Duško Kovačević

Teror analitičara

U pećinama i katakombama u kojima su nekada davno boravili monasi-mučenici dešavalo se da su se na kamenu podvižničkih odaja ocrtavale konture monaških lica.

Пише: Duško Kovačević Види све колумне

Čini se da je ista epifanija nastala u studijima podgoričkih televizija, na čijim se kulisama pojavljuju fizionomije nekoliko ljudi — oni se bukvalno ne skidaju sa TV ekrana. Dakle, govorim o medijskom trendu odnosno poremećaju — naše televizije uporno i sistematski terorišu publiku favorizujući tri-četiri krajnje istrošena analitičara, koje nekada predstavljaju i kao građanske aktiviste.

To je već duže vremena ozbiljan medijski problem, koji uz opravdanu frustraciju naglašavaju mnogi građani. Taj problem posebno je vidljiv u današnjem dobu, u kojem se televizije množe kao bolf roba.

Nekada, u socijalizmu, televizija je bila skupa i 'podržavljena' institucija — svaka republika imala je samo po jednu televiziju sa dva programa. Gostovanje na nekoj od tadašnjih televizija bilo je stvar prestiža i društvenog priznanja, može se reći i elitizma. Pazilo se ko će biti pozvan u studijo, iako je takozvana partijnost bila zadužena za selekciju gostiju, a partijnost je važila čak i za seljaka koji je govorio o poljoprivredi. Cenzura je podrazumijevala obrazovanje, dijalektologiju, akcentologiju, dikciju, dobar stil.

A danas je toliko televizija i još više političkih tok-šou formata da ih je prosto nemoguće 'snabdjeti' gostima, pogotovo u maloj Crnoj Gori. Televizijski novinari i urednici samo što nisu počeli mrežama loviti ljude po ulicama i privoditi ih u emisije.

Više je TV emisija nego elementarno obrazovanih i kompetentnih ljudi, pa su novinari prinuđeni zvati jedne te iste 'pacijente', koji su prisutniji na našim kanalima nego Aleksandar Vučić na srbijanskim.

Ti razgovori me nekada podsjete na scene iz djetinjstva kada bi kućni prijatelj iz Sukuruća ili rođak iz Štitara došao kod mog đeda da mu donese kesu džanja i bocu rakije, pa bi se uzgred dohvatio i politike. Ljudi koji su nekada pripadali ćoškovima ispred zgrada i zabitim birtuzima — danas su televizijske zvijezde koje nas guraju u medijsku maniju gonjenja. To je toliko daleko pošlo da više ne važi ni čuvena demokratska maksima: uzmi daljinski i okreni drugi kanal.

Pobjegneš na drugi kanal i opet isti lik u reprizi jutarnjeg programa. Ugasiš televizor, otvoriš Jutjub na laptopu i pojavljuje se isti čovjek kao prva ponuda na potkastu! Kao u košmarnom snu kada bježiš od utvare, ali noge te izdaju i nikako da zbrišeš u punom trku. U kazamatima nekadašnjih totalitarnih sistema postojala je jedna specifična vrsta okrutne kazne: ponavljanje jednog te istog čina u nedogled, dok mučenik ne pomjeri pameću — kao, recimo, kap vode koja zatočeniku pada na tjeme glave ujednačenim intervalima. Slično je i sa publikom koja je osuđena na televizijske goste koji joj se obraćaju tri puta dnevo ponavljajući jezički opskurne konstrukcije. Osim što je to mrcvarenje i maltretiranje gledalaca, to je i ponižavanje auditorijuma od strane uredništva televizija, iako im privatno vlasništvo daje neograničenu slobodu u izboru tema i komentatora.

Prije petnaestak godina bio sam pasionirani pratilac tribina akademika Vladete Jerotića. Vladeta je uz Nikolu Miloševića možda i najobrazovaniji čovjek na prostorima bivše Jugoslavije u drugoj polovici dvadesetog vijeka, a to je tvrdio i jedan Mirko Kovač. Ne postoji oblast ljudskog duha koju Vladeta nije poznavao do tančina, a govorio je laganom i divnom terapeutskom melodikom. Ali već negdje na polovini te Vladetine interdisciplinarne predavačke edicije, krenulo je ponavljanje i naslućivala se predvidljivost... Počele su probijati dosada i zasićenost. Od tada sam ga zaobilazio.

E sad zamislite kako se osjeća čovjek kada na našim televizijama gleda godinama tri navodna analitičara ili novinare koji ne umiju uvezati jednu proširenu rečenicu. Erudicija im nije ni na nivo viših razreda osnovne škole, a izvjesno je da nisu ni samouki. Sloboda, demokratija i neograničena ponuda više nam idu na štetu nago na korist, reklo bi se...