Duško Kovačević

Nije dovoljna istina

Čuveni francuski kriminolog i pionir forenzike Edmond Lokar davno je kazao ,,da je vrijeme koje prolazi — istina koja izmiče", naravno, u smislu razotkrivanja krivičnog djela. Od ubistva Duška Jovanovića prošla je 'vječnost', prošla je 21 godina, ali ono što je paradoks tog vremena koje i dalje prolazi — sve vrijeme zna se istina. Ona nije izmicala, samo nam se kvarno cerekala u lice iz labirinta kastriranih državnih ustanova. Ali još uvijek nije dovoljna istina. Karl Jaspers je govorio da i istina treba propagandu.

Пише: Duško Kovačević Види све колумне

Duška nije ubila duvanska mafija, kako se to često čuje, nego država, a duvanska mafija i država bile su jedna glava, antička meduzina glava. U tom planiranom, najavljenom i zakazanom ubistvu, koje se pripremalo mjesecima prije završnog čina ispred redakcije Dana, sve, ama baš sve, nosilo je jasno i neporecivo obilježje države: i istražni sudija koji nije smio doći u MUP kako bi dao legitimitet istini, i auto iz kojeg je Duško ubijen, i automatska puška, i koordinisana pasivnost policije koja nije blokirala izlazne ceste iz grada...

Sve je bila državno, čak i ubica i pomagači — dobro poznata lica sa službenim legitimacijama u džepu i sa zaslugama za stvaranje države (kako je navodno kazao jedan od njih u postreferendumskom periodu) a ta vrsta zasluga podrazumijevala je i dozvolu za ubijanje.

Uvod zločin i sam zločin bili su krajnje otvoreni, nesmotreni i traljavi, kao da je država imala neutaživu potrebu obznaniti — da ona stoji iza zločina. Nevjerovatna je doza drskosti i smjelosti sa kojom je tadašnje država krenula u egzekuciju tako prominentne i poznate ličnosti kao što je bio Duško Jovanović. Opšte je mjesto da on nije bio samo novinar istraživač, Duško je bio opozicionar sa snažnim i poktretačkim ugledom i u Crnoj Gori i u regionu.

Nije lako krenuti na takvog čovjeka. To uvijek izazove buru, zastoj, nemir..., ali i najblaže rečeno podozrenje inostranih centara moći. Uvijek je to rizik i opasnost za državu kao likvidatora. Miloševićev izolovani i autokratski državni i paradržavni aparat pričekao je NATO bombardovanje kako bi u stihiji rata ubio novinara Slavka Ćuruviju (srpskog pandama Duška Jovanovića). Čak se bezobzirni i đavolski opasni kotorski klanovi nijesu usudili napraviti nešto slično, iako su im se hrabro ispriječili neki novinari i političari!

Čitamo u Skaj transkriptima — očajni su što im država nije dopustila da ubijaju koliko oni smatrali da treba.

Nažalost, kada se o Dušku Jovanoviću odlučivalo, država ne samo da je dupustila njegovo smaknuće — ona ga je organizovala i sponzorisala.