Duško Kovačević

Dan nezavisnosti

Juče se navršilo devetnaest godina od referenduma kojim je Crna Gora drugi put postala nezavisna i međunarodno priznata država. Krajnje iskreno se pridružujem čestitkama, iako sam pripadao gotovo polovini građana koja je zaokružila „ne“ te 2006, i nikada se nisam pokajao. To je bio moj odgovor i moj stav formiran u dosluhu sa ličnim pogledom na istorijski, identitetski, životni i kulturni prostor. Uz sve to, nepopravljivi sam integralista odnosno – poklonitelj objediniteljske politike.

Пише: Duško Kovačević Види све колумне

Naravno, to mi nije smetalo da prihvatim Crnu Goru kao samostalnu državu, kao unutrašnju i međunarodnu realnost – poštujući njene granice i zakone, i to je ono što bi trebalo da je zadati prostor legalizma i najviši izraz patriotizma. Sve iza toga – koliko volimo svoju država, da li je uopšte volimo, koliko srcu primamo njene simbole, bitke i praznike – lična je stvar svakog od nas, i nikad nisam razumio to javno i nepristojno propitivanje i isleđivanje na temu domovine (koja se brani ljepotom).

Ne treba nikome utjerivati ljubav, pa ni ljubav prema sopstvenoj zemlji. S druge strane, znate sigurno za stih: Za ljubav se ne moli. Ima jedna vrlo interesantna definicija umjetnosti od Slavoja Žižeka, do koje je došao inspirisan teorijom Žana Lakana: 'Umjetjost treba da nam učini tuđim, da nam otudjuje ono što nam se čini najviše domaćim, najviše samo po sebi razumljivo, znači: da nas istrgne iz svakodnevnog ideološkog shvatanja sebe i svijeta'. Tako je i sa državom. Koliko je uistinu ona naša i koliko je razumijemo?

Kako se to voli država, ko je arbitrar i na osnovu čega mjeri količinu ljubavi? Recimo, odavno se postavlja naizgled banalno pitanje: da li Crnu Goru više voli čovjek koji je dobio stan od 120 kvadrata za devetnaest hiljada eura, dok izgara u ekstazi na zvuk himne, ili onaj drugi, koji je glasao za zajedničku državu – a pri tom živi i radi pošteno čitav život? Opet, kakva je to država čije institucije vode, nerijetko, prevaranti sa kupljenim diplomama? Dan nezavisnosti je i uvijek bogom dat trenutak da se ispod skrame prazničkog ushićenja zapitamo – šta to zapravo znači državni suverenitet na geopolitičkoj šahovskoj tabli, pogotovo u epohi globalizma i korporativnog kapitalizma? Koje su države danas istinski nezavisne? Možda jedino Sjedinjene Države, Kina i Rusija. Zato ne pretjerujmo sa apoteozom države i državnog suvereniteta – apstraktne su to i varljive 'doktrine'.

Ali kako god posmatrali geopolitička kretanja i filozofiju države, Crna Gora je naša domovina! „Ljudi su više sinovi svog vremena nego svojih očeve“, napisao je čuveni istoričar Mark Blok. Sledstveno tome, Crna Gora je kao suverena država egzistencijalni okvir našeg vremena – i mi joj pripadamo.