dr Nikola Banićević

Posrnuli Atlas Evrope

Predsjednik Makron susreo se sa predsjednikom Trampom. Ključni trenutak rukovanja dva lidera u 12.15 časova u Bijeloj kući ilustrovao je trenutne odnose između dvije strane Atlantika. Sva gorčina i zabrinutost za budućnost i zajedništvo EU stale su u švenk jedne kamere.

Пише: dr Nikola Banićević Види све колумне

Opstanak evroatlantizma više nije u krizi, već korak po korak odlazi sa međunarodne scene.

Ono što se gradilo od 1945. godine prijeti da nestane u nešto više od mjesec dana. Sastanak dva lidera pokazao je jasan i nepremostiv jaz u razmišljanjima, stavovima i perspektivi završetka rata u Ukrajini. Gubitak uticaja u rješavanju rata u Ukrajini, gubitak je ideje o slobodi i pravu na suverenitet. Posrtanje i nemoć Ukrajine pod teretom agresije, pretvara je u mit o Atlantidi.

Navršavaju se tri godine od početka rata u Ukrajini. Simbolično godišnjicu je označilo glasanje u Savjetu bezbjednosti UN, čiji ishod je dokaz ponora u koji je ovaj rat gurnuo međunarodno pravo i poredak, uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata.

Nacrt rezolucije koji su podnijele SAD, a koji samo poziva na „brz kraj“ „rusko-ukrajinskog sukoba“ i žali zbog gubitka ljudskih života, bez spominjanja agresora, usvojen je glasovima Ruske Federacije i NR Kine, uz uzdržavanje članica EU od glasanja.

Drugi nacrt rezolucije, koji su Generalnoj skupštini UN podnijeli Kijev i njegovi evropski saveznici, a koji je osuđivao rusku agresiju, usvojen, ali bez glasova SAD i Ruske Feceracije, koji su glasali protiv. NR Kina je bila uzdržana. Ukrajina odolijeva ruskoj agresiji, ali uz visoku cijenu koju plaćaju njeni građani.

Stotine hiljada vojnih i civilnih žrtava danas broji Kijev. Neki gradovi su urušeni, a neki potpuno uništeni. Kritična infrastruktura je oštećena u značajnom obimu, posebno energetska i saobraćajna. Oštećeni su i nuklearni obijekti. Petina ukrajinske teritorije je pod ruskom okupacijom. Ovaj strašan bilans pred EU postavlja izazov. Zagledana u stavove američke administracije, može biti primorana da sama pmogne Kijevu. SAD ima decidiran stav, Ukraijna ne može postiti članica NATO. Stanje šoka EU lidera je snažno, uz saznanje da su se decenijama oslanjali na američku moć.

Puštanje Kijeva na milost i nemilost imperijalnim namjerama Rsuke Federacije, mnoglo bi koštati EU više nego podrška koju mu pružaju. Nisu svi lideri država članica EU zabrinuti zbližavanjem stavova velikih država po pitanju ukrajinske krize. Predsjednik Mađarske poručuje da nikada neće glasati za članstvo Ukrajine u EU, dok su druge države diplomatski uzdržane.

Posleratna obnova je ne samo humanitarni rad već i posao. Nakon okončanja rata, ostaje pitanje ko će i u kolikoj mjeri učestvovati u obnovi ratom porušene zemlje? Ključna uloga kroz program „Pooling and Sharing” trebala bi da pripadne EU. Sve su prilike da će ponovo kao i u posleratnoj obnovi Iraka 2003. godine EU ostati u sjenci SAD. Tada je EU obećala 1.24 milijarde eura, a reali-zovala 200 miliona. Isto toliko milijardi uložile su SAD u periodu od 2003 do 2014. godine. Ame-ričke firme poput Bechtela i Halliburtona, imali su dominantne poslovne aranžmane, dok su rus-ke i kineske kompanije imale ograničen pristup.

Ukrajini ostaje da promijeni vlast, onakvu kakva bude prihvatljiva Ruskoj Federaciji i SAD. For-malno ne, ali suštinski će ostati bez svojih teritorija i mogućnosti da postane članica NATO. Bor-ba Titana je u toku, a Ukrajina posustaje pod teretom interesa velikih država. Ostaje pitanje, ko će sledeći biti posrnuli Atlas?