Nataša Novović

Nikad kuće

Kad se kod nas kaže 'nikad kuće', ima nekoliko značenja. Uglavnom su razočaravajuća. Može značiti da od nekog posla nema ništa, da je svaki napor uzaludan, da se energija ulaže u nešto što neće donijeti rezultat, da je neko nedorastao onome što pokušava da uradi, kao i da, šta god neko uradio, neće postići ono što želi.

Пише: Nataša Novović Види све колумне

Možda ima još značenja, ali ovih dana o ovim značenjima svjedoče dvije stvari: presuda o aferi 'Stanovi' i, nažalost, zalaganje Udruženja podstanara da ljudima koji nemaju krov nad glavom pokuša da omogući 'život dostojan čovjeka'.

Protekle sedmice, naime, oslobođeni su optužbi svi okrivljeni u predmetu "Stanovi". Zato što su dokumenta bila neadekvatno fotokopirana.

U obrazloženju oslobađajuće presude, sutkinja Vesna Kovačević je rekla da su sudu neprihvatljivi dokazi koji su dostavljeni kao fotokopije. Optužnicom su se članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja Vlade Crne Gore od 2016-2020. teretili za zloupotrebu službenog položaja.

Optužnica je podignuta protiv okrivljenih Predraga Boškovića, Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanje Vlahović, Ivana Brajovića, Dražena Miličkovića, Damira Šehovića, Dragice Sekulić, Osmana Nurkovića, Suzane Pribilović, Jelene Radonjić i Aleksandra Jovićevića, zbog postojanja osnovane sumnje da su, u periodu od 2016. do 2020. godine, kao članovi Komisije za stambena pitanja Vlade Crne Gore, u saizvršilaštvu, učinili produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja, za koje je propisana kazna zatvora od dvije do 12 godina.

U prevodu: neko se sjetio da optuži neke ljude zbog toga što su za zemana DPS-a, 'ispravnim' i 'zaslužnim' vojnicima omogućavali da steknu nekretnine pod uslovima koji su za ogroman broj građana Crne Gore nezamislivi.

Evo, na primjer, piše kako je sudija Ustavnog suda Desanka Lopičić stekla stan od 75 kvadrata za koji joj je Vlada dala kredit 2009. godine od 75 hiljada eura, a za koji joj je rata bila 79,8 eura. Riječ je o stanu za koji je kvadrat tada procijenjen na 860 eura.

Da se o Vesni Medenici i njenim stanovima ne priča. Ono što je možda najtužnije je to što je malo ko od ljudi kojima su rate za stambeni kredit na nivou dnevnog troška za bakaluk zapravo obezbjeđivao krov nad glavom. Njega su davno obezbijedili.

Specijalni državni tužilac Vukas Radonjić ranije je objasnio da se okrivljenima stavlja na teret da su bez plana za rješavanje stambenih potreba i procjene stručne komisije, odobrili i dodijelili stambene kredite za poboljšanje uslova stanovanja za 119 javnih funkcionera i zaposlenih u državnim organima i organima državne uprave, u iznosima između 17.500 i 40.000 eura, te im tako pribavili korist, a budžetu Crne Gore nanijeli štetu, u ukupnom iznosu od 2.604,740,59 eura. Preko dva i po milona.

Odbrana tvrdi da je riječ o 'političkom procesu'. Tužilac kaže da nije. Mi, ostali, znamo kako se decenijama stanovima kupovala odanost. Ali, ko nas pita. Biće čudo ako se ovaj proces ne završi - nikako. Kao i mnogi u kojima su nešto trebali da plate oni koji su kupovali vlast nad našim životima.
Evropska komisija se nešto bunila oko netranstarentne dodjele stanova, ali - ovdje događaji pretiču jedni druge, zaboravilo se…

U međuvremenu je Udruženje podstanara Crne Gore pozvalo sve podstanare, porodice i građane da se pridruže višednevnim protestima ispred Skupštine Crne Gore, koji će početi 25. maja 2025. “U Podgorici, prosječna kirija za jednosobne stanove iznosi oko 450 eura, što je porast u odnosu na 300 eura iz 2021. godine. U primorskim gradovima, poput Budve i Kotora, cijene su još više, dostižući i do 1.500 eura za jednosobne stanove tokom turističke sezone. Sve u svemu govorimo o veoma visokim cijenama zakupa za šta većina podstanarskih porodica nema dovoljno novca”, kazao je Dragan Živković iz Udruženja podstanara.

Slični protesti, iako je riječ o problemima koji pogađaju veliki broj ljudi, nikad do sada nijesu bili uspješni. Zato što nas prečesto ne boli ono što nas stvarno boli kao što je kirija, nego, recimo, neki grb ili zastava. Premda, i to bi se moglo objasniti time što, kad ne možete da riješite ono što je važno pokušavate da riješite besmislice, ali to je druga priča.

Nije teško uporediti mjesečnu ratu za kredit kod povlaštenih i mjesečnu kiriju onih koji se nijesu snašli. Pored toga, podstanarima u Crnoj Gori niko ne garantuje da neće, na primjer, u sred zime biti izbačeni na ulicu, jer - nema tu nikakvih ugovora, nikakvih obaveza stanodavaca. Podstanar je, u očima stanodavaca, niže biće koje ima da se prilagodi i da plati. Ili na ulicu.

Usput: Postoji li u Crnoj Gori stanodavac koji plaća porez na prihod od izdavanja stana?

U nekim, valjda srećnijim, zemljama, redovno se potežu računice u vezi s tim da li je isplativije podići kredit i kupiti stan ili živjeti u iznajmljenim stanovima. Tamo ta priča ima smisla jer i kredit košta, a košta i održavanje nekretnina. Kod nas to ne važi - krediti su nepovoljni, nesigurnost je naša stvarnost.

Dom je nešto što u mnogome određuje čovjeka. Određuje i ove kojima je pao niotkuda, ali svijest o tome da su oni ' ništa robe' malo znači kad 'gazda' prvoga pokuca na vrata.

Sudeći po našim sudovima - Tu nema Boga, nema pravde.