- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Novosti dana
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Kolumne
22. 02. 2025.
07:54 >> 07:54
Čitaj mi:
Priča o jednoj Evropi
Na sjevernom tornju katedrale Notr Dam u Parizu veliki mehanički sat pokazivao je tačno vrijeme. Čovjek poznat po skromnom životu, ali bogatom znanju i ugledu, parkirao je svoj automobil Citroën 2CV nedaleko od zgrade francuskog Ministarstva spoljnih poslova. Bio je sparan majski dan pun nade i strepnje za budućnost njegove ideje. Žurnim korakom uputio se ka salonu O'Klok. Katedrala je zvonila četiri puta, kada je tog sunčanog 9. maja 1950. godine Robert Šuman predstavio Deklaraciju, kao temelj evropskog posleratnog ujedinjenja. Njegova ideja bila je u temelju kasnijih inegrativnih procesa na nivou Evrope. Pitanje je da li bi Šuman danas prepoznao svoju zamisao? Njegova ideja oličena u citatu iz Deklaracije „akcije solidarnosti” danas je na ispitu.
Kao u filmu iz 1949. godine „Sudbina kuca na vrata” sa Bogartom u glavnoj ulozi, sudbina je zakucala na vrata EU. Godinama nagomilano nejedinstvo, kratkoročni kompromisi, nacionalne kalkulacije i prekomjerna i nefikasna administracija, razgrađivali su suštinski njeno jedinstvo. Razvoj kriza u Ukrajini i Bliskom istoku pokazao je sve slabosti zajedničke spoljne i bezbjednosne politike EU.
Izborom Trampa za predsjednika SAD, geoplitika se promjenila. Nazire se rješenje krize u Ukraijni, a EU ostala je daleko od učešće u njegovom formiranju. Apsurdno zvuči, da unija evropskih država nije učestvovala u rješavanju krize, koja se odvija na njenom tlu. Postoje tri elementa koja drže EU u trenutnoj poziciji. Oni bi mogli imati dugoročne posljedice po strukturu same EU i odnos sa SAD, a time i njenu političku snagu u međunarodnim odnosima.
Prvi je pasivnost u razvoju bezbjednosne stukture. Nejedinstvo u stavovima po pitanju formiranja snaga za brzo djelovanje između članica i strategijskog koncepta odbrane, učinilo ju je trenutno nejakim faktorom u međunarodnoj politici. Vremenom je stvorena prevelika zavisnost od SAD u međunarodnim odnosima i odbrani. EU je ostala u traženju odgovora na pitanje, samostalna odbrana ili oslanjanje na odbrambenu snagu SAD?
Drugi je izrazita podjeljenost po značajnim pitanjima zajedničke spoljne i odbrambene politike. Razlike su vidljive još od šezdesetih godina prošlog vijeka.
Jedan blok država predvođen Francuskom zagovarao je snaženje EU odbrambene politike, dok je drugi predvođen tada Velikom Britanijom bio stava da se treba oslanjati na SAD. Njemačka je mjenjala svoj stav u zavisnosti od unutrašnjih političkih prilika. Poljska danas ima stav da nema bezbjednosnih garancija bez SAD.
U aktuelnom trenutku vidimo da postoji metež i nesigurnost među liderima EU po pitanju epiloga rata u Ukrajini i u tome su ujedinjeni. Izraženi i snažni nacionalni interesi stavljaju u drugi plan jedinstvo EU, a to je treći element. Mađarska neće podržati produženje sankcija Ruskoj Federaciji i Bjelorusiji, nakon stava američke administracije da bi preispitale sankcije Ruskoj Federaciji, ako bi to pozitivno uticalo na pregovore.
Upitna je podrška još nekih od zemalja. Zajedničkog stava EU po ovom pitanju nema.
Prema informacijama House of Commons Library (Britanski parlamentarni istraživački centar), u 2024. godine, EU je izdvojila ukupno 11,1 milijardu eura za vojnu pomoć Ukrajini. Prema analizi Kiel Institute for the World Economy (IFW), najveći donator vojne pomoći Ukrajini su SAD, koje su do kraja 2024. godine obezbijedile ukupno 88,77 milijardi dolara u oružju i opremi. Drugi najveći donator je Njemačka. Šta je EU dobila od svog zalaganja za Ukraijnu danas? Mjesto u drugom redu za stolom, za kojim će se odlučivati o sudbini rata, ali i njenoj subini. Prvi put u svojoj istoriji, postoji mogućnost da ona ostane na marginama međunarodne političke scene.
Priča o jednoj Evropi, danas nije priča o onoj Šumanovoj. Posebno ne, ako se zna da EU čeka epilog krize na Bliskom istoku. Ako nije koautor prvog poglavlja, kojem se nazire kraj, ostaje nada da će učestvovati u pisanju ovog drugog. Kavkaski vjetar odveo je EU daleko od pregovaračkog stola. Ostaje da vidimo da li će pustinjski vjetrovi prekriti njene tragove puta ka miru.
Коментари0
Остави коментар