- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Kolumne
15. 10. 2014.
13:51 >> 15:34
35
PAKLENE KVALIFIKACIJE
N.Šofranac: Dron probudio duhove prošlosti
Kakvih 6 dana! Trebalo je zaista konzumirati ovih 6 dana UEFA-inog fudbala jer je izmišljeno nešto što nije postojalo, umjesto dupli termin petak-utorak sa gomilom mečeva gdje pratiš svoje i što uhvatiš od ostalog, sad raširiti u nedjelju fudbala u dva fiksna termina, gdje svaki meč analiziraš kao meč lige šampiona u pregledu. Koliko su valorizovane kvalifikacije, i kao da traju vječnost, a pauza u ligama je zapravo ista! I još kakvi obrti, samo tri mjeseca od završetka Mundijala kao da imamo novu mapu Evrope, gdje male zemlje Island, Sjeverna Irska, Slovačka, Vels, pa i Austrija i Albanija sad lete visoko, a junaci Mundijala Njemačka i Holandija, pa i šampion Evrope Španija zaostaju već dosta, nikad šokantnije.
I tako je stigao momenat da se podvuče prva crta. U septembru smo imali jedno kolo, tri ovakva dana u nizu jer su prvo išle test post-mundijalske utakmice, tako će inače biti i za mjesec dana, samo četvrto kolo u novembru, ali sada smo imali duplo oktobarsko kolo i cijeli niz iznenađenja koja se ponavljaju. To su već tendencije, a ne statistika. Počnimo od Holandije. Najveće razočaranje na planu igre i rezultata. Već test meč u Bariju, gdje ih je Italija u prvih 15 minuta već srušila pokazao je kako je daleko jaka ekipa s podijuma u Brazilu, nestala je čvrstina nazad iako je Hidink požurio u julu da kaže da mu Van Gal ostavlja poklon sa De Frajom(kojem ništa ne ide ni u Laciju), Janmatom i Indijem. Odbrana sada djeluje smiješno kao na EURO 2012, ali i manevar, ako ih je Češka pomalo srećno dobila golom Pilarza u nadoknadi i tada se nije kapiralo, meč s Kazahstanom je bio bruka. Igrali su Snajder, De jong, Arfelaj, Roben, Lens i Van Persi (kod Van Gala više prostora za De Guzmana, Vajnalduma, Depaja), ali gubili su nemoćno preko 60 minuta kući, pa Huntelar ušao i izjednačio iz ofsajda, pa igrač više i jedva na kraju. I nakon toga šta da očekuješ nego krah na Islandu, protiv ekipe koja trenutno igra hiljadu na sat, sa sjanim Halfredsonom iz Verone i tandemom Sigurdson-Sigtorson koje Evropa već odlično zna, ali i Svartarsonom koji je u usponu, dok su Bjarnason i Finbogason sad igrači svježe krvi. Svi igraju po Evropi, kako su brzo sazreli, zemlja gejzira, vulkana i nehumane polarne klime, samo 300 hiljada stanovnika kao danas podgorica, a u stanju da unisti 3:0 tursku, da preslisa 2:0 holandiju i s gol razlikom 8:0 vodi sa svih 9 bodova.
Nijesu mogli ništa Holanđani, vrtjeli se oko zone, Roben udvojen, bilo je kontri za 3:0. Bili su Islanđani sjajni i u prošlom ciklusu, otišli u baraž i tu namučili Hrvatsku, a još u februaru 2012. su igrali ovdje pod Goricom jedan vrlo zanimljiv meč, Jovetić ih je srušio 2:1, bilo je puno šansi, tada niko nije shvatao koliko su dobri i koliko tada naši igraju tečno. Ta priča će da ide dalje, oni zaista mogu direktno na euro, ali i Češka koja isto ima 9, i to pobjedu nad Holandijom pa kapitalnu u Turskoj i još 2:4 u Kazahstanu, lansirani Dockal iz sparte i Lafata, ali i oporavljeni Krejci i Necid, kao i Pilarz. Holanđani sad prvo moraju da misle o baražu, u soku su, a tek Turska koja ima samo bod, razbijena na Islandu, pa od Češke, a sad ni skromnu Letoniju koja ih je šokirala u baražu za EURO 2004 (tad bili treći na svijetu!) nijesu mogli dobiti. Nemaju asove kao nekad, samo Arda Turan, u špicu Bulut a ne Jilmaz, Sahan iz Bešiktaša, i mladi Bilal Kisa koji je dao evro gol, ušao Altintop, moralo je i to biti dovoljno u Rigi. Ali kako je daleko generacija Ukura, Emrea, Hasana Šaša, Okan, Bašturka, Nihata, Tundžaja, Tugaja, kao vjekovima. Preko Čeha moramo stići do Slovaka.
I oni su preko noći procvjetali, iskoristili situaciju, prije svega u Kijevu gdje su uzeli sva tri boda uz mnogo sreće protiv ofanzivne Ukrajine, a onda dobili i tri put jaču ekipu Španije udarivši na njene slabe tačke, i naravno iskoristili zicer, pobijedili u Minsku, ogromna devetka. Sve vodi Marek Hamšik, dva sjajna gola u Bjelorusiji jer bilo je gusto,ali uz njega nepredvidivi Vajs, pa motor Kučka iz Đenove,ali i džoker s klupe Stoh koji je pravi dinamit od igrača, mnogo puta je pokazao i Španci su to vidjeli. Naravno nazad drži Škrtel, ima još dobrih igrača, ali evo kako ide kad se dobro uklopi, tek treba da igraju s Luksembugom i klimavom Makedonijom, imaju sjajan raspored. Mogli bi proći i Ukrajinci s najboljim parom krila u evropi Jarmolenko-Konopljanka, a moraju biti prvi Španci sa svojim okeanom asova, imaju gol skor 10:3, ali i taj poraz u Bratislavi. U tom meču Del Boske je ostavio na klupi razigranog Paka Alkasera koji poslije daje opet gol, i bacio sve na Dijega Kostu koji rešeta u Čelsiju kao u Atletiku, da ga konačno krene, i opravda i sebe jer ga je htio po svaku cijenu za Brazil. Stavio mu je i sadasnjeg pakera iz Čelsija Fabregasa, te doskorasnjeg iz Atletika Kokea, uz velemajstore Inijestu i Silvu, i sve uzalud. Čak i kad su usla brza krila Pedro i Rodrigo. Dao je konačno prvijenac u osmom meču u Luksemburgu i to jedva, ovaj put zajedno s Alkaserom koji je sa Silvom već bio riješio meč. Konačno je Huanfran desni bek i pogotovo De Hea istisnuo Kasiljasa, ali priča je opet ista, kao da kopa sebi jamu, ima ubjedljivo najjaču ekipu ali joj ne da igrati, morao je da ode ljetos, morao! Nakon oproštaja Ćavija, Ćavi Alonsa i Vilje, nije imao hrabrosti da skloni i Buskeca(istina čeka oporavak Havi Martineza i omiljenog Tiaga Alkantare da upari s Kokeom), ali već sad je imao Borhu Valera, jer Buskec mu je bio najgori u Brazilu.Za Kazorlu i Matu sve manje mjesta, a napadači poput Ljorentea, Negreda, Soldada, Adriana već zaboravljeni, a sta tek reći za sjajnog Navasa, standardnog u Sitiju.
Ima sve profile, raskoš igrača, liga mu stalno nudi i nove asove, ali on robuje starim. Ovaj put je morao i puštiti Seladesu Morena iz Liverpula te Iska i Munira koji su ušli protiv Makedonije, da bi otišli prije svega na Olimpijadu i isli na het trik titula U21, ali u Kadizu se desilo čudo i skoro anonimni sastav srbije (bez Markovića, Jojića, Mitrovića, Nastasića, Đuričića, Živkovića) ih je dramatično 1:2, prvi poraz od 2008! Naravno u oba meča su potpuno dominirali, u Jagodini se žalili na užasnu podlogu, ali tek su od 65.minuta revanša napadali kako treba ulaskom Sarabije i Ramireza iz Barse koji je pogodio stativu. Pritisak, šanse, a nakon gola u 91.minutu odmah zicer Roberta za prolaz, odbrana i kazna Kostića, vrijedi ovo podvući jer je jedna od najvećih senzacija u istoriji ovog uzrasta. Koštaju 150 miliona Španci, Moreno kojeg je Liverpul platio 25 miliona Sevilji je rezerva Gaji, uz Iska, Roberta i Munira u napadu je i Delofeu iz Sevilje i čuveni Muniain koji je već osvojio 2011. (s Pedrom, Krkićem, Matom, Adrianom, Parehom, Tiagom, Havi Martinezom), pa 2013. (opet s Tiagom, Iskom, Moratom, Sarabijom, Teljom, Anderom), i sad jurio treću za anale. Nestvarno, do nedavno su ovakve duele dobijali žmureći, na suvi kvalitet, istina trebali su im dati baš Alkasera, gol razbijača ili Moratu. Ispala je i druga najjača, Francuska koja je s tom generacijom postala sampion svijeta U20 prošle godine u turskoj (doduše Pogba, Varan i Grizman juče u Jerevanu, uveliko u A timu), i to nakon sigurnih 2:0 kući, juče potopljeni 4:1 u Švedskoj, Portugal izbacio talentovanu holandiju (5:4 juče!), hrvatska sa Rebićem, Livajom i super talentom barse Halilovićem(noć ranije igrao za A tim) nije uspjela preko Engleza, Italija dobila rat sa Slovačkom.
I tu se na mapi Evrope mnogo mijenja, ali vratimo se kvalifikacijama. Nakon uzleta bratskih Češke i Slovačke moramo pričati i o dvije Irske, ko bi to rekao, a uz solidne nastupe Škotske i Velsa na ostrvu se zaista nesto dešava. Sjeverna Irska je nekad bila ona "bolja" Irska, pamtimo je s mundijala '82 i '86, sasvim solidna s biserom Vajtsajdom, ali od 1988.godine kad je Republika Irska zablistala na euru u Njemačkoj(umalo izbacila super Holandiju), dugi niz godina nije bilo poređenja. Oldridž, Kaskarino, Kvin, tri tornja, pa Hauton, Roj Kin, Robi Kin, koliko sjajnih generacija, asova engeskog fudbala, koliko Mundijala. Sve dok prije šest godina Republikanci nijesu pali, a sjevernjaci napredovali i negdje se ujednačili. A sad mimo svih očekivanja Sjeverna Irska leti sa svih devet bodova, i to su u gostima dobili čvrstu Mađarsku Pala Dardaija preokretom, pa nakon Farana sinoć opet u gostima jednu Grčku i to glatko 0:2! Niko nije vjerovao, Grci su morali i napravili pakao, umjesto Portugalca Santosa vodi ih čuveni Rimljanin Ranijeri, vratili su tandem Mitroglu-Samaras sa Salpingidisom na klupi, tu su asovi Rome - Torosidis, Manolas i Holebas, fale Kone i neki asovi s odličnog Mundijala, ali bio je momenat da krenu nakon šoka od Rumuna i Finaca. Međutim čvrsta i svježa Irska i super Laferti koji je pogađao i prečku totalno su ih srušili, još gore stoje od svojih rivala Turaka, tim prije što je Rumunija očekivano slavila u Finskoj, a i Mađarska sa Džudžakom i Salajom sve bolje igra, neporažena u Bukureštu. Sjajna perspektiva za Sjevernu Irsku ali i za onu drugu, koja nakon goleade Gibraltaru i dobre igre u gruziji sinoć uzima bod u Njemačkoj u zadnji čas, upornom akcijom i majstorijom starog stopera O'Šeja.
Opet "danke" i slavljenička atmosfera ne pomažu Njemačkoj, sve teže prave igru i šanse, osjeća se i da fali glas Švajnija i Lama pa i Klosea, nakon blamaže protiv argentine, velikog mučenja sa Škotskom i bolnog poraza u Poljskoj, sad ovaj remi. Kros je pogodio od stative, Gece mogao da završi, ali kazna je stigla identično kao na Mundijalu 2002, kad je Robi Kin poravnao u nadoknadi. Ulazak Podolskog i čudna rješenja na lijevoj strain (kakva prečka Durma iz dortmunda), pokazuju da Lev ne zna šta će, ovu Irsku je dobio 1:6 prije tačno dvije godine u Dablinu! Čeka povratak Švajnija, Rojsa, Gindogana i drugih ali bodovi opasno odlaze. Mogla je to iskoristiti Poljska, koja je u sportskoj euforiji nakon odbojke, biciklizma i trijumfa nad vječnim tlačiteljima Njemcima, ali umjesto da ode na 9, igrala je 2:2 s takođe preporođenim Škotima, koji su tukli u subotu Gruziju. Imali su vođstvo, entuzijazam, šanse, ali osjećalo se da će teško dobiti i ovaj meč. Meloni i Nejsmit, asovi Premijer lige su čak okrenuli, da bi nova zvijezda Ajaksa Milik opet izjednačio, imao je tada šou i super star Levandovski ali nije htjelo, kao ni kad je Grosicki pogodio stativu na prazan gol. Ali i ova grupa crta novu mapu, Gibraltaru poništen prvi istorijski gol a bio je čist, ostaje još da vidimo da li su najgora ekipa svijeta sada oni ili San Marino koji je juče upisao 61.poraz zaredom! Inače igraju u Portugalu, jer ih Španija ne priznaje, smatra ih svojom teritorijom, zato su i njihovi izvještaji iz Beograda juče mnogo drugačiji od ostalih u Evropi, uostalom nijesu ni priznali Kosovo.
Ako smo vidjeli ko su ta velika razočarenja, a ko hitovi, pomenimo kratko i Vels i Izrael koji igraju dobro ali tek ih čekaju iskušenja, Bejl je sam izbjegao bruku u Andori, a Bosna već zaostaje puno zbog šoka protiv Kipra, ali igra je u usponu i Sušić računa da će se popeti. Remiji u Kardifu i s Belgijom nijesu loši, ogroman kiks čuvenog Begovića kod gola Naingolana, mada Belgija jasno bolja s Azarom, Mertensom, Defurom, Lukakuom, Origijem. Za mnoge u ovom moru senzacija, najveća ostaje pobjeda Albanaca u portugalu, a lako je taj trend mogao da se nastavi. Naime, Albanci su golom Pristevca Lenjanija dugo vodili i protiv Danske u Elbasanu, a baš on i Baljaj imali zicere za 2:0, na kraju nesrećan remi. A Portugal vidjen u Francuskoj, lako savladan i s novom povredom Ronalda nastavljao da tone, izgledalo je da se otvara Jermenima i Albancima, sve naopako.
Ali sinoć novi obrti. Prvo taj prekid u Beogradu, jedan dogadjaj bez presedana, zbog napada drona, samo je još to falilo balkanskom buretu baruta. Kad se sjetim ambijenta sa Marakane Jugoslavija-Hrvatska 18.avgusta '99, kad je nastao čuveni mrak i sat prekida, gdje je najmanje fudbal bio bitan na krcatom stadionu, iako je meč bio super važan, kao da se malo promjenilo i nakon 15 godina. Nacionalistička atmosfera od početka, i tako je malo dovoljno zapaliti to bure baruta, kao da nije kraj poluvremena tu, mirno skloniti taj dron i zastavu, reaguje se opet kao 1991.godine, ista vrela krv, ista nepromišljenost. I onda jos tuča, upadanje na teren i stolicama na albanske igrače, s nekim junacima iz Đenove 2010, sve ono sto nije trebalo uraditi. Inače, 14.oktobar je datum neslavno čuven po derbiju na marakani 2000.godine, kad je nakon nekoliko minuta došlo do pravog obracuna u stilu divljeg zapada, tek nakon pet mjeseci Đinđić je ubijedio Bjekovića i Tumbakovića da dodju i odigraju, bio je dakle 14.oktobar 2000, prije tačno 14 godina, a samo devet dana nakon čuvene revolucije koja je sa Srbije trebala da skine okove zauvijek. Što nikako da se desi, Albanci nijesu dali najveće naučnike, šahiste ni filozofe ali od Rambujea naovamo njih tačno znaju kako da isprovociraju, a da se odmah iz toga izrodi nešto sasvim drugo-miting protiv premijera i parada ponosa je nova groteska. Albanci se nijesu proslavili svakako, priča o komplotu i hapšenju brata premijera Rame ako se potvrdi biće totalni međunarodni skandal, a poslije se znalo da ne žele da se vrate iako su bili uslovi da se nastavi i UEFA je to željela. Time rizikuju mnogo, jer upravo u momentu prekida bili su preuzeli čak i konce igre, Srbija je nakon dobrog početka ušla u onu svoju krizu ideja i konfuziju, a Marvaj i “Lacijal” Cana imali dvije odlične prilike, pa trener Di Bjazi sigurno nije srecan zbog prekida. Nije jasna ni albanska "igra", bila bi jasnija da su sportski inferiorni kao u prošlosti, da su gubili, da su mogli igrati samo na tu kartu, prekid i 0:3 sa svojim lobijem. Ali oni su mogli napraviti podvig na terenu, a sta ima bolje i efektnije nego tu odnijeti pobjedu, a ne na ovaj ružan način, i jos sa hiljadama navijača koji su ih dočekali u Tirani kao heroje?! I Rama koji se osjeća malo Ajnštajnom, malo Hodžom, i kaže da je ponosan? Ta zastava koja potencira težnje Prizrenske lige i s likom ratnog vođe Boljetinija i političara Djemalija bi morala biti manje bitna bar u 21.vijeku, ali bez haosa na terenu oni bi morali nastaviti meč.
Zna se kako UEFA postupa, tražila je obavezno nastavak igre uz upozorenje da će se pri najmanjem sljedećem incidentu prekinuti na štetu domaćina, održan je krizni sastanak u tunelu s predstavnicima oba saveza, Uefom, i Nionom na vrućoj liniji, ali Albanci nijesu htjeli osim da se isprazne tribine. Mnogo mnogo rizikuju tim potezom, čak više od Srbije sada, jer Uefa je autonomna i jaka organizacija. A Bane Ivanović koji je poznat kao izuzetno korektan(u sličnoj atmosferi linča zagrlio i zaštitio Šimunića nakon pogibeljnog starta nad Sulejmanijem), upravo je rekao da su cijelo vrijeme prekida bili uz albanske igrače, da ih zaštite i da se igra fudbal, a da su im oni rekli da više nijesu u stanju fizički ni psihički. Nakon Đenove Srbija je platila žestoko i ostala bez EURA, sad je sve zamršeno, nije se ni pokušalo zakazati danas, čekaće se nekoliko dana Uefa, neće dobro proći ni jedni ni drugi. A paradoksalno možda više gubi Albanija kojoj se crtala sjajna situacija u grupi, bila jedan od ovih hitova. A Dik Advokat odjednom u medijskom uraganu, i sinoć u krizi, a koliko je loš bio nastup u Jermeniji pokazuje i sinoćnja laka pobjeda Francuza tamo, 0:3 a moglo je i više, nema najboljih Miktarijana, Gazarijana, Movsisjana, Ozbiliza, i umalo da ih dobiju 2:0 sa Pizelijem i Miktrianom, nevjerovatno, kao i što nema mjesta sinoć za Đorđevića, Ljajica, Jojića, da ne pričamo o štoperima.
A glavni meč odigrao se u Kopenhagenu, kako je unaprijed mirisalo na remi i kako je bilo blizu, ali ipak ogromna pobjeda Portugala! Stari rivali oni i Danci, samo u posljednje vrijeme trijumf danaca 2:3 u Portu 2008, nevjerovatnim obrtom, i 1:1 u danskoj, Brazilac lidson spasio Portugal, otisli oboje na SP, potom sjanih 3:1 za ronalda i drugove oktobra 2010, na kraju opet oboje na EP, i čak tamo u istoj grupi, kad je ronaldo kod 2:1 promašivao zicere, pa Bendtner 2:2 i skoro Portugal aut, ali u zadnji čas Varela 3:2 i stigoše do polufinala.Opet je morala biti drama, Danci fizički jači na sredini, imali neke šuteve, ali Portugal preko prodora Ronalda ipak bolje šanse, pratio ga je stari drug preporođeni Nani, i majstor Zenita dani koji konačno ima fiksno mjesto u polušpicu, od Pariza. A onda kad im se u nastavku pridruži jos jedan ludi dribler Kvarezma onda postaju opasna ekipa i mane padaju u vodu. Kad je izgledalo zakovano 0:0 i isticao i peti minut nadoknade, Kvarezma je izmislio iz mrtve pozicije dribling ala Figo(rastao diveći se njemu u Sportingu), i dao fantastičan centaršut gdje je elevacija Ronalda učinjela svoje, kakva pobjeda! Nakon šoka od Albanije ovo im je trebalo, Ronaldo ni het trik u Švedskoj nije slavio kao ovaj gol sinoć, dugi trans sa Kvarezmom, rekao je poslije da je tačno znao u milimetar gdje će on poslati loptu! Kako je to čudna priča, u avgustu 2002. godine smo ih gledali u baražu Lige šampiona Sporting-Inter, Kvarezma 18 godina i već super talenat, Ronaldo samo 17 i talenat u najavi, takmičili su se ko će napraviti više bicikl driblinga i odigravanja petom, prednjačio je Kvarezma, a isto je bilo mjesec kasnije protiv Partizana u Kupu Uefa koji ih je čak izbacio na produžetke 3:3.
Već narednog ljeta Kvarezma u Barseloni s Ronaldinjom, a Ronaldo u Mančesteru s Nistelrojem, strašne najave tokom tog ljeta 2003, i turnira u Americi, a onda totalno različite sudbine. O Ronaldu se sve zna, a Kvarezma neshvaćeni genije u Barsi, još slomio nogu, vratio se u Porto 2004, i tu počinje karijera žonglera ludaka, koji može sve najbolje i sve najgore. Koliko uspona i padova, na kraju idol navijača, čak ga je Murinjo doveo za 27 miliona u inter 2008, kao super pojačanje. Ali ništa, Inter, Čelsi, Bešiktaš, bljeskovi i padovi, sve dok nije opet procvjetao u portu posljednjih par sezona, sad imaju i ekstra tim. Šta je radio proljetos protiv Sevilje, njegova slavna rabona kojom centrira, pa trivela kojom šutira, pa neizbježni spoljni felš s ludim rotacijama, i besomučni driblinzi petom koji su postali finte jer svi to očekuju. Pogledajte klip bisera Kvarezme pa ćete vidjeti od koga je trikove učio Ronaldo kao mali u Lisabonu, često i na asfaltu, i zašto i dan danas najvise voli s njim da igra zajedno. Povratak u mladost desio se sinoć u Danskoj. A nakon meča rekao je da će sigurno biti prvi u ovoj grupi, da su najbolji i da sad pada Jermenija, dok Srbija dočekuje Dansku. Dolazi grupa u kojoj sve izgleda jasno za Italiju i Hrvatsku, oboje po devet bodova uoči velikog derbija na San Siru. Ali Italijani nakon odličnih partija protiv Holandije i Norveške u Oslu u septembru, sad dva nevjerovatna mučenja. Jedva 2:1 protiv Azerbejdžana i to zahvaljujući Kjeliniju i džokeru Đovinku, a još teže 0:1 na Malti preko izmišljenog špica debitanta Pelea, protjeranog više puta iz Kalča, Leće, Parma. Pritom isključen rano ubjedljivo najbolji igrač Malte - Mifsud, i opet nikako da osiguraju, istina u oba meča puno šansi, stative, pogotovo u petak u Palermu, ali moralo je više i Konte je bio ljut i pored 9 bodova.
Hrvatska je taj isti Azerbejdžan pojela 6:0 u osiječkoj euforiji, i to je Rakitić imao zicer za 7:0 vec u 65.minutu, konačno pravo izdanje. Uz majstore Rakitića, Modrića i Mandžukića, naravno lidera Srnu, potpuno je eksplodirao Perišić, najbolji i u Sofiji i Osijeku, iako je ušao samo zbog rane povrede interiste Kovacica. Zatim eksplozija mladog Kramarića, riječke gol mašine, ali i dinamovca Brozovića, univerzalnog igrača, kao i velike nade Halilovića iz Barselone, mnogo obećavaju. U Bugarskoj je bilo i malo na mišice, zamorno ali vidjelo se da su bolji, a sad se osjećaju moćnim pred taj super derbi, San Siro 16.novembra. Nevjerovatno, ali tačno 20 godina ranije, 16.novembra 1994. u Palermu Italija-Hrvatska 1:2, bila je to prva velika pobjeda nove države, demonstracije velike tehnike protiv viceprvaka svijeta na čelu sa Sakijem i Bađom, šou Bobana, Jarnija, Bokšića, Šukera, Prosinečkog, Stanića. Bruno Picul nije prestajao da se divi kombinacijama Hrvata, neki od njih vec zvijezde Kalča, vodio je šjor Tomislav Ivić, vjerovatno najveći jugoslovenski trener u istoriji, tvorac velikog Hajduka, ali i Ajaksa, Anderlehta, Porta, Atletika, Marselja. Gledali smo taj meč dok smo još bili pod sankcijama i vidjeli novo svijetlo za ove prostore koji su još bili pod ratom. I novom igrom sudbine, tačno dvije decenije poslije ponavlja se taj duel, ali u skali fudbala u milanu, a italija nije uspjela dobiti Hrvatsku ni potom u Splitu (1:1), ni na SP u Japanu 2002 (1:2 uz veliku krađu), ni na posljednjem euru (1:1 Pirlo i Mandžukić).
Norveška je napravila korak ka baražu pobijedivši Bugarsku, a njihov novi tandem King-Deli bio je zamijenjen i upalilo je. Delija je zamijenio 15-godisnji Odergard, velika nada i najmlađi igrač kvalifikacija ikada, a sjajnog tamnoputog Kinga napadač Nilsen i dao gol za 2:1!
Samo dan prije derbija na San Siru, dakle u subotu 15.novembra, u hladnoći vjerovatno sličnoj kao protiv Češke na isti dan 2011, igraće se pod Goricom Crna Gora-Švedska u 20.45, a vec u šest popodne u Beču Austrija-Rusija gdje će Kapelo biti na velikim mukama jer mu visi glava uz faraonski ugovor, a Austrijanci igraju puno brže, vraća im se i Janko. Čak bi nam valjalo da Arnautovic, Alaba i drugovi pobjede, i ostave nas u liniji s Rusijom, ali mora se tražiti veliki rezultat protiv Ibrahimovića, Larsona i Durmaza. Jaki su Šveđani, ali imaju slabih tačaka, i osim atrakcije Ibrahimovića te večeri mora se zaista tražiti i pobjeda, kao nikad, da digne nas fudbal iz sadašnjeg trnja. Pričali smo puno proteklih dana, bilo je i nacionalne depresije i fatalizma, ali i mnogo negativne energije i besmislica u medijima i na drustvenim mrežama pogotovo. Ovdje najmanje o svemu tome, Brnović ostaje za sada i to će mu biti veliki ispit u svakom smislu, nadajmo se da ce publika misliti samo o podršci igracima tih 90 minuta, i to pravoj,velikoj. I situacija sa sredinom terena, toliko nam supstance i pasa tu nedostaje da ne treba samo jedan igrač već tri, ali jedan novi se traži, sa strane.
Jedan od kandidata koji se pominju je i Damjan Đoković, hrvatski vezista koji je prije dvije godine igrao u Ćezeni u seriji A, sad je u rumunskom Klužu, ima i holandski pasoš. Nakon sto je bio blizu odlični Radović iz Legije, pokušalo se navodno i s Bojanom Krkićem koji je nakon Barse, Rome, Milana i Ajaksa sada u Stouku, a ima i još par opcija. Nadajmo se nekoj dobroj, a ovo podsjeća gle čuda, na situaciju pred Crna Gora-Švedska 2007.godine, tada prijateljski meč pa su došli bez Zlatana, a Filipović i Brnović skoro u panici tražili nove veziste jer su protiv Slovenije samo 20 dana ranije Tumbasović i društvo skoro šetali terenom, vidjelo se da tako ne može da se ide u jake mečeve. Škartirani su i Ćiro Raičević i Vlahović iz naše lige, pa su za taj meč pronadjena čak dvojica, Drinčić i Peković, eksperiment je uspio i postali su bitni u godinama koje dolaze. Inače vodili smo dugo 1:0 golom glavom Vučinića, igrali dobro, u finišu ipak pad i preokret 1:2. Eto slične situacije i sada pred Švedsku, ali sada za bodove i skoro spas našeg fudbala. Uz još jedan poziv da se pogleda Nedjeljko Vlahović i kako on sada igra u Rudaru, mogao bi biti idealna spona za naše asove naprijed, uvijek igra jednako i bez treme, a primjer mladog Jovovića pokazuje puno, čekamo i Kosovića i Bakića u manevru. Čekamo prije svega tu varnicu, tu veliku pobjedu. Za mjesec dana sve će ovo oživjeti, do tada ćemo uroniti u okean klupskog fudbala, puno toga naš ubrzo čeka.
Види још
Коментари35
Остави коментар