Nataša Novović

Pojela maca

Traje godinama, skupila se i koja decenija, ali tokom posljednjih dana doživjeli smo još jedan intenzivan pokušaj Demokratske partije socijalista (DPS) da nam ispere sjećanje. Mirotvorci, državnici, dobrotvori, pregaoci - svakakva čuda. O tome šta se i koliko se malo uradilo nakon odlaska DPS-a sa vlasti moglo bi da se piše naširoko i nadugačko. Ali, nekada svemoguća partija bi bila u mogućnosti da opravda sva svoja nepočinstva samo uz mnogo više truda i znoja. Za početak - priznanja. Međutim, oni biraju put nevještog umivanja, preskakanja lekcija, pranja prljavom vodom...

Пише: Nataša Novović Види све колумне

Dakle, vidjeli smo ovih dana 'ekskluzivni intervju', bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića izvjesnoj pubikaciji koja se zove “Diplomacy & Commerce Montenegro”. Ok.

Najprije nam je 'šef' otkrio da udobno živi. Dosta je bilo košarke sada trenira individualno improvizovao je u svom stanu jedan mali 'gym'. Što i nije bitno, osim ako se prisjetimo svih njegovih vršnjaka koji nijesu uspjeli da 'improvizuju' ni kokošarnik jer nijesu bili podobni.

Nego, zanimljivije su opservacije o politici. Posebno je, kaže, ponosan da smo u Crnoj Gori, ranih devedesetih godina, uspjeli da sačuvamo mir. "Znajući šta se, u tom periodu, događalo u našem okruženju, Crna Gora bila je jedina ex jugoslovenska republika na čijoj se teritoriji nije vodio rat. Kada imamo u vidu crnogorsku, dominantno ratničku istoriju i tradiciju – ovo smatram možda i najvažnijim postignućem".

A dokle više sa 'očuvanjem mira'? Može li malo obraza prema onima koje smo ubijali po Dubrovniku, prema našim mladićima koje smo slali u smrt, prema izbjeglicama koje smo deportovali, prema ljudima koje je država proganjala zbog politike, vjere, nacije.

Učvrstili smo, kaže, povjerenje u suživot, multietničku i multivjersku zajednicu. Orlovim letom ili dijeljenjem oružja pravoslavcima po sjeveru Crne Gore? Ili kasnijim šikaniranjem ljudi koji su bili za kakvu-takvu Jugoslaviju?  

"Od ranih devedesetih do danas, Crna Gora živi od svog rada, a onda je i svojim umijećem, postala privlačna investiciona destinacija. ". Uglavnom za Deripasku i slične eksperte za dranje, ali - ko te pita. Priliv kapitala svjedoči da je Crna Gora bila stabilna i inspirativna investiciona destinacija.

Dugačko je štivo taj intervju, moglo bi se pisati o gotovo svakoj rečenici, ali jedan momenat je osobito dirljiv: "Kada sam prvi put napuštao premijersku dužnost, nakon uspješno obavljenog referenduma i parlamentarnih izbora koji su uslijedili krajem 2006. godine – kazao sam da je vrijeme da u Crnoj Gori istorijski utemeljen individualni autoritet bude zamijenjen institucionalnim autoritetom".

Šta se onda desilo? Tu se opet malo preskače. Prije svega da 'individualni autoritet' ne samo da nikad nije otišao nego se i zvanično bio vratio, pa postao počasni.

Prođoše li neki izbori a da Đukanović, u ovom ili onom svojstvu na njima nije agitovao?

Ne. Zato tako jadno izgledaju pokušaji 'mladih snaga' DPS-a da se predstave kao mlade snage, kao novi, reformisani.

Puno je istina na tu temu izrekao predsjednik DPS-a Danijel Živković.  “Vi se sjećate one priče na početku, kako mi nemamo koaliciju ni kapacitet, jer se nismo odrekli nekih loših praksi iz prethodnog vremenskog perioda. Pa je onda bilo priče na početku kako treba da se reformišemo u kadrovskom smislu, da dobijemo neke nove ljude u prvom licu partije. Pa se nakon toga pojavila priča da treba da promijenimo ime. Pa se onda pojavila priča da Milo Đukanović upravlja iz sjene sa DPS-om." Samo je na kraju kazao da je sve to 'nemušto'. A mi svi ćoravi i gluvi, valjda.

Pored svih priča o lokalnim uspjesima 'reformisani' DPS se možda najbolje može sagledati kroz ono što sami objavljuju kao zvanični istorijat partije.

Pojela maca rat za mir, pojela maca ono kad smo planirali da jedemo kroijenje. Pojela maca redove u cik zore da se dobije kilo varenike. Pojela i šah i šahovnicu. I sve žrtve takve politike.

Preskočena je, naravno činjenica da je 1996. jednokratno izmijenjen izborni sistem da bi DPS pobijedio Narodnu slogu.

Piše da je 2003. godine potpredsjednik DPS Filip Vujanović ubjedljivom većinom na redovnim izborima izabran za Predsjednika Republike Crne Gore. U stvarnosti, izabran je u trećem pokušaju nakon što su i za tu priliku izmijenjena izborna pravila. I sljedeći put je, pišu, pobijedio ubjedljivo iako mu je to bio treći mandat na koji nije imao pravo.

I sve tako.

Klimava je izreka da pobjednici pišu istoriju. Evo je kod nas pišu oni koji su svoj prvi rat izgubili, pa nekako dobili pobjednički duh, pa svašta. Vremena su interneta i takvih čuda, svako može da nađe 'istoriju' po svojoj volji. Te tako može biti i da DPS opere ono što se ne da oprati.