- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Kolumne
06. 04. 2025.
07:51 >> 07:51
Čitaj mi:
Gospodin ili dušmanin?
Od mog dolaska u Podgoricu, ovo je prva godina sva satkana od ludog sjevernog vjetra. Milost proljeća kasni. Gdje se sakrilo sunčano, nebesko proljeće?
Legenda kaže da je nekoliko godina u nizu, s ludim sjevernim vjetrovima, iz ravnice otjeralo Grke. Ne znam ima li tu istine ali vjerujem da je ta priča koju Podgoričani prenose s koljena na koljeno u osnovi nepovjerenja koje sjevernjaci njeguje kada je u pitanju sveta moć podgoričkog śevera u koju vjeruju starosjedioci.
BURA I TRAMONTANA
U Kotoru bura, izlomnjena bura, cvili i tumara kroz kalete. Zna potrajati danima. Naglo se ruši niz planinu do mora a lagano i postepeno gasi. Nijesam primijetio da potomke starih pomoraca bura tjera na ivicu nelagode. Zna sniziti vlagu. Bura nije vjetar dalekoga dometa. Nestane na desetoj naučkoj milji pučine. Bokelji na moru naučili su je lagano kontrolisati. To iskustvo s burom na moru prenosili su na gradnju kuća i gradova. Zato danas gledamo u one niske i jake krovove.
Po nastanku buri je slična tramontana. Bokelji ih razlikuju. Tramontana je hladna i gladna. Nije zlonamjerna. Prethodnica je mirnoći.Čitao sam negdje polemiku Bojelja s čovjekom koji je vjerovao da primorci tom vjetru duguju svoj temperament i spremnost da se hrabro nose s nesklonim elementima prirode. Lično, ako bi vjetrovi mogli biti isto što i ljudi, mislim da bi to trebao biti pulenat koji dolazi sa zapada. Rijedak je i snažan, donosi i lijepo vrijeme i oluju.
SJEVER I SJEVERAC
U kraškim poljima sjever modro meso reže do kostiju. To je fiziološki teško podnošljiv vjetar. U Nikšiću, meni je znao da donose nesanicu.
Kolašinci imaju ulicu koju vjetar ne napušta i zovu je Sibirska. Ja sam se u toj ulici koja spaja dvije gradske pjace nekoliko puta zadesio ljeti. U zimsko doba nikad nijesam bio u Sibirskoj Kad zamišljam kakva je Sibirska zimi, vjerujem da je to kao kada u Nikšiću krozn Bistričku naselje brije sjever sa Vojnika. To je snažan, neumoljiv pomet.
Ako vjetar zaista ima svog boga mislim da su Nikšićani ga uposlili da bude i bog vatre. Studen koju donese sjever ubijali smo bjesomučnim nalaganjem bukovine. Kad budu dani sjevernog vjetra ploče na smederevcima porumene.
Ako mu oprostim sve nesanice, sjever u Nikšiću ne može da pretjera. S njim sam proveo mnoge večeri djetinjstva.
Starci bacaju drva u oganj. Mlađi muškarci s tavana donesu frešku pečenicu i bacaju je na plotne. Pridruže im se đeca koja stavljaju okrajke od kora za pitu.
Muški igraju fircik a žene izdišu, prevrću očima. Zime nijesu bile samo hladne. Bile su ispunjene ljubavlju i zajedništvom.
SAN I LEGENDA
U proljeće i sredunom ljeti sjever je u Nikšiću čovjekov dušmanin. Ljeti za trin dana odnese bolju polovinu onoga što smo planirali na poljima pokupiti da prehranimo naša mršava stada.
Kad je jednog proljeća sjever duvao duže od mjesec dana slupao sam starog Ivana Backovića kako kaže: Mlatiće ovaj vjetar dok nam oči ne iscure.
Ljuti zemlju. Zemlja će učinjeti da ga čo'ek baci pod noge.
- Pod noge s dušmanimom - šali se njim njegova žena Dara.
Te sam noći sanjao kako nas dvojica gazimo vjetar na ispucaloj zemlji po Dolu Straševskom.
Kad je u vrt, pod listrom kuće moga oca, došao čuvar zemlje jugo a s jugom ptice, stabla i cvijeće, ispičao sam popu Mileti Varajiću kako smo ja i Ivan Backović otjerali vjetar iz Straševine.
Samo se prekrstio i promrmljao: Bog s tobom dijete.
Njegova žena, Rišnjanka, prekorila me. Ispričala mi je priču o mladoj ženi koja je živjela na sjeveru. Zime s bile oštre i hladne. Pošla je u potragu za sjevernim vjetrom. Tražila je njegovu pomoć da spasi selo od smrznute zime. Nakon dugog putovanja, pronašla je mjesto gdje je vjetar počivao.. Bio je hladan, divalj i jak, ali u njegovim očima bila je tuga. Stalno je putovao, nikada ne ostajući na jednom mjestu. To ga je žalostilo. Djevojka ga je nagovorila da u njenu zemlju donese mir i sjevernu svjetlost koja je obasjala cijelo selo. Ipunio joj je želju i poželio da živu uz čovjeka. Od tada se ne razdvajaju.
Sjećam se da je kazala: Svi vjeruju da je vjetar dah Boga..Sjever ne donosi samo hladnoću. On je vjetar koji nosi nadu.
ŚEVER
Istražujući jutros priče o sjevernom vjetru,l saznao sam da je ta priča koju sam on nje čuo, legenda iz nordijske mitologije. Kako je stigla do Risna i kako je za nju čula ta zena koja je stekla samo elementarno obrazovanje prije nego što je s popom Miletom došla u Straševinu, nikad neću saznati.
Nikad neću saznati ni da li je ta nordijska legenda inspirisala nekog od Podgoričana da kaže: Śever je gospodin.
Znam da ostatak crnogorskog svijeta buru, sjever i sjeverac tretira kao golu silu. Podgorica se s tim ludim vjetrom intimizira. Podgorica śever tretira kao sveti hram svoje duše a žaropek je njeno vrhovno božanstvo.
Ne tražim da se nešto mijenja u svemu tome.
Volio bih da mogu mirno da izađem iz kuće i posvetim se vrtu.
Ako svjetar ne okrene na jugo, brzih dana počet ću da vičem: Pod noge s dušmaninom!
Pa neka vide što će sa mnom...
Коментари0
Остави коментар