma je otvorena: 27.aprila 1906.godine. Dvorana Sv.Đorđe u Zimskom dvorcu za ovu priliku bila je naročito ukrašena: u dvorani je bio postavljen carski prijesto, desno od njega bila mjesta rezervisana za predstavnike vlade i dvora, a s lijeve strane za poslanike Dume. Ruski car je držao kratak govor, kojim je pozdravio poslanike, poželjevši sreću svome narodu u uspjeh Dumi.

Пише: Види све колумне

U carevom kratkom obraćanju nije bilo nikakvog programa zakonodavnog rada tog narodnog predstavništva. „Glas Crnogorca“ na naslovnoj strani (u broju 17, od 29 aprila 1906) objavljuje „specijalni izvještaj“ o otvarnju ruskog Narodnog Predstavništva u Petrogradu, pod nazivom:“Otvaranje Dume u Rusiji“, u kome se kaže:

„Petrograd, 27. aprila. Juče su se članovi Državnog savjeta i Dume prvi put, poslije prizivanja Sv.Duha u kapeli Zimske, sastali u velikoj dvorani Sv.Đorđa, i tom prilikom Car je otvorio Dumu ovim govorom: ’Starajući se za dragu otadžbinu, povjerenu mi Božjim promislom, riješio sam se, da sazovem predstavnike naroda radi zajedničkog zakonodavnog rada. Imajući tvrdu vjeru u srećnu budućnost Rusije, ja pozdravljam najsredačnije Vas izabranike mojih podanika. Pred vama je težak i komplikovan zadatak ali ja sam uvjeren da će vas u tome pomagati naša ljubav prema otadžbini i želja da joj koristite. Od svoje strane ja ću braniti sve neoborive ustanove, koje sam vam dao u tvrdoj nadi, da ćete svim svojim silama služiti otadžbini sa samopregorenjem, da ćete proučavati potrebe zemljoradnika, koji su mi tako dragi, da ćete posvetiti svu pažnju narodnoj prosvjeti i podizanju njegovog blagostanja, ne skidajući s uma, da su za veličinu države podjednako potrebni sloboda i red, zasnovani na zakonima. Dao bi Bog da se moje želje ostvare da bih svome sinu mogao predati u našljedstvo državu uređenu i prosvijećenu. Neka Bog blagoslovi zajednički moj rad sa Dumom i Državnim Savjetom, i neka bi Bog dao da današnji dan bude dan obnavljanja moralne snage ruske otadžbine, dan preporođaja najboljih njenih sila. Pristupite sada s poštom radu, na koji sam vas pozvao i dokažite da ste dostojni carevog i narodnog povjerenja. Bog pomogao meni i vama!’

Careva besjeda propraćena je urnebesnim klicanjem i sviranjem carske himne“. 

Nekoliko podataka iz već pomenute knjige Joška Pavkovića „Ruska dualistička monarhija. Zagreb 2012“ (ima na internetu PDF izdanje): Nakon ceremonije otvaranja Dume, poslanici su se zaputili do Tavričerske palate, koja je preuređena kako bi se u njoj smjestio prvi ruski parlament. Tu je klasicističku građevinu podigla Katarina II za svog ljubimca Grigorija Potemkina, koji je za ujedinjenje poluostrva Krima  s Rusijom bio nagrađen titulom knjaza Tavričevskog.  Sva su četiri saziva Dume zasijedala u ovoj Palati.

U toj istoj zgradi su se,  januara1918., sastala Ustavotvorna skupština, koju su nakon jednog dana rastjerali boljševici, pa je otuda poznata izreka kako je „Tavričeska palata bila kolijevka, tvrđava i grob ruske demokratije“. Put do Tavričevske palate vodio je rijekom Nevom uz koju se nalazio zatvor nazvan „Krest“. Poslanicima su, preko prozorskih rešetaka, zatvorenici mahali i dovikivali: „Amnestija, amnestija“! Taj su slogan prihvatili građani okupljeni na mostovima i na obali Neve, a ganuti poslanici su skinuli svoje šešire i duboko se poklonili pred zatvorenicima. 

„Glas Crnogorca“ piše: „Petrograd, 27.aprila.-Poslije otvaranja Državne Dume narodni poslanik Muroncev pošao je na tribinu, i burno je pozdravljen. Poslanik Petrunkijević tražio je od Muroceva riječ, pa je rekao, da prva misao i prva riječ narodnih poslanika mora da bude posvećena onima koji su žrtvovali svoju slobodu da bi oslobodili otadžbinu, a koji iz tamnica pružaju ruke za oslobođenje. Pošto se stišalo pljeskanje, kojim je Petrumkijević pozdravljen, Muroncev je odgovorio, da je Petrunkijevićeva misao vrlo lijepa, ali da je prvi posao jednog parlamenta, da se konstituiše, da se izabere predsjedništvo i njegov rezultat javi Caru. – Duma je po tome pristupila izboru predsjedništva.“ 

Na prvoj sjednici Dume, koju je otvorio i vodio državni sekretar Friš, izabrano je njezino predsjedništvo. Za predsjednika je gotovo jednoglasno (s 426 glasova za i 10 protiv) izabran ugledni moskovski profesor rimskog prava Sergej Muromcev. O tome „Glas Crnogorca“ javlja: „Pošto je državni sekretar Friš pozdravio Dumu govorom, u kome je naglasio da joj je zagarantovano pravo zakonodavstva, sloboda govora i sloboda štampe, zaželivši narodnim poslanicima srećan rad, izabran je za predsjednika profesor Mircov iz Moskve“. Poslije izbora vođstva Dume određeni su poslanici u desetak različitih parlamentarnih odbora. Potom su u Dumi započele vatrene rasprave o amnestiji političkih zatvorenika, agrarnom pitanju i problemu autonomije Poljske.

„Glas Crnogorca“ prethodno u istom broju objavljuje telegrame bečkog „Kor.Biroa“ iz Petrograda, od 23.aprila: „Zvanični list objavio je ostavku Vitea i Durnova i naimenovanje Gormkina za predsjednika ministarstva. Vite je odlikovan ordenom Aleksandra Nevskog u briljantima.Car je upravio Viteu i Durnovu svojeručno pismo blagodarnosti“. A iz Moskve, vijest od 24.aprila:“Po ’Vjesniku’ izvršen je atentat bombom na guvernera Moskve Dubasova, kad se vraćao iz saborne uspenske crkve u svoj stan. Dubasov je ranjen, ađutant njegov i jedan stražar ubijeni su. Nekoliko lica je ranjeno. Atentator je bio u uniformi oficira“.

Povodom otvaranja ruske Gosudarstvene Dume, između Njegovog Imperatorskog Veličanstva Cara Nikole II i Njegovog Krajevskog Veličanstva Knjaza Gospodara Nikole, izmijenjene su depeše, koje zvasnični „Glas Crnogorca“ donosi na naslovnici broj 18 (od 6.maja 1906), a potom u cjerlosti „Adresu Gosudarstvene Dume“ koja je odgovorila na govor ruskog cara. „Njegovom Imperatorskom Veličanstvu Nikoli II caru sviju Rusa, Petrograd – Danas, kad svako srce naše velike slovenske porodice kuca zajedno sa velikim srcem Vašeg Carskog Veličanstva, Ja želim svetoj Rusiji, da joj dragocjeni dar, koji danas prima, donese plod, kakav joj želi njen uzvišeni i velikodušni samodržac darovalac. Moj narod, kome sam i sam nedavno prokrčio isti put usavršavanju, gordo će njime napredovati uz Veliki Narod, s kojim ga spajaju veze bratstva i nepokolebljive blagodarnosti. Nikola.“ Telegram ruskog cara glasi: „Njegovom Kraljevskom Visočanstvu Knjazu Nikoli Crnogorskom, Karlsbad – Veoma dirnut osjećanjima, koje Mi je Vaše Kraljevsko Visočanstvo izvoljelo izraziti povodom istorijskog čina, koji je danas u ovome trenutku izvršen, Ja Vam za to od srca blagodarim. Ja sam bio unaprijed uvjeren, da će Vaše Kraljevsko Visočanstvo najživlje učestvovati u ovome događaju, kao i o željama, koje Vi i Vaš hrabri narod gajite za Rusiju, koja je tako tijesno i tradicionalno vezana sa Crnom Gorom. Peterhof, Dvorac Aleksandrija. Nikola“.

Na prijestonu besjedu, kojom je 27.aprila Car Nikola II otvorio Gosudarstvenu Dumu, ona je odgovorila Caru ovom adresom: „Vaše Veličanstvo izvoljelo je, da u besjedi upućenoj na narodne predstavnike, dade tvrdo obećanje, da će nepokolebljivo čuvati ustanove, koje dadu narodu mogućnost da privodi u djelo zajedno sa svojim zakonodavnu vlast. U svečanom obećanju vladaočevom Gosudarstvena Duma gleda zalogu za učvršćenje i razviće reda i zakonodavstva, zasnovanog na strogoj ustavnoj podlozi. Gosudarstvena Duma činiće sa svoje strane sve, da bi usavršila principe narodnog predstavništva i Vašem Veličanstvu na potvrđenje podnijela zakon, koji se odnosi na predstavništvo, a koji će se zasnivati, prema opštoj narodnoj želji, na opštem izbornom pravu.

Poziv Vašeg Veličanstva na zajednički rad u korist otadžbine nalazi živog odziva u srcima poslanika Duminih, koja će, sastavljena iz predstavnika sviju klasa i narodnosti i poznajući dobro Rusiju, stvoriti u državi poredak na osnovu mirnog zajedničkog življenja sviju podanika i na osnovu građanske slobode.

Duma smatra za dužnost da skrene pažnju na to, da uslovi po kojima zemlja sada živi, u istini onemogućavaju plodni rad na obnovljenju najboljih sila zemlje. Zemlja je uvidjela, da je najbolnije mjesto našeg državnog života činovnička samovolja, koja Cara odvaja od njegovog naroda, i zemlja je jednodušno glasno rekla, da je preporođaj moguć samo na osnovi slobode pod uslovom nezavisnog učešća narodnog u zakonodavnoj vlasti i kontrolisanju izvršne vlasti.U manifestu od 30.oktobra sa visine prijestola Vaše Veličanstvo blagovoljelo je dati izraza svojoj tvrdoj odluci, da će upravo ove osnove učiniti kao podlogu za dalji razvoj Rusijine sudbine, i cio ruski narod pozdravio je s oduševljenjem tu odluku. Ali već prvi dani slobode bili su pomračeni teškim iskušenjem, kome je otadžbina bila izložena od strane onih, koji se još jednako isprječavaju ispred naroda na putu ka njegovom Caru, i koji osnove manifesta od 30.oktobra gaze nogama, bacajući na zemlju mrlju stida ubistvima bez presude, i izgredima i punjenjem tamnica.

Takve radnje administrativnih vlasti u pošljednjim mjesecima tako su se duboko dojmile narodne duše, da je smirenje nemoguće, dok  narod ne bude uvjeren da je onima, koji ime Vašeg Veličanstva upotrebljavaju kao zaklon, zabranjeno vršenje nasilja, dok god ministri ne budu odgovorni narodnom predstavništvu i dok se cijela administracija ne preporodi. Samo onda, kad ministri budu odgovorni narodu, ovaj će shvatiti potpunu neodgovornost Vašeg Veličanstva. Samo vlada, koja uživa povjerenje većine Dumine, uživaće narodno povjerenje; samo takvo povjerenje uslovljava normalan rad Dume. Prije svega potrebno je u Rusiji ukinuti vanredne zakone o ratnom stanju, pod čijom su se zaštitom samovolja i neodgovornost činovnička skrivale i razvijale. U isto vrijeme potrebno je osnove za odgovornost administracije da odobre narodni poslanici. Za uspješan rad Dume potrebno je zavesti osnove pravog narodnog predstavništva, čija se zakonodavna vlast sastoji u jedinstvu vladaoca s narodom. Svaka preprijeka između vladaoca i naroda mora da se ukloni, i ni jedno tijelo ne smije da ima zakonodavnu moć ako njegov rad ne bi bio pod zajedničkom revizijom vladaoca i naroda.

Gosudarstvena Duma dužna je u ime naroda da izjavi Vašem Veličanstvu, da će cio narod punom snagom i oduševljenjem kao i istinskom vjerom u skoriji napredak otadžbine otpočeti da radi na obnovljenju života, ako između njega i prijestola ne bude Carskog Savjeta, sastavljenog od velikodostojnika i izbranika najviših državnih klasa, i ako zakonodavna vlat narodnog predstavništva ne bude ograničena nikakvim vanrednim zakonima.Duma nalazi da je neophodno potrebno, da njena zakonodavna moć jasnim zakonima zaštiti nepovredivost ličnosti, slobodu savjesti, riječi, štampe, udruženja, zborova i štrajkova. Bez ovih osnova, koje su još u manifestu od 30.oktobra položene, neda se ni zamisliti reforma u društvenom pogledu, jer Duma ima nepokolebivo uvjerenje, da se ni sloboda ni red ne mogu utvrditi dotle, dok svi građani ne budu jednaki pred zakonima. S toga Duma izrađuje zakon o ravnopravnosti sviju građana i istovremenom ukidanju sviju staleških, narodnosnih i vjerskih privilegija.

Težeći za tim da narod oslobodi od administrativnog tutorstva i da sužavanje građanskih prava povjeri samo sudu, Duma ne nalazi da je smrtna kazna korisna čak i kao rezultat sudske presude. Duma je u pravu da izjavi, da će onoga dana, kad zakonom bude ukinuta smrtna kazna, biti tumač narodnog osjećanja.

Označavanje zemljoradničkih potreba i u tom smislu potrebni zakoni biće prva briga Dume, koja će donijeti i zakon o ravnopravnosti seljaka, da bi ih spasla od samovolje i tutorstva. Isto tako Duma nalazi, da je neophodno potrebno zadovoljiti radničke potrebe. Prvi korak u tome pogledu treba da bude učinjen radi zajemčenja slobode radničkih organizacija. Duma stavlja sebi u zadatak da stvori radnicima nezavisnost radi njihovog materijalnog i državnog napretka. Na dalje Duma nalazi, da je potrebno i riješenje zahtjeva pojedinih narodnosti. Rusija predstavlja državu sastavljenu od mnogih naroda i narodnosti. Duhovno jedinstvo njihovo moguće je samo pri zadovoljenju potreba njihovih ponaosob, čuvajući osobine njihovog života. Duma će se brinuti o stalnom zadovoljavanju tih potreba.

Vaše Veličanstvo! Pred svakim našim radom stoji pitanje, koje potresa narodnu dušu, koje i nas potresa i sprječava nas u mirnom vršenju naših pravih zakonodavnih poslova. Prva riječ, koja se čula u Dumi i koja je oduševljeno prihvaćena od sviju njenih članova, jest riječ amnestija. Otadžbina čezne za potpunom političkom amnestijom, koja je zahtjev narodne savjesti. Ona ne smije da bude odrečena; ne smije da bude odložena. Veličanstvo! Duma očekuje potpunu amnestiju kao prvu zalogu uzajamnog sporazuma i jedinstva između Cara i naroda“.

Nastavlja se...