ŠTAMPA O RUSKOJ USTAVNOSTI 1905: (23)

B.Vojičić: Rusija se budi

Obrazovanje političkih stranaka u Rusiji, postaknuto izbornom borbom za gosudarstvenu Dumu, veoma koristi raščišćavanju javnog mišljenja. Cijela se Rusija danas podijelila u političke tabore, upravo može da se zapazi izvjestan red između krajeva: na jednoj su strani pristalice samodržavlja, na drugoj anarhiste. Između njih su ustavne demokrate, monarhiste, nacionaliste, radikali, socijal-demokrate, pa revolucionari –pisao je „Glas Crnogorca“.

Пише: Види све колумне

„Glas Crnogorca“ broj 3 (od  21.januara 1906) objašnjava Crnogorcima „novo doba“ u Rusiji. U članku pod nayivom „Novo doba u Rusiji“, štampanom na naslovnici lista, već na prvi pogled je jasno, da se toj temi pridaje značaj izuzetnosti. Jer se, pogotovo, govori o stvaranju i djelovanju političkih partija u Rusiji (uoči izbora za Dumu), kojih u to vrijeme u Crnoj Gori nema. U članku se kaže da je bilo vrijeme „ da se sa opšteg meteža i pokreta za slobodniji život ispolji nešto novo, što će preporoditi veliku Rusiju i učiniti je sposobnom za njenu istorijsku akciju i za vršenje uloge koja joj je namijenjena.“ List daje pregled političkih struja. 

„Opšte vrenje, koje je takoreći paralisalo Rusiju i jako naškodilo njenome prestižu u svijetu, izbacuje na površinu vjesnike novog poretka. U Rusiji se zameću nove političke stranke, kao izraz narodnog raspoloženja i mišljenja, stranke, koje će formirati odgovorne ruske vlade i upravljati Rusijom.

Prva je stranka reda zakonitosti, koja traži ustavnu monarhiju sa centralističkim težnjama. Program ove stranke sačinjava zahtjev, da se Rusija ne smije rasparčavati i dijeliti. Rečenu stranku sačinjavaju Velikorusi, koji neće da čine nikakve ustupke drugim narodnostima. Oni su vlasnička narodnost, velika Rusija dala je njima najveća prava pa je sasvim razumljivo i opravdano, što oni ispovijedaju takva načela.

Poslije ove stranke dolazi dvorska stranka, koja se drugačije zove i strankom od 17.oktobra, kad je objavljen carev manifest kojim se uvodi Ustav u Rusiji. Ta stranka nema svoj jasan program; ona ni sama ne zna, šta hoće, šta neće, jer ni sam manifest nije suviše jasan. Na nju se naslanja

trgovačko-industrijska, bolje reći zelenaško-ćivtinska stranka, koja je mogla da ponikne samo u ovome haotičnom stanju.

Na ovih stranaka prelaz, umjeren i liberalan u ekstrene stranke, čini ustavno-demokratska stranka, koja se zadovoljava ustavnom monarhijom s odgovornim ministrima i parlamentarnom vladom.Ova stranka koketira sa Poljacima, jer za njih traži autonomiju; namiguje na Jevreje, jer za njih traži sva građanska prava; ...sa ženama, jer i za njih traži politička prava; udvara se socijalistima, jer traži uvođenje osmočasovnog dnevnog rada.Ova je stranka onaj oportunistički švindleraj koga ima u svim ustavnim državama. Kad bi Rusija postala prava ustavna država i kad bi se ova stranka oslobodila od crnih barjačića kojima se zakitila, mogla bi u novom životu Rusije da postane vlasnička stranka.

Sad su na redu ekstremne stranke, koje traže ni više ni manje, no da Rusija postane Republika, u kojoj bi sinkiloti i bagra Vjere Sasulićeve,Bakunjina i Nedžanova sastavili vladu! Neke od tih „naprednih“ stranaka traže anarhiju, t.j. da se niko nikome ne pokorava, da niko nikoga ne sluša i da svako radi šta hoće i želi.

Među njima je prva socijalno-revolucionarna stranka. Njen kadar sačinjavaju prosti radnici, koje predvode neki suludasti đaci, književnici „državnih ideja“ Maksima Gorkog, koji traži pokolj sviju svojih političkih protivnika, i inženjeri, koji u toj stranci traže za sebe politički ćar. Cilj je te stranke, da se od Rusije stvori nekakva „Federativna Republika“, koja bi se petog dana raspala i postala tuđi plijen.

U unutrašnjoj politici ta stranka je i suviše lakoma. Ona vrlo malo traži! Samo ukidanje vojske; izbor činovnika od strane naroda, toga nema ni u Americi i Francuskoj; konfiskaciju sviju carskih, državnih, ministarskih, crkvenih, pa čak i privatnih imanja, koja bi se imala podijeliti među vjerne te stranke, itd.

Za ovom strankom dolazi socijal-demokratska stranka, koja se od svoje posestrime razlikuje samo u tome, što hoće Rusiju da preobrati u unitarnu republiku i da se radi samo osam časova dnevno, ali da se zadrže svih onih 150 praznika godišnje!

Radikalna stranka je mnogo popustljivija. Ona bi htjela Republiku, ako može da se ostvari; ako ne, onda ustavnu monarhiju.

Povrh sviju ovih stranaka kao radi začina stoje dvije najekstremnije stranke: anarhistička i caristička. I jedna i druga traže ono, što je nemoguće ostvariti: prva vladavinu rušenja, druga vladavinu samo jedne volje. Anarhističku stranku sastavljaju one fantaste što su se vucarale po anarhističkim klubovima u Ženevi, Lozani i Parizu; a  carističku sastavljaju seljaci, kojima je objašnjeno, da je sav onaj pokret u Rusiji naperen isključivo protivu cara.

Pa ipak, iako su ove stranke još neodređene, mnoge od njih sa nedotupavnim i neostvarljivim programima, one su iapk radosna pojava u Rusiji; one su vjesnik novih boljih dana, pošto samo trvenje sukobljenih mišljenja i gledišta može da donese ploda za državu i narod.“

„Glas Crnogorca“ se i u broju  12 (od 25.marta 1906) bavi novoosnovanim političkim stranka u Rusiji i njihovim programima, „u vatri izborne groznice“ za prvu Dumu. Evo, kako je čitaocima u Crnoj Gori predstavio nove prilike u Rusiji:

„Veliko sjeverno slovensko carstvo, zaštitnik sviju Slovena, nalazi se pred osvitom novih dana. Probudio se iz drijemeža mirni i dobri ruski narod, i prošavši kroz krv revolucije, našao se na raskrsnici, od kuda ga vodi put otvoren i ravan u bolju budućnost i blagostanje. Sav se ruski narod spremio, da na poziv svoga plemenitog cara pođe na zajednički rad na dobru Rusije, na sreću Slovenstva. Blagodareći svojoj uviđavnosti, ruski se narod brzo smirio, pokazavši jedinstvene primjere požrtvovanja, hrabrosti i izdržljivosti u borbi za obro na domaćem ognjištu kao što ih je pokazao i na bojnim poljima u borbi za slavu i veličinu svoje velike i nepobjedime otađbine.

Velika Rusija ovih dana nalazi se u vatri izborne groznice. Zatalasalo se cijelo carstvo rusko, ne da ispretura stare tekovine i da stvori pustoš, već da sjedini sve ruske najbolje sinove u Gosudarstvenoj Dumi, koja će biti predstavnik ruskog naroda i najjači pomagač caru i vladi u upravljanju državom. Novo doba u Rusiji stvorilo je i nove prilike. Već se čuju slobodno iskazana mišljenja, prema kojima se formiraju stranke pristalica raznih programa i načela. Svaki je početak težak pa je tako i sa početkom ustavnog života u Rusiji. Još nema sasvim jasnih i određenih pravaca; još je vrlo mnogo ekstremnih mišljenja, koja se sukobljavaju ili ugušuju glas zdrave svijesti.

Obrazovanje političkih stranaka u Rusiji, postaknuto izbornom borbom, veoma koristi raščišćavanju javnog mišljenja. Iako je pošljednja revolucija, koja je u glavnome već na izdisaju i koja će, kad se sastane ruska Gosudarstvena Duma  kao izraz narodne volje i raspoloženja, izgubiti sasvim svoj rezon, ipak su ostali mnogi nemili tragovi revolucije. Uglavnom pak može da se primijeti postupno konsolidovanje javnih odnosa i stišavanje strasti ukalupljivanjem u političke stranke. Cijela se Rusija danas podijelila u političke tabore, upravo može da se zapazi izvjestan red između krajeva. Na jednoj su strani pristalice samodržavlja, na drugoj anarhiste. Između njih su ustavne demokrate, monarhiste, nacionaliste, radikali, socijal-demokrate, pa revolucionari.

Najjača je sredina: ustavne demokrate, konstitucionalci i narodnjaci. Krajevi: reakcionari i revolucionari sve više gube zemljište pod svojim nogama.

Prvi počeci ruskog ustavnog života veoma su zanimljivi. Sve više nestaje bojazni da ruski narod još nije sazrio za ustavni život. Već prvi rezultati izbora za Gosudarstvenu Dumu pokazali su,da je sasvim neopravdano mišljenje kao da je ruski narod slijepo odan autokratiji. Ruski narod naginje liberalizmu. On nije revolucionaran i ne zanosi se idejama socijalne republike, ali energično traži liberalnu ustavnu vladavinu. Danas u Rusiji najviše pobjeđuje stranka ustavno-demokratska, kojoj su na čelu čestiti Rusi Miljukov, Kutler, Muroncev, knjaz Petar Dolgoruku i ostali. Do sada je najviše birača, koji će poslije birati narodne poslanike, izabrano iz stranke ustavno-demokratske. Učestvovanje u izboru birača nije svuda jednako. Njegdje je bilo vrlo slabo; negdje silno. Revolucionarni elementi, koji su nazadovoljni zakonom i ustrojstvu Gosudarstvene Dume i energičnošću vlade, koja suzbija nerede, pozivaju narod da ne učestvuju u izborima. Njihove agitacije su imale uspjeha.Ali većina ruskog naroda ipak nije pošla za njima. Ustavno-demokratska stranka se oduprla agitacijama revolucionara i obavijestila je ruski narod, da bi neučestvovanje na izborima išlo na ruku samo reakcionarima, koji bi se na taj način pravdali, kako ruski narod još nije zrio za Ustav, jer je indolentan prema svojoj rođenoj sudbini. Ovdje su se opet dodirnule krajnosti:reakcionari i revolucionari!

Najjača sadašnja politička stranka (ustavno demokratska) u Rusiji takođe vjeruje, da u Rusiji još nema niti može da bude prave ustavnosti i parlamentarnosti, ali za sad se treba zadovoljiti dobivenim koncesijama, da bi se na osnovi njihovoj tražilo još više. Organi ustavno-demokratske stranke („Riječ“, „Strana“, „Rusk Vjedomosti“) šire ideje svoje stranke i u stupcima tih listova objavljuju svoje radove prvi političari preporođene Rusije. Svi se oni slažu u zahtjevu:  da preporođena Rusija treba da se preobrati i da ne napušta svoj istorijski zadatak.

Narodna stranka, koja je na velikom narodnom zboru u Žitomiru zasnovana, svojim programom potpuno se oslanja na ustavno-demokratsku stranku, samo sa tom razlikom, što je malo konservativnija. Zanimljivo je čuti, šta traži ta stranka koja predstavlja rusko srednje građanstvo, upravo srce velike slovenske matuške.Prije svega ta stranka traži: predanost pravoslavnoj vjeri, caru i zavjetima ruskih predaka. Pa dalje traži da car i članovi carskog doma budu neprikosnoveni; da se Rusijom ustavno vlada u duhu manifesta carevog; da na čelu države bude car, koji će preko vlade i parlamenta dijeliti vlast sa narodom; da se mora čuvati jedinstvo Rusije za koju su preci prolili toliku krv, i da se ne smije dijeliti na autonomne oblasti; da ministri potpuno budu odgovorni Dumi; da vjeoispovijesti budu slobodne itd.Što se tiče spoljašnje politike, pomenuta stranka je unijela u svoj program: miroljubivu evropsku politiku; slobodan prolaz ruskoj floti kroz Dardanele; vojni i kulturni savez sa nezavisnim slovenskim državama i sa Austro-Ugarskom, kao državom u kojoj preovlađuje slovenski element; rješenje balkanskog pitanja stvaranjem autonomne Maćedonije na čelu sa guvernerom Slovenom; građenje jake vojne flote, koja će u vrijeme mira služiti kulturnim zadacima carstva; osvajanje pozicije na tihom Okeanu mirnim putem; povratak Sahalina i Portartura Rusiji i izlazak Rusije na Persijski Zaliv.

Ovo je već dovoljno da svi Sloveni budu utješeni i da vjeruju u silnu moć ruskog naroda koji novi politički život neće upotrijebiti na unutrašnje razmirice i borbu oko podjele vlasti, već na što skorije stvaranje za Rusiju one pozicije u svijetu koja joj je kao carstvu u kome sunce ne zalazi, kao zaštitnici Slovenstva, namjenjena po Božjom i ljudskom pravu.“

Konačno: rezultati izbora u Rusiji! „Glas Crnogorca“ o tome piše u broju 15 (od 15.aprila 1906): „ Svršeni su prethodni izbori poslanika za Gosudarstvenu Dumu u Rusiji. Ogromnu većinu dobila je ustavno-demokratska stranka. Lav narodne ruske snage, koji je do sada vezan drijemao i ćutao, sad, kad je odvezan, prijeti da sve oko sebe razruši. To je pravo slovensko obilježje: u ropstvu smirene ovčice; u slobodi razuzdani leopardi. Ruski vlasnici i mudri upravljači imaće pune ruke posla, da pametno i obazrivo zauzdavaju iz kaveza reakcije u slobodu puštenog lava ruske narodne moći, da ne bi u bijesnom trku – željan vazduha i svjetlosti a težeći da oproba svoju snagu, porušio tekovine i sebe pozlijedio. Državnici ruski moraće dobro da paze, da prijelaz iz reakcije u slobodu ne bude suviše nagao, t.j.da poslije reakcije ne dođe anarhija, već red.

Zato se u pošljednje vrijeme i javljaju glasovi, kako ruska vlada namjerava Dumu čim se sastane da raspusti i da raspiše nove izbore, ili u krajnjem slučaju da odloži otvaranje Dume. To ruska vlada, kako saopštavaju neki ruski listovi, namjerava da učini zato, da bi se spriječilo razvijanje ustavno-demokratske stranke, koja je na izborima pobjedu izvojevala, a koja je po mišljenju vlasnika opasna za razvitak Rusije.“

Nastavlja se...