FUDBAL, RUKOMET...

N.Šofranac: Četiri velike priče

Kao i prije 14 dana, bio je izuzetno buran i raznolik sportski vikend. Naravno, trebalo bi vremena objasniti zašto je na svjetskom nivou bila gledanija i televizijski neuporedivo skuplja završnica Rajder kupa u golfu nego finale košarke u Madridu, pa trku profesionalaca na SP u biciklizmu, finale stonog tenisa Portugal-Njemačka, svjetski rekord Kimeta u maratonu, horor trku moto GP po kiši..

Пише: Види све колумне

Biće nekome interesantno što se ponovio duel USA-Srbija u isto vrijeme kao prije 14 dana na SP u Turskoj, s tim što su Dabovićke i ostale pružile mnogo jači otpor, čak 35 minuta, pravom Drim timu sa Taurasi, Vejlen, Čarls, 74:94, ali mogu daleko. Mnogo više publike na SP u odbojci, pune italijanske dvorane, od Trsta gdje je sinoć bio prekrasni meč Brazil-Srbija 3:1, preko Firence i Rima gdje je blistala Italija, sve do Barija gdje ih sada čekaju. Bum ovog sporta kao nedavno u Poljskoj gdje su oboreni rekordi, a sinoćnji triler SAD-Rusija do sada je obilježio sve, uz simpatičnu Dominikanu koja je dobila tri duela u pet setova (Njemačku, Hrvatsku i čak Italiju sinoć). Ipak, evo 4 priče koje su u fokusu i koje nas projektuju u budućnost, prve dvije obavezno fudbalske.

Paklena sedmica pred pauzu

U nedjelju veče svi asovi odlaze iz svojih klubova u reprezentacije na 14 dana, to je tako blizu, ali kakvi mečevi će do tada biti odigrani u ovim danima miholjskog ljeta. Već godinama se nekim spletom okolnosti taj prvi vikend oktobra pred pauzu, napravi jednim od najburnijih u sezoni, a sve je počelo 3.oktobra 1999. kad su viđeni spektakli Lacio-Milan 4:4, Fiorentina-Roma 1:3, Real-Valensija 2:3(te sezone finale Lige šampiona), Šalke-Bajern 1:1, Arsenal-Totenhem 3:3.. Nevjerovatno koliko se često ponavljalo, a evo prije samo dvije godine 7.oktobra 2012, paralelno smo gledali klasiko Barsa-Real 2:2 i Milan-Inter 0:1, nakon što je u srijedu viđen kultni meč champions Siti-Dortmund 1:1, uz neviđenu igru crno-žutih. U sličnoj smo situaciji i sada, izuzetno drugo kolo Lige šampiona začinjeno u četvrtak Ligom Evrope, pa super nedjelja u svim ligama.

Ipak, isčekivanje koje sada postoji u Italiji za Juve-Roma može da se poredi s onim pred Napoli-Milan '88, majka svih utakmica, meč svih istina, pa fokusiramo upravo njih i to kroz prizmu evropskih duela koji ih čekaju već od sjutra. Priča o Juventusu i Romi je tako svježa, a tako duga. Svježa, jer ovo novo rivalstvo rođeno je tek prošle sezone, kad je Roma s novim magom Garsijom imala 30/30 bodova na startu i zaplašila Konteovu mašinu za bodove. Četiri remija promjenili su sve, ali Roma je pratila uporno sve do tri kola prije kraja kad je bilo 93:85 za Juve, nestvarne bodovne brojke, čak i ove Romine. Dobijali su i oni rekordno, ali pošto taj kiks Juvea nije stizao, Garsija se tada javno predao i prije direktnog duela u Rimu, izgubio sva tri meča do kraja, a Konte oborio evropski rekord sa 102 boda. Znalo se da ta priča ide dalje, ali da će već nakon pet kola biti 15:15, a Napoli, Milan, Inter, Fiorentina i Lacio već tako daleko, sa Mihajlovićem i Stramaconijem koji su im najbliži(apropo, đenovski derbi je najluđa navijačka utakmica u Italiji od sinoć bez dileme), to se ipak ljetos nije mislilo, nikako.

U ovom momentu, šanse da neko treći može biti šampion vrijede 0,6% vjerovali ili ne, prerano ali bukmejkeri nemaju dileme. Stopostotni i nedodirljivi, Juve bez primljenog gola(Maksi Lopez im je morao dati na startu), Roma jedan jedini, primljen baš kao i prošlog septembra u Parmi od De Celjea, u najtežoj pobjedi. I sada će morati dvije mašinerije jedna na drugu, a sve više stručnjaka kaže da stežući i stežući igračke vrijednosti na kraju Roma ima više kvaliteta i dužu klupu. Upravo, 22 jednaka igrača koje je Sabatini doveo Rudiju Garsiji i koje on briljantno rotira. Protiv Verone u subotu je naišao na zid, ali ulazak Florencija kao i u Parmi je bio esencijalan, onda se razletio i Žervinjo, falili su on i Iturbe da se taj bedem otvara, a ne zaboraviti da su vani još malo dva stuba sredine kao De rosi i Strotman.

I onda antologijski gol Destra i pomirenje sa trenerom. Bilo da igra Ešli Kol, ili Torosidis, ili čak Emanuelson lijeva strana je top, Maikon vlada na desnoj, Manolas odmah sjajan, raste i M'Biva, Pjanić maestro, Naingolan jedan od najvažnijih, kakvi će tek biti s De Rosijem i super skupim Holanđaninom, a Iturbe je već spreman za Siti, sjutra. Čini se da još mogu da rastu, ali mnogi se i pitaju da li će ovakva dva asa faliti baš u ta dva meča, najteža moguća, na Itihadu i Juventus stedijumu. E, tu počinje fudbalski rebus sedmice, šta će biti sa Romom u ovih 6 dana? Bilo bi idealno kad bi sjutra mogli da zaplešu u Mančesteru kao Dortmund sa Geceom, Kubom, Rojsom i Levandovskim prije tačno dvije godine i zapanje Evropu, a Siti je ekipa koja te pušta da igraš i igra za gol više. Ipak, Siti je i ekipa koja se raspucala, sa majstorima poput Silve, Navasa, Nasrija koji ti zavrte glavu, betonom Jaja Ture, Fernandinjo, sada i Fernando i Lampard na sredini, pa sve boljim Agerom i Džekom, možda i još jednim majstorom Jovetićem.

Taktički i tehnički jedan meč-poslastica, nešto novo što još nije gledano, spektakl, ali ko će koga nadvladati? Manćini u rimskom Korijereu danas daje Romi savjete kako da pobjedi njegovu bivšu ekipu, insistirajući na kompaktnosti sredine, značaju Naingolana da lansira odmah akciju i brzini i klasi Žervinja i Iturbea na krilima i da treba početi bez Totija, sa Destrom ili Ljajićem kao lažnom devetkom. Strašan evropski ispit za projekat Rome, ali ne zaboraviti da mnogo više može da izgubi Siti, i u slučaju remija, u ovoj grupi smrti. Isto važi u srijedu, Atletiko je na nuli i dočekuje Juventus u strašno opasnom meču. Prošle godine su otišli mnogo dalje od Juvea, ubjeđeni su u svoju snagu, Čolo se vratio na klupu i samljeli su jednu Sevilju, Mandžukić se vratio ekspresno s maskom, imace paklenu podršku, ali paznja na Juve i Teveza.

Alegri zna da veliki bonus u odnosu na Kontea ima baš u champions i ima svu želju da ga iskoristi, s Milanom je izazivao mnogo puta Real i veliku Barsu. Zna i da bi bod bio kao kuća, a da poluzatvorena varijanta može da iznervira Atletiko i otvori prostore koje oni inače nikad ne daju.

Simeonea je savladao u jedinom duelu do sada, Katanija-Milan 0:2 u šampionskoj 2011, ali ovo će biti žestoko nadmudrivanje. Nije mnogo rotirao, samo je u srijedu protiv Ćezene Đovinko dobio šansu i deset puta šutirao, pokazao formu, ostalo se zna, Pirlo je skoro spreman, ali da li će ga forsirati prije pauze? Možda da, da bi ga baš tako dao i Konteu, ipak je jedinstven igrač, ali već je našao formulu sa Markizijom nazad, povratkom Vidala i Pogbom koji igra kao lud, a Evra i Lihštajner bitni kao nikad po bokovima, tu su i Asamoa i sve bolji Pereira iz Udina, a može da uskoči i Italo-Brazilac Romulo, kao u napadu pored tandema Tevez-Ljorente i mladi realovac Morata. Tevez nikad od Boke Juniors nije bio ovako moćan i siguran, napada, šutira, dribla, ali i puno asistira, kao Ibra u Milanu, u svakom meču najbolji, možda previše zavise od njega, a Ljorente ne blista, to je jedino što se može zamjeriti, a kad vidimo golove Kvaljarele i Vučinića tu se temelji ta priča, da Roma ima više opcija za gol i da je Juve tu malo oslabio.

Ali, kako rekosmo, u srijedu Atletiko mora da napada, a Juve šta uradi, njima će ključni biti dva meča s Olimpijakosom koji slijede u nizu. Bitna je i razlika ako se i izgubi, Napoli je platio poraz 2:0 u Londonu, falio mu jedan gol za prolaz u decembru. I glavna tematika, da li će italijanske ekipe odgovoriti na promjenu ritma, na taj supersonicni evropski ritam, po imenima Roma i Juve su na visini, ali kad Atletiko krene u presing onda kosti pucaju, Raul Garsija upravo kaže da će igrati "na smrt",a novi Saul,Raul Himenez i Grizman već rešetaju, Sikeira s Benfikom izbacio Juve u maju. Dakle, radi se već sada o krucijalnim evro mečevima, a onda će se čekati nedjelja u 6 popodne i derbi godine u kalču. Igraće se u 6, jer u 20.45 moraju igrati timovi iz Lige Evrope i to baš međusobno Napoli-Torino i Fiorentina-Inter, da bi se odmorili od četvrtka veče, a ponedjeljak ne postoji kao danas, zbog selekcija.

Onda je veliki derbi izolovan u 18 sati, nešto kao na Befanu, 6.januara ove godine kad je bilo 3:0 za Juve, kad je Konte lukavo ostavio loptu Romi i igrao na kontre, a Garsija se kao nikad upecao. Dugo nije mogao da svari tu lekciju, bio se zavarao da je jači, da će ga razbiti u Torinu. Uspio je ubrzo zatim da ga izbaci iz kupa u Rimu, ali za ovaj meč on živi. Toliko je bitan u tom psihološkom ratu i za razvoj prvenstva, kao da nije šesto kolo već 26., ili 36. Ko dobije imaće nevjerovatan zalet nakon pauze, pogotovo u slučaju Rome bilo bi vitalno važno, ali mora da dokaže bez svoja dva kopljanika, pogotovo De Rosija koji bi štitio odbranu, da mogu da odole i igraju svoj fudbal. Alegri bi kažu, čak prihvatio poraz u Madridu, samo da pobjedi Romu! Ubrzo ćemo znati.

Misionar Zdenek

Dugo će se pamtiti rezultat Inter-Kaljari 1:4, jer Kaljari je bio posljednji s jednim bodom, po mnogima otpisan ove sezone. Ali nije ovo priča o Interu koji će, kao što je rečeno i na startu, moći da se bori za treće mjesto ako Vidić bude Vidić i prestane da pravi penale, ako Medel i Guarin nađu svoju dimenziju na sredini, eventualno Mvila, i Ernanes proigra, a od Kovačića pa naprijed kvalitet je tu, samo da najbolji(Palasio) povrati formu.

Ovo je dakle priča o Zemanu, čovjeku koji decenijama ide iz krajnosti u krajnost. Juče je bio prežaljen, a došao je kao uvijek da igra fudbal u njegovom hramu, presingom potpuno zbunio i demontirao Mazarija, od početka je njegov fleksibilni sistem 4-3-3 donosio loptu i brze duple pasove, pa su igrači Intera morali da jure za njima, tako je i dobio dva žuta Nagatomo. Sjajni Sau je dao prvi gol, a nakon poligonskog izjednačenja na prevaru Osvalda, dali su im 4 gola do poluvremena, het trik Ekdala i još Kosu promašio penal i dvije velike šanse. I u nastavku su imali prilike, odigrali do kraja nadmoćno, nametnuli se kao dominantna ekipa.

Velika lekcija, ali to je Zemanov fudbal, kad se igrači pomjeraju kao figure na tabli, i onda zvučnost imena ne igra veliku ulogu.

Tako je stvarao timove, tako je igrala njegova Mesina u drugoj ligi 1988, kad je lansirao mladog anonimusa, kasnije svjetsku zvijezdu, Tota Skilačija. Tako je napravio istoriju sa Fođom, kad je iz treće lige uveo u prvu, nadigravši kao drugoligaš Bjankijevu Romu '90 u Rimu u kupu, a onda 1991. konačno zakoračio u najjaču ligu planete. I gle slučaja, debi je bio na San Siru protiv Intera, jedne vruće ljetnje nedjelje 1.septembra '91, kad su njegovi anonimni momci oduševili, vodili golom Bajana, izjednačio je potom Berti, ali tu je sve počelo, Fođina bajka poznata kao "zemanlandija". Te sezone je njegova zona 4-3-3 prevazišla i onu Sakijevu, pričalo se o njegovim tajnama, o ekipi koja se savija i trči poput vjetra. Gornji dio tabele, spektakl i čuveni trio Bajano-Sinjori-Rambaudi, odmah na ljeto prvi ide u Fiorentinu, druga dvojica u Lacio, kao i Samot, a Salimov u Inter. Rastrgnuli su mu tim, ali on je napravio novi pa opet novi, čak je 1994 bio najbliži kupu UEFA, sedmi i tada ga uzima Lacio.

Prve godine sjajan drugi, iza Lipijevog Juvea, mnogo moćna igra, Sinjori, Gaskojn, Dol, Kaziragi, Fuzer, ali tu počinje i rat sa Mođijem i Lipijem koji mu je mnogo štete donio. Ozloglašeni Mođi je činio sve da ga udalji iz fudbala, jer je Zeman prvi javno pričao o Juventusovim namještaljkama, "kupoli" koja je otkrivena tek 2006, i o misticnom fudbalu i kreatinu koji je tada bio doping. Pokazalo se da je za sve bio u pravu, ali ga je ta mafija progonila, menadžeri usmjeravani da ga unište, novinari da ga diskredituju, Mođi je bio moćan. Nakon smjene u Laciju uzeo je baš Romu 1997, igrali lepršav fudbal, ali oba puta sve se rušilo pred Božić, opet na San Siru, opet protiv Intera, gdje je sve počelo one vruće nedjelje. 14.decembra '97 Inter-Roma 3:0, a 20.decembra '98 Inter-Roma 4:1 i pored vođstva, pod naletima Bađa, Ronalda, Zanetija, Đorkaefa, Zamorana. 

I kao po zakonu tu počinje veliki zimski pad, pa proljećno buđenje, ali kasno za trofeje, tako je bilo i s Lacijom. Navijači su voljeli taj fudbal, ali ga je zamjenio Kapelo '99, i donio skudeto. Tada su se Mođijeve agencije obrušile na njega, kao i Lipijev sin Davide, niko ga nije htio godinama, nestao iz visokog fudbala, samo ga je zvao bivši vlasnik Fođe Karilo, sada u mali Avelino. Ali njemu su čuda uvijek uspjevala na jugu Italije, tako je nakon Avelina napravio šou sezonu i sa Lećeom u Seriji A, bila je to 2004/05, tada je eksplodirao naš Vučinić sa 19 golova, uz njega i mladi Božinov, Anđelo, Eremenko, Babu i ostali, nevjerovatno ofanzivan fudbal, kad su krajem oktobra igrali 2:2 sa Interom, bili su treći na tabeli! Iza monstruoznih Milana i Juvea. Opet isto, 4-3-3 spektakl, lansiranje mladih, a u posljednjem kolu Leće-Parma 3:3, kad je vidio da sudija De Santis i Juve šteluju taj remi obećan Fiorentini i izbacuju iz lige Bolonju, on je stao iza ograde, da ne gleda, uvijek buntovan.

Inače, u Kalčopoliju taj meč je završio na sudu, bili su dokazi, De Santis doživotno kažnjen. Mođi je tada rekao da će Zeman nestati s lica zemje, iz Lećea je nestao odmah. Opet mučenje, predlagan je i za selektora naše reprezentacije, ali Savićević nije htio da čuje, a tada preuzima Crvenu Zvezdu 2008. Nije dočekao ni septembar, krenulo je loše u ligi, a nije ušao u kup UEFA zbog sada poznatog Apoela, pamti se spektakl na Marakani, 3:3 nakon produžetaka, iako je imao 3:2 i igrača više, njegov tipični ludi meč. Den Tana je požurio da ga smijeni, umalo je preuzeo Lovćen 2011, bar tako mi je rekao njegov bivši pomoćnik u Fođi Lombardi, koji se na snježnom Cetinju zadržao samo 20 dana. A onda nova renesansa, opet jug Italije, sezona 2011/12 sa Peskarom, sjajnih 42 kola u seriji B, more golova i ulazak u prvu ligu, opet lansiran jedan mladi trio napadaca Imobile-Insinje-Sansovini, ali i vezista Verati, pa Kaprari, zna se gdje su sada.. 

Rado je htio da nastavi s njima u eliti,ali očerupali su ih, a on nije mogao da odbije svoju Romu. Veliki planovi nakon propasti Luis Enrikea, mnogo kredita, ali ipak smijenjen na proljeće, previše kikseva, nije išlo, sklonio De Rosija zbog Grka Taksidisa, sinoć je u DS objašnjavao da De Rosi sad blista na mjestu koje za njega ne postoji, libero ispred odbrane. Činjelo se da je to kraj, ali evo opet jedne ekipe sa juga, ostrvo Sardinija i Kaljari i jučerašnji biser koji mu daje novi život. Kaže da su se vremena promjenila, igrači danas zatvaraju diskoteke i imaju druge misli, ne može da ih driluje uz stepenice i spartanski obuči kao u Fođi '91, ali ovaj česki filozof i futurističar, kojeg je stric izveo ispred sovjetskih tenkova 1968 u vrijeme Praškog proljeća i doveo u Italiju, još uvijek može da nađe svoje fudbalsko proljeće za kojim vječno traga.

Podvig Zagreba

Krenula je ovog vikenda i rukometna Liga Šampiona, bombastično takmičenje, nevjerovatnog uspjeha minulih sezona. Odmah dominantni Leven i Barselona, ali i super pojačani Pari Sen Žermen u Skoplju protiv Metalurga gdje je prošle godine pao 28:26. Ipak, dvije senzacije su morale biti odmah, dva poraza za uzbunu u Njemačkoj. Prvo je juče pao šampion Evrope Flenzburg, taj tim koji je zapanjujuće tukao Barsu i Kil u Kelnu, izgubivši čak 35:21 u Kopenhagenu od Koldinga. Danski tim je bio odličan već prošle godine, sad je to opet projekat "Kopenhagen", naprasno ugašen prije dvije godine(kad su bili treći sa Hansenom, Stefansonom, Kim Andersonom..), ali razlika je nestvarna, nikad šampion nije gubio toliko, a na startu ne još otkad je Celje, šampion 2004, izgubio od Zvezde u Beogradu oktobra te godine.

Nakon tog šoka još veći, poraz moćnog giganta Kila u Zagrebu, nezamislivo. Vodili su pet razlike, poluvrijeme 9:13, ali bum u nastavku, Šaračević je natjerao svoje da vjeruju, kažnjeni legendarni Vujović gledao s tribina i održao govor u poluvremenu. Čistih 27:25 na kraju, pored iskusnih Horvata i braće Valcić, sada lete i Obranović, Brozović, Stipancić i još mlađi igrači.

Nije mogao da pomogne legendarni Filip Jiha, ali Kil ima super zvijezde Duvnjaka, Vujina, Kaneljasa, Palmarsona, Ekberga, Tophansena, Sjostranda i mnoge druge, još je pojačan ove godine, i u Bundes ligi, najjačoj na planeti, totalni favorit. Dovoljno je reći da su u takvoj konkurenciji uzeli 9 od 10 posljednjih titula, oteli i posljednju za dva gola Levenu, a 2012 dobili sva 34 meča! Prvaci Evrope su 2007, 2010 i 2012, a opet uz Barsu najveći favorit. Pobjediti ih sa sopstvenim snagama, sa sve domaćim igračima i podmlatkom, čini da se u ZG areni sanja opet kao '92 i '93 kad su bili na krovu Evrope, a naš čuveni "Vuja" bi mogao da napravi remek djelo kao u Granoljersu ili Vardaru. Upravo Vardaru gostuju već sjutra u našoj Seha ligi, a u nedjelju Drim timu Pariza, biće u toj grupi smrti i okršaja s Červarovom tvorevinom Metalurgom. Ipak, rušenje golijata Kila ništa ne može izbrisati, ostaje to najveći podvig ovog vikenda, koji je digao euforiju u Hrvatskoj uz uspjeh stonotenisača na EP, pred večerašnje gostovanje premoćnog San Peterburga u ledenoj dvorani Medvešćaku, s Iljom kovaljČukom, i pred Dinamov pohod na Seltik parku u četvrtak.

Kvjatkovski-Poljska prvi put u 81.pokušaju

Velika sportska euforija je i u Poljskoj. Ova zemlja još slavi svjetsko zlato odbojkaša, znajući i da je taj Mundijal bio najbolje organizovan u istoriji.

A juče je stiglo prvo biciklističko zlato u dugoj istoriji prvenstava svijeta, i to na španskom tlu u svetoj ponferadi, gdje su Španci bili veliki favoriti, ali i Nibali, Bonen, Džerans, Sagan, Kancelara.. Da, Kvjatkovskog nije niko pominjao, ali u ovakvim trkama gdje o slavi odlučuju sitni detalji, on je čekao svoju šansu, skrivao se znajući da nema ni blizu jaku reprezentaciju kao ostali favoriti i napao ne na tom čuvenom usponu Miadora, već tačno nakon njega, na posljednjem spustu posljednjeg kruga, 7 kilometara prije cilja. Fatalna greška Španaca je što su ga pustili tada, nakon što su kontrolisali cijelu trku, diktirali ritam uz Italijane i stopirali sve pokušaje bijega, čak i 100 kilometara prije cilja.

Imali su i više velikih aduta za zlato, iako se Kontador sam povukao, ali prije svih Valverdea koji je i prošle godine bio drugi na SP u Firenci, a Purito Rodrigez treći, ispred Nibalija, ali tada ih je šokirao anonimni Portugalac Rui Kosta, u gradu gdje je jedan drugi Rui Kosta legenda. Valverde je bio favorit uz Betinija još 2003, ali tada je slavio drugi Španac Igor Astarloa, čak 6 puta je uzeo medalju, ali nikad zlatnu! To ga je pratilo cijelog života i na gran tur trkama, bezbroj puta, i ove godine četvrti na Turu, a treći na Vuelti nedavno, ali bar je uzeo Vueltu 2009, jedini veliki lovor. Sad je planirao napad na Miadori, htio da nakon treće titule Oskara Freirea u Veroni 2004, vrati Španiju na tron i to kod kuće, ali selektor mu je rekao da sačeka, iako se dobro osjećao. Još jedna fatalna greška. Kvjatkovskog više nijesu mogli uhvatiti i pored svih napora, ovaj mladi 24-godišnji as je bio svjetski juniorski prvak na hronometru, još golobrad 2008 u Varezeu i zna kako se ovakav napad od 7 kilometara privodi kraju. A mogao je da nauči i od "Spartakusa" kancelare u ekipi Kvik Step, kao i od Toma Bonena. Lavina ga je stizala tačno pred ciljem, ali imao je vremena i da proslavi prije emotivnog plača, prvo zlato ikad za Poljsku, imali su veliku nadu Halupčoka koji je osvojio svjetsko amatersko zlato u Francuskoj '89, dan prije nego je Greg Lemond pobjedio Finjona na istoj stazi u trci profesionalaca i postao drugi put prvak svijeta.

Već naredne godine ovaj Poljak je krenuo odlično na Điru, bio treći iza Bunja i Finjona, ali se morao povući zbog srčanih problema, i nikad više, umro je 1994.godine. Ta velika priča je nesrećno prekinuta, ali sada Poljaci mogu svoje asove da lansiraju rano, komunizam je ostao u praistoriji, i ova moderna nacija niže uspjehe, a Kvjatkovski ima veliku budućnost pred sobom. Srebro je uzeo u sprintu Džerans za Australiju, a bronzu opet vječni Valverde za Španiju, nema još zlato, ali je stalno tu, kao niko i sa 34 godine najavljuje nove pokušaje, uostalom nedavno je i produžio ugovor sa Muvi starom, iako je tamo mladi fenomen Kintana kojeg će forsirati na idućem Tur de fransu. Ali kaže da se osjeća bolje nego ikad.

Bivši šampion, Belgijanac Filip Žilber, poznat kao Fil Zil bio je sedmi, sprinteri Kristof, Degenkolb i Buhani u nizu 8,9 i 10., Kancelara 11, a Nibali i Bonen van igra. Mnogo taktike, a onda jedan genijalni udarac koji je polomio sve, takav je mundijal. Ostaje još par trka svjetskog kupa, među kojima čuveni "klasik suvog lisca" Điro Dela Lombardija, ali već se misli na strašnu iduću sezonu. Ove su gran tur trke osvojili Kintana, Nibali i Kontador, pa još sa Frumom očekuju se njihovi epski dueli. A juče je odvezao dva kruga sa asovima i veliki šahovski genije, Italijan Karuana (prije mjesec u Americi pobjedio svjetskog šampiona Karlsena postaje svjetski br2!), šahovski monstrum na biciklu s najvećim asovima današnjice, nekad nezamislivo, ali vremena se brzo mijenjaju. Inače, od 81 izdanja mundijala, ubjedljivo najuspješnija je Belgija sa 32 titule, za Poljsku kao što je rečeno, ovo je prva. Sigurno ne i posljednja.