Lidija Glišić

Digitalni blizanci – od Nikole Tesle do Lu Rida

Digitalni blizanci, kao replike podataka, procesa i sistema, virtuelni su oblik neprekidno ažuriran podacima iz realnog svijeta. Do sada korišćene u industriji, energetici, medicini, odnedavno ih srećemo među četbotovima istorijskih ličnosti kreiranim da sa njima razgovaramo iako nijesu među živima.

Пише: Lidija Glišić Види све колумне

Jedna tako oživljena ličnost je Nikola Tesla. Za sada se sa njim možemo dopisivati, ali u skorijoj budućnosti moći ćemo da mu čujemo i glas. Četbot odgovara isključivo na pitanja vezana za Teslin život, rad i naučna dostignuća - sve do 1943. godine. Kako je, pored maternjeg, Tesla tečno govorio četiri strana jezika, sa njim se može razgovarati i na engleskom, njemačkom, mađarskom i francuskom jeziku.

Na stranici nikolatesla.live jasno piše: „Izbjegavajte neprikladna, ironična ili provokativna pitanja, kao i teme koje se tiču događaja nakon njegove smrti”. U planu je da Nikola Tesla AI uskoro dobije i glas kako bi mogao da razgovara sa znatiželjnicima. Jezik će biti arhaičan, onakav kakav je bio u vreme njegovog života.

Pitala sam Teslinog „blizanca“ kako je vidio svijet budućnosti?

Nikola Tesla AI: “Ne mogu tačno predvidjeti izgled svijeta decenijama nakon moje smrti. No, vjerovao sam da će čovječanstvo ići ka sve bržoj razmjeni znanja i ka opštoj povezanosti ljudi. Govorio sam o bežičnoj komunikaciji, o uređajima koje čovjek nosi u džepu i kojima šalje poruke, slike i muziku na velike daljine. Nadao sam se i da će mašine preuzeti težak fizički rad, te da će um biti više posvećen nauci i stvaranju. Ali sam istovremeno upozoravao da napredak bez morala postaje prijetnja: nauka mora ostati u službi čovjeka, ne njegove potčinjenosti.”

Pitam se da li bi se Nikoli Tesli svidjelo ovakvo igranje sa njegovom intelektualnom zaostavštinom, da li bi ovakav odgovor dao da sam mu isto pitanje postavila, recimo, u jesen 1943?

Ispred vremena: Lori Anderson

Multimedijalna umjetnica koja je još osamdesetih godina muzikom povezivala nauku i umjetnost, Lori Anderson, svoj koncert u Beogradu 2006. godine održala je na Teslin 150. rođendan. Nikada nije skrivala da je impresionirana likom i djelom čuvenog naučnika, o čemu govori i pjesma “Dance of Electricity” koju mu je posvetila.

Ko je ikada slušao muziku ili gledao multimedijalni performans Lori Anderson, neće biti iznenađen što je baš ona prva među umjetnicima bez straha eksperimentisala sa vještačkom inteligencijom. Uvijek ispred svog vremena, istražujući granice ljudske kreativnosti i vještačke inteligencije, stvorila je digitalnog blizanca svog supruga, kreativnog saputnika i srodne duše, takođe velikog umjetnika, Lu Rida.

Na izložbi “I’ll Be Your Mirror” 2021. godine, Lori je pomoću sistema vještačke inteligencije posjetiocima prenijela fragmente bogate Ridove intelektualne zaostavštine, a pokazala im je i tekstove novih pjesama napisanih njegovim stilom.

Tako je, zahvaljujući vještačkoj inteligenciji, nastavljen kreativni i intimni dijalog mog omiljenog umjetničkog para koji ni u životu, ni u kreaciji, pa ni u smrti nije priznavao konvencije.

Etičke dileme i digitalni blizanci

Digitalni blizanci mogu biti sjajno sredstvo obrazovanja i kulturne promocije, ali i opasno oružje zloupotrebe. Filozofi poput Džona Danahera i Svena Niholma se s pravom pitaju: ako digitalni blizanci utiču na pojam identiteta i jedinstvenosti, da li će to umanjiti naš osjećaj posebnosti? I, još važnije, da li je moralno opravdano kreirati digitalne verzije ljudi koji nijesu mogli dati saglasnost za takav postupak, kao što su istorijske ličnosti?

Jedan od prijedloga je analogija sa autorskim pravima: možda bi trebalo da prođe određeno vrijeme (npr. 70 godina od smrti) da bi neko mogao biti „oživljen“ kao digitalni blizanac. Etičari ističu i druge uslove: da “kopija” donosi makar minimalnu pozitivnu vrijednost, da korisnici znaju da ne razgovaraju sa pravim čovjekom, da se smanje mogućnosti zloupotrebe…

Dileme i rasprave nikada nijesu izostajale kada su u pitanju nove tehnologije, naročito one koje mijenjaju naš suštinski odnos prema životu i smrti. Bilo da nam vještačka inteligencija omogućava da s manje straha gledamo na smrt bližnjih ili da komuniciramo sa istorijskim ličnostima, ona je trajno promijenila način na koji stičemo znanja ili prkosimo zaboravu.