dr Nikola Banićević

Cijena mira

Prijatne jesenje dane u Kamp Dejvidu dočekala su tri predsjednika u šumama Mierilenda. Oaza mira, koju je predsjednik SAD Karter sa namjerom izabrao za pregovore septembra 1978 godine, ugostila je predsjednike Izraela Begina i Egipta Sadata. Savršeni sklad prirode remetile su tenzije između dva lidera, dok je rat bijesnio između dvije države na Bliskom istoku. Smjena kišnih i sunčanih dana tokom trinaestodnevnih pregovora, oslikavala je dinamiku i emocije učesnika u mirovnim pregovorima.

Пише: dr Nikola Banićević Види све колумне

Begin nije želio da ruča u istoj prostoriji sa Sadatom, dok je egiptaski predsjednik desetog dana spakovao kofere i delegacija je bila spremna da krene za Aleksandriju. Predsjednik Karter je ipak uspio da u razgovoru sa oba lidera postigne dogovor. Na taj način je sedamnaestog septembra zaključen mirovni sporazum, koji predstavlja  dobar primjer realizacije mirovnih pregovora. 

Nisu svi mirovni pregovori u istoriji ratova bili uspiješni. Jedan od takvih primjera je i mirovni sporazum iz Osla, koji nažalost nije rezultirao mirom između Izraela i Palestine, iako je imao značajan potencijal u tom pravcu. Mirovni pregovori i sporazumi imaju ključnu ulogu u rješavanju sukoba i stabilizaciji odnosa između država. Put do njegovog postizanja ima svoje etape. Njegov temelj je diplomatija kroz posredovanje i namjera sukobljenih strana da prvo postignu saglasnost o prekidu neprijateljstava. Nakon toga dolazi do sporazuma o primiriju, koji u konačnom treba da dovede do mirovnog sporazuma. Njegova funkcija je da obezbjedi trajan mir u zaraćenom području. Značaj mirovnog sporazuma može se posmatrati kroz nekoliko aspekata. On sprečava nastavak rata i nasilja, te dalje gubitke ljudskih života i uništavanje imovine. Smanjuje se ljudska patnja i masovne izbjegličke krize. Njime se definiše pravni i politički okvir za mir i dalje odnose između zaraćenih strana. Pregovori pomažu u stvaranju međunarodno priznatih pravnih okvira, kojima se regulišu odnosi između sukobljenih strana. Predmeti međunarodnih sporazuma mogu biti prava manjina i način rešavanja sporova oko granica. On bi trebao da stvori uslove za ekonomski razvoj, trgovinu i strane investicije, čime se podstiče stabilnost ratom pogođenih društvenih zajednica. Konačno mirovni sporazumi dovode do promovisanja ljudskih prava i pomirenja. Oni su osnov za pomirenje i suživot, među suprotstavljenim stranama.

Rat u Ukraijni kreće se ka zaključenju mirovnog sporazuma. Adminstracija SAD vodi razgovore sa ukraijnskom, koja je voljna da se rat okonča, uz cijenu koju će nositi mir. Koliko je sada poznato, sporazum neće dati mogućnost da postane članica NATO, niti je njime definisano da postane članica EU. Još uvijek nije jasno kakav će biti status teritorija koje je okupirala Ruska Federacija. Međutim za sada u pregovorima nije jasan stav i precizno učešće Ruske Federacije. Pitanje je koliko će Ukraijnu koštati mir? Ne samo u navedenim kategorijama, nego i u ekspoltaciji rijetkih minerala i ruda, o kojima govori američka administracija.

Ostaje pitanje da li će mirovni sporazum biti pravičan za Ukraijnu? Da li će se uvažiti činjenica da je suverena i nezavisna država napadnuta, od strane druge, što se međunarodnim pravom definiše kao akt agresije?

Ima li mir cijenu? Pitanje je na koji je više puta u istoriji ratovanja dat odgovor. On ukazuje da postoji cijena. Pitanje je samo da li su svi akteri voljni da je plate? Kompromis je osnov za postizanje mira, a saglasnost volja je uslov bez koga se ne može. Ipak jedno je sigurno, zaštita ljudskih života mora biti imaperativ.