Duško Kovačević

Tramp i to je Amerika

Polako se stišavaju burne reakcije širom svijeta izazvane mučnim disciplinovanjem Zelenskog u Ovalnom ofisu Bijele kuće, a sve pred kamerama našeg post-postmodernog svijeta. U prirodi je ljudske senzacije da se čuđenje i zaprepašćenje brzo povlače, ali je pitanje koliko će svađa u Bijeloj kući dalekosežno uticati na geostrateški i geopolitički obrazac budućnosti. Da li će u rađanju nove međunarodne konstelacije bizarni mizanscen iz Vošingtona imati simboliku pada Berlinskog zida?

Пише: Duško Kovačević Види све колумне

I zaista, bila je to luda i traumatska rasprava, koja je više odgovarala nekom od šizofrenih dijaloga iz Tarantinovih Petparačkih priča, negoli politici na njenom najvišem levelu. Mene je ta scena podsjetila na prekomoračke ulice devedesetih — dešavalo se da kvartovski mangupi u kvarnoj namjeri privedu nekog nesrećnika u mračni separe slabo posjećenog kafića u Bloku 5 i da ga uz šamare maltretiraju satima.

Ali zar nije ovo Donald Tramp u svom izvornom i sirovom izdanju, u razuzdanom i ogoljenom pokretu, kojim je i osvojio tolike simpatije ne samo u Sjedinjenim Državama? Sjetite se rijalitija 'Pripravnik' koji je bio vrlo popularan. Taj TV format premijerno je emitovan u januaru 2004. godine, a bio je vezan za ime Donalda Trampa, koji je u tom vremenu važio za uspješkog biznismena. Tramp je bio glavni producent i narator šoua, a ujedno je i igrao ključnu ulogu kao 'gazda' i mentor kandidatima.

Dakle, rijaliti-šou je Trampovo drugo ime, pa me čudi otkud toliko iznenađenje njegovim desperadovskim ponašanjem. Zar nisu i Sjedinjene Države upravo takve: direktne, otvorene i brutalno iskrene, i to je baš ono zbog čega volimo 'novu zemlju' jednakih šansi za sve. Zar i sloboda nije takva: divlja i surovo naturalistička? Čitajmo Žan-Žaka Rusoa. Recimo, evropski film je hermetičan, intelektualan, misteriozan, dvostruko kodiran, a holivudski je sličan Trampu —jednostavan, emotivan i pun scena nasilja.

Kakva je razlika između Trampove diplomacije i pokojnog demokrate Ričarda Holbruka, osim u prisustvu kamere, koja je ispratila Donaldove prijetnje? Holbruk je u svojoj čuvenoj 'buldožer diplomaciji' vikao, psovao, pa sagovornika tapšao po ramenu i pio viski sve dok ne bi postigao rezultat.
,,Holbruk, zbog svog, neki kažu, neotesanog, nediplomatskog nastupa koji ne trpi otpor, činio se pravi čovjek za balkansku mirovnu misiju, to jest za zavrtanje ruke prije svega Slobodanu Miloševiću, ali i Franji Tuđmanu i Aliji Izetbegoviću!"

,,Frenklin Delano Ruzvelt, ratni saveznik Čerčila i Staljina, tvorac tzv. novog dogovora, koji je ponudio američkom narodu kao odgovor na veliku ekonomsku depresiju 1930-ih godina, i jedini američki predsjednik koji je bio četiri puta izabran, ostao je zapamćen po mnogo čemu još, uključujući i jednu ciničnu ali otvorenu i duhovitu opasku, koja je na sažet način opisala duh spoljne politike u svijetu. Govoreći o nikaragvanskom diktatoru Anastaziju Somozi, kaže se da je Ruzvelt 'u njegovu odbranu' jednom prilikom rekao: On možda i jeste kučkin sin, ali je naš kučkin sin."

Sve su prilike da je dolaskom Donalda Trampa — Volodimir Zelenski prestao biti američki sin. To je ta varljivost i nestabilnost politike kao krajnje pragmatične discipline. Uzgred budi rečeno, pragmatizam kao pravac razmišljanja u filozofiji utemeljili su upravo američki filozofi u devetnaestom vijeku.

I za kraj priznaću: koliko god moje priznanje bilo jeretičko sa stanovišta evropske decentnosti i elegancije — dopada mi se stil jugoslovenskog zeta.